LTT Sports je specijalizirana savjetodavna firma posvećena olakšavanju usklađivanja nogometne strategije i operacija za zahtjevne izvršne direktore koji žele poboljšati svoje organizacijske okvire.
Njihov pristup duboko je ukorijenjen u sveobuhvatnom znanju, bogatom iskustvu, rigoroznoj analizi i snažnoj mreži. Sve s ciljem pružanja izrađenih rješenja i strategija. Za Sport Centar donosimo izuzetno zanimljiv tekst Olivera Jarosza i Konstantina Kornakova s posebnom akcentom na historijski razvoj nogometa, ali su ponuđenje rješenja i za razvoj bh. nogometa. Za sve ljubitelje najvažnije sporedne stavri na svijetu vrijedi pročitati ovu analizu.
Pišu: Olivier Jarosz i Konstantin Kornakov
Nogomet – najomiljeniji timski sport na svijetu
Kada se osvrnete na početke nogometnog udruženja i njegovo prvobitno širenje po Evropi i svijetu, nema mnogo ključnih trenutaka gdje možete sa sigurnošću reći da bez određenog događaja, nogomet ne bi postao najomiljeniji timski sport na svijetu. Čini se više kao nagomilavanje malih okolnosti, sastanaka, putovanja, odluka. Neko ko studira u Engleskoj donese nogomet nazad, britanski vlasnik fabrike u inostranstvu osnuje tim za svoje radnike, turneja nogometnog tima ili studenti odluče osnovati vlastiti tim da igraju novu igru. Ali jedna stvar koja se može identifikovati u ovom nizu različitih događaja je poseban značaj određenih geografskih područja za rast popularnosti nogometa i njegov razvoj. Jedno od ovih područja, i vjerovatno najutjecajnije u kontinentalnoj Evropi u ranoj fazi razvoja igre – je bazen Dunava, koji sada uključuje mnoge zemlje koje su nekada činile dio, ono što se tada nazivalo Austro-Ugarsko Carstvo, Habsburška Monarhija ili jednostavno Austro-Ugarska.
Doprinos Dunavske regije razvoju najvažnije sporedne stvari na svijetu
Ovo je bilten usmjeren isključivo na nogomet, tako da svakako nije mjesto za dublje ulaziti u opću historiju, ali ono što je važno znati je da je kuća Habsburga imala svoje korijene u ranim srednjovjekovnim vremenima na teritorijima koji su danas moderna Švicarska. Vremenom, postala je dominantna u izuzetno značajnim dijelovima Zapadne i Srednje Evrope, s glavnim centrom moći u Beču – Austrija. Bila je jedna od glavnih političkih, vojnih i ekonomskih sila Starog kontinenta sve do poraza u Prvom svjetskom ratu. To je dovelo do raspada carstva i stvaranja nezavisnih država na njegovom mjestu. Možda se pitate o značaju regije i carstva u pogledu nogometa, nije bila prva kontinentalna oblast koja je igrala nogomet izvan Britanskih Ostrva, niti prva koja je organizovala klubove ili nogometne federacije. Bili su među ranim pristalicama igre, jer su se prvi klubovi u Beču osnovali početkom 1890-ih, uključujući ono što će kasnije postati poznato kao FK Austria Beč 1892. Oko istog vremena, nogometni klubovi su počeli osnivati u carskim centrima poput Praga ili Budimpešte, a malo kasnije i u takvim mjestima kao što su Hrvatska i poljske i ukrajinske teritorije Austrije.
Ali to nije najvažniji doprinos Dunavske regije globalnom nogometu. Konačno, nogometni klubovi su se osnivali u mnogim dijelovima svijeta u to vrijeme. Ono što je bilo mnogo važnije bilo je da je iz ove regije proizašao određeni način igre zasnovan na trikovima i kombinacijama i dubokom interesu za taktičku inovaciju, koji se proširio kroz Dunavsku regiju i vjerovatno utjecao na mnoge kasnije kontinentalne stilove u glavnim nogometnim silama poput Italije i Španije, te globalno.
Napredak kontinentalnog ervopskog nogometa
S početnom tačkom u britanskom menadžeru zvanom Jim Hogan, koji je radio u različitim austro-ugarskim timovima prije Prvog svjetskog rata, vremenska traka slavnih trenera koji dolaze iz ove regije zaista je impresivna. Počevši od Huga Meisla (koji je postao poznat po svom radu s austrijskim Wunderteamom između dva svjetska rata i bio je prijatelj engleskog menadžera Herberta Chapmana, ali i kolega, rival i inspiracija za Vittoria Pozza, vodećeg italijanskog trenera iz 1930-ih), prelazeći preko Karla Rappana (koji je bio originalni tvorac onoga što će kasnije postati poznato kao italijanski Catenaccio) i završavajući s Ernstom Happelom (koji nije samo postao jedan od najboljih trenera na svijetu, već i inspiracija za Rinusa Michelsa pristup igri, koji se onda može pratiti preko Johana Cruijffa do današnjeg velikog Pepa Guardiole). Ali to nije sve. Dunavska rudnica nogometa proizvela je neke utjecajne ličnosti kao što su Bela Guttman, koji nije samo utjecao na nogometne taktike i stilove menadžmenta u svom austro-ugarskom rodnom mjestu, već i u Italiji i Portugalu. Ili Gusztav Sebes, koji je trenirao briljantne Magyare iz 1950-ih i bio pionir 4-2-4 formacije, preteče 4-4-2, i proizveo ono što je bilo jedno od seminalnih rezultata u historiji nogometa, kada je Mađarska pobijedila Englesku rezultatom 6-3 na Wembleyju u onome što se nazivalo “mečem stoljeća”. Ovaj rezultat je pokazao napredak kontinentalnog evropskog nogometa u poređenju sa arhaičnim metodama britanskih pionira, a epicentar ovih promjena bila je oblast – Dunava.
Kup takmičenje za učesnike iz bivše Jugoslavije – pioniri profesionalizacije u Evropi
Ako taktičke inovacije i inovativne tehnike menadžmenta nisu dovoljne same po sebi da postave tačku na to, Danubianci su također bili ključni u razvoju našeg modernog pristupa klupskim i nacionalnim takmičenjima u nogometu, baziranim na međunarodnim turnirima.
Već 1897. godine, klubovi iz različitih dijelova Austro-Ugarskog Carstva imali su takmičenje nazvano Challenge Cup, koje se igralo do 1911. godine. Nakon Prvog svjetskog rata, na ruševinama onoga što je bila Habsburška monarhija, Mitropa kup je osnovan 1927. godine za učesnike iz Austrije, Mađarske, Čehoslovačke i Jugoslavije, odnosno novonastale države iz bivše Austro-Ugarske prije Prvog svjetskog rata. To je bilo takmičenje u kup stilu za profesionalne timove kako bi se osigurali mečevi visokog nivoa s potencijalom za generisanje prihoda, i jasno je jedan od razloga za naš moderni pogled na to kako bi trebali izgledati evropski klupski nogomet. U to vrijeme su ove zemlje bile pioniri profesionalizacije u Evropi, jer su profesionalne lige u round-robin formatu pokrenute u Austriji 1924. godine, Mađarskoj 1925. godine i Čehoslovačkoj 1926. godine. Poljska, koja nije bila dio Mitropa turnira, ali čije je nogometno savez ima svoje korijene u klubovima i regionalnom udruženju formiranom u Lvivu početkom 1900-ih, također je pokrenula profesionalnu ligu 1927. godine. Sve to se dogodilo prije nego što su takve lige pokrenute u Francuskoj (1932), Njemačkoj (1963), Italiji (1929) ili Španiji (1928).
Pokretanje klupskih takmičenja širom Starog kontinenta
Uspjeh Mitropa kupa pažljivo je praćen širom Evrope, i na kraju je doveo do drugih sličnih takmičenja poput Copa Latine nakon Drugog svjetskog rata, koji je uključivao klubove iz Francuske, Italije, Portugala i Španije. Ali što je još važnije, bio je jedan od prethodnika portfolija klupskih takmičenja UEFA-e, budući da UEFA nije stvorena sve do 1954. godine, s European Cup i Inter-Cities Fairs Cup koje su pokrenute od 1955. godine. Ali to nije sve. Na isti način kao što je Mitropa Cup bio stvoren za profesionalne klubove, Danubianci su također bili instrumentalni u pokretanju redovnih kontinentalnih takmičenja na nivou nacionalnih timova. Centralna evropska Internacionalna kup je također igrao od 1927. godine nacionalni timovi Austrije, Čehoslovačke, Mađarske, Italije, Švicarske i Jugoslavije, gotovo kopirajući originalne učesnike klupskog takmičenja, s Poljskom i Rumunijom koje su se pridružile za amaterski dio tima. UEFA-ina ekvivalentna Evropska prvenstva u nogometu su pokrenuta tek 1958. godine. Rani uspjesi nogometa u području Dunava jasno su imali svoje korijene u zajedničkim iskustvima i pojačanom osjećaju saradnje na osnovu nedavnog sudjelovanja u zajedničkom prostoru. Međutim, ovaj osjećaj može nestati kako se zemlje upuštaju u svoju nezaivisnost, a u slučaju država Dunavske regije to je također pogoršano razaranjima Drugog svjetskog rata, koji su se odvijali između 1938. i 1945. godine, i različitim poslijeratnim iskustvima, jer je Gvozdena zavjesa podijelila teritorije i zajednice tokom mnogo desetljeća nakon toga.
Inicijativa Mitropa kup paralelno sa inicijativom Tri mora, je li to rješenje za napredak?
Dakle, da li je ta post-Habsburška kolektivna svijest koja se osjećala ranije u kafićima Budimpešte i Beča, i pivnicama Praga, a koja je dovela do toliko inovacija u nogometu 1920-ih i 1930-ih godina, potpuno pala sa puta s prolaskom vremena, ili još uvijek možemo govoriti o prostoru koji može ponovno oživjeti ovu bivšu saradničku svijest? Iskoristiti niz zajedničkih iskustava i zajedničkih korijena? Izgleda da postoji mnogo zajedničkih osnovnih uslova koji bi mogli omogućiti zajednički razvoj. Počevši od veličine zemalja u slivu Dunava koje su male do srednjeg obima, do mnogo sličnih iskustava iz historije kao što su ratna razaranja i sovjetska/komunistička dominacija, i sam Dunav, koji teče od jugozapadnog ugla Njemačke do Crnog mora. Godine 2016. zajednički potencijal za razvoj identifikovan je kroz pojavu inicijative Tri mora, koja uključuje većinu modernih zemalja koje su se 1919. godine u potpunosti ili delimično nalazile unutar Habzburške monarhije pre njenog sloma, kao i tri baltičke države i Bugarsku. Trenutni projekat je uglavnom usmjeren na izgradnju i unapređenje transportnih i energetskih veza između Baltičkog, Crnog i Jadranskog mora, ali bi mogao postati fascinantan prostor za zamisao neke vrste zajedničkog pristupa izgradnji nove nogometne velesile za sredinu 21. veka. To bi riješilo neke od glavnih izazova sa kojima se suočava savremena nogometna industrija istim tim transformacionim procesima, zbog kojih je značaj prenijet sa inovativnih srednjih zemalja u korist velikih liga u gusto naseljenim i bogatim zemljama. Sa tržištem od 150 miliona ljudi, ukoliko se računa i Ukrajina, koja je izrazila čvrstu želju da se pridruži i sigurno će to učiniti čim postane članica Evropske unije (ako ne i ranije), i ukupnim BDP-om od preko 2 biliona eura koji će nastaviti da raste, ekonomske i demografske osnove su svakako prisutne. Ali, argumentovano, osim Poljske, zemlje koje čine ovu regiju nisu dovoljno velike pojedinačno da stvore neophodne uslove za značajan dugoročni sportski i ekonomski uspjeh. Može li nova inicijativa Mitropa kup paralelno sa inicijativom Tri mora riješiti dugoročne izazove i otvoriti novi period kada će nogomet u Srednjoj Evropi ponovo biti u prvom planu globalne igre? Treba li bosanskohercegovački nogomet razmotriti da bude dio toga? To je pitanje koje ostaje da se odgovori.
