Sušić je i mene iznenadio, rekao je Ivica Osim nakon dramatične utakmice, odigrane 19. novembra 1988. godine, a komplimente na račun velemajstora s Koševa nisu štedjeli ni protivnici Jean Tigana i Joël Bats.
Piše: J. MRŽLJAK
U drugoj polovini ’80-ih godina prošlog stoljeća jugoslovenski reprezentativni fudbal prolazio je kroz teške dane. Nakon debakla na Evropskom prvenstvu u Francuskoj 1984. godine, Plavi su propustili završnicu dva naredna velika takmičenja – Mundijala u Meksiku (1986) i Eura u SR Njemačkoj (1988) – i obrukali se na Olimpijskim igrama u Seoulu (1988). Slaba utjeha su bili uspjesi u mlađim kategorijama, poput osvajanja titule svjetskog prvaka za juniore u Čileu (1987).
Zato je plasman na Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine bio imperativ za selekciju koju je s klupe predvodio Ivica Osim, iako se Jugoslavija našla tek u trećem šeširu evropskih kvalifikacija. Horor-žrijeb mogao je Jugoslaviju dovesti u grupu s SR Njemačkom i Nizozemskom, no sreća je pomilovala Plave i dodijelila im možda dva najslabija rivala iz prva dva šešira – Francusku i Škotsku – kojima su se u 5. grupi pridružile selekcije Norveške i Kipra.
Poput jugoslovenskog, tako je i francuski reprezentativni fudbal bio u velikoj krizi nakon osvajanja titule evropskog prvaka (1984), zlata na Olimpijskim igrama u Los Angelesu (1984) i trećeg mjesta na Mundijalu u Meksiku (1986). Trikolori nisu ni došli u priliku da brane evropsku titulu jer su u kvalifikacijama za “Euro 1988” zauzeli tek treće mjesto, s mizernih šest bodova iz osam nastupa. Dodatni šok bila je odluka Michela Platinija, kapitena i najboljeg igrača sjajne francuske generacije, da na kraju sezone 1986-87, u dobi od 31 godine, okonča karijeru.
Henri Michel, francuski selektor, imao je dosta problema u procesu smjene generacije. Neposredno uoči početka kvalifikacija za SP u Italiji, krajem augusta 1988. godine, mladi napadač Auxerrea Éric Cantona je nazvao Michela “vrećom go**na” jer ga nije pozvao u najbolju selekciju. Zbog ovog verbalnog ispada je Savez kaznio buduću legendu Manchester Uniteda isključenjem iz svih reprezentativnih selekcija do 30. juna 1989. U septembru 1988. je Francuska kvalifikacije za SP počela teškom pobjedom nad Norveškom (1:0) na “Parku Prinčeva” golom Jean-Pierre Papina u 84. minutu iz jedanaesterca, ali igra nije mogla nikoga impresionirati.
Uslijedio je prvi derbi grupe u kojem je Jugoslavija iščupala bod u meču protiv Škotske (1:1) na Hampden Parku u Glasgowu, 19. oktobra 1988. Samo tri dana kasnije, ostvarile su strahovi ljubitelja fudbala u Francuskoj. Njihova selekcija je igrala samo 1:1 protiv Kipra u Nikoziji, što je dovelo do smjene selektora Michela. Potpuno neočekivano, Fédération Française de Football je za novog selektora odabrao 33-godišnjeg Michela Platinija, koji nije mogao dugo uživati u mirovini.
Dok se javnost u Francuskoj bavila neuspjehom Trikolora na Kipru i smjenom selektora, jedva zapaženo je prošla vijest da je Safet Sušić, fudbaler Paris Saint-Germaina, prestao biti stranac jer je 23. oktobra 1988. dobio francusko državljanstvo (pored jugoslovenskog) na osnovu više godina života i rada u Parizu. Legendarni “Pape” se tih dana preporodio, kao i cijeli tim PSG-a, pod vodstvom novog trenera Tomislava Ivića. Zaboravljena je očajna prethodna sezona u kojoj su se Parižani jedva spasili ispadanja, a tadašnji trener Gérard Houllier želio Sušića poslati u treću ligu…
Na redu je bila utakmica Jugoslavija – Francuska u Beogradu 19. novembra 1988. godine, uoči koje su se događaji smjenjivali filmskom brzinom. U očekivanju debija na klupi, novi francuski selektor Platini je za svog prvog pomoćnika imenovao “Sušićevog dželata” Gérarda Houlliera. A pravu senzaciju je početkom novembra izazvao Ivica Osim pri objavljivanju spiska igrača za meč protiv Trikolora: Na sugestiju Tomislava Ivića, “Švabo” je pozvao Safeta Sušića! Bio je to povratak “Papeta” u reprezentaciju nakon skoro 4,5 godine, koliko je prošlo od posljednjeg nastupa, 19. juna 1984. na Evropskom prvenstvu protiv… također Francuske (2:3)!
Poziv Sušiću bio je šok za jugoslovensku javnost, ali i za Platinija, koji je u francuskim medijima kritikovao zakon o naturalizaciji, rekavši da je neprihvatljivo da francuski državljanin nastupa protiv Francuske. I Platinijev izbor za susret u Beogradu donio je jedno iznenađenje: Novi selektor u reprezentaciju je nakon 17 mjeseci vratio veterana i svog bivšeg saigrača Jeana Tiganu. Dan uoči utakmice, na konferenciji za štampu, Ivica Osim je izdiktirao sastav skoro identičan timu koji je istrčao protiv Škotske, uz tek jednu promjenu – Safet Sušić umjesto Ljubomira Radanovića.
Na današnji dan prije 35 godina, ionako promrzli gledaoci na Stadionu JNA doživjeli su hladan tuš na početku utakmice Plavih i Trikolora. Već u 3. minutu je Tigana ubacio loptu, katastrofalno je pogriješio Vujadin Stanojković, a Christian Perez, igrač PSG-a, savladao Tomislava Ivkovića (0:1). Osam minuta kasnije se Stanojković donekle iskupio za grešku, izborivši prekršaj Manuela Amorosa blizu korner-zastavice na francuskoj polovini. Slobodan udarac izveo je Safet Sušić, pronašao Predraga Spasića, koji je neodbranjivim udarcem glavom poravnao rezultat (1:1).
Iako su puleni Ivice Osima bili bolji, protivnik je sredinom drugog poluvremena ponovo došao u prednost. Perez je pobjegao odbrani Plavih, spazio da je na vrhu šesnaesterca u punom trku Franck Sauzée i Ivković je ponovo vadio loptu iz mreže (1:2). No, Safet Sušić se pobrinuo da i drugo vodstvo Francuza ne traje duže od osam minuta. Dejan Savićević, kojeg je Osim uveo u igru poslije drugog gola Francuza, u 76. minutu je na sebe navukao nekoliko protivničkih igrača, uposlio Sušića, a “Pape” je, praćen francuskim debitantom Alainom Rocheom, pronašao način da savlada klupskog druga Joëla Batsa (2:2).
Trenutak odluke desio se sedam minuta prije kraja. Ponovo je Savićević u ulozi asistenta, Dejina lopta je prošla sve francuske igrače, stigla do Dragana Stojkovića, koji je iz prve raspalio i matirao nemoćnog Batsa (3:2). Bila je to velika pobjeda Plavih u utakmici koja se pamti kao povratak Safeta Sušića, selektorski debi Michela Platinija, posljednji reprezentativni nastup Jeana Tigane…
Nije bilo dileme oko izbora najboljeg igrača utakmice. “Sušić je i mene iznenadio”, rekao je Ivica Osim. Komplimente na račun velemajstora s Koševa nisu štedjeli ni protivnici Jean Tigana (“Najviše sam se pribojavao Sušića, ispostavilo se da je on bio centralna figura utakmice”) i Joël Bats (“U toku utakmice najčešće sam dovikivao svojim drugovima da čvrsto pokriju Sušića, ali ništa nije vrijedilo”).
Dok je ispred Stadiona JNA odjekivala pjesma “Oj Safete, Sajo, Sarajlijo”, junak utakmice Safet Sušić je objašnjavao da je, zbog Platinijevog pomoćnika Houlliera, koji mjesec ranije razmišljao da okači kopačke o klin i prekine karijeru. Srećom, promijenio je odluku, slatko se osvetio budućem treneru Liverpoola, te u ljeto 1990. godine drugi put nastupio na Mundijalu. Vremenom su Sušić i Houllier zakopali ratne sjekire, da bi prije tri godine “Pape” biranim riječima govorio o bivšem treneru nakon njegove smrti, podsjetivši se lijepih dana, poput zajedničkog osvajanja titule s PSG-om u sezoni 1985-86.
Jugoslavija – Francuska 3:2 (1:1)
Beograd, 19. novembar 1988. Stadion JNA. Gledalaca: 20.000. Vrijeme hladno, teren blatnjav. Sudija: Erik Fredriksson (Švedska). Žuti kartoni: Spasić, Katanec, Hadžibegić, Baždarević (Jugoslavija), Boli, Amoros (Francuska).
Strijelci: 0:1 Perez (3), 1:1 Spasić (11), 1:2 Sauzée (68), 2:2 Sušić (76), 3:2 Stojković (83).
JUGOSLAVIJA: Ivković, Stanojković, Spasić (G. Jurić), Katanec, Hadžibegić, Jozić, D. Stojković, Sušić, B. Cvetković (Savićević), Baždarević, Zl. Vujović. Selektor: Ivica Osim.
FRANCUSKA: Bats, Amoros, Roche, Boli, Kastendeuch, Sauzée, Ferreri (Papin), Tigana, Paille, Dib, Perez (Bravo). Selektor: Michel Platini.
