Ko se mogao nadati da će oslabljeni Željezničar, 20. augusta 1967. godine, za 30-ak minuta drugog poluvremena postići pet golova u meču u kojem se proslavio Edin Sprečo.
Piše: J. MRŽLJAK
Godina 1967. bila je jedna od najboljih i najneobičnijih u historiji sarajevskog fudbala. Početkom jula je Sarajevo osvojilo prvu titulu prvaka Jugoslavije, u novembru je Bordo tim odigrao nezaboravne utakmice protiv Manchester Uniteda u Kupu evropskih prvaka, da bi se u decembru gradski rival Željezničar okitio naslovom jesenjeg šampiona!
Kuriozitet: Dok su fudbaleri i navijači Željezničara slavili jesenju titulu, komšije s Koševa, zvanični prvaci Jugoslavije, na zimsku pauzu su otišli plasirani na pretposljednju poziciju prvoligaške tabele!
Pohod na prvu od tri titule jesenjeg prvaka Jugoslavije, fudbaleri Željezničara započeli su na današnji dan prije 56 godina, na startu sezone 1967-68. Nakon što su prethodni šampionat (1966-67) završili na visokom šestom mjestu, puleni Marsela Žigantea su u novu sezonu ušli oslabljeni.
Nezamjenjivi prvotimac Dušan “Dujo” Jovanović otišao je na odsluženje vojnog roka, poziv za “septembarsku klasu” dobio je i reprezentativni centarfor Josip Bukal, dok su Rade Matić i Ilija Tojagić preselili “preko velike bare”, u redove američkog St. Louisa.
Jedino pojačanje Plavih bio je povratak golmana Vasilija “Čike” Radovića nakon jedne sezone u Fenerbahčeu, iz omladinskog pogona je prekomandovan Fahrija Hrvat, dok su Avdija Deraković, Duško Bajić i Enver Hadžiabdić dobili znatno veću ulogu u prvom timu. Žrijeb je odlučio da Željezničar na startu šampionata dočeka niškog Radničkog, vrlo čvrstu ekipu, čija je prva zvijezda bio reprezentativni golman Miodrag Knežević.
Zanimljivost: Radnički i Željo su zatvorili prethodni šampionat nepuna dva mjeseca ranije, odigravši 1:1 na Čairu, a sudio je Josip Strmečki iz Zagreba, koji je određen i arbitra novog susreta na Grbavici! Uoči utakmice je trener Marsel Žigante ostao i bez povrijeđenog Ivice Osima, najboljeg igrača Plavih, pa je bilo mnogo nedoumica kako će dosta promijenjena ekipa startovati u novom šampionatu.
Događaji u prvom poluvremenu utakmice Željezničar – Radnički dali su za pravo skepticima. Gosti su bili bolji tim i imali najbolju priliku, kada je u 20. minutu Nenad Cvetković pogodio prečku. Na suprotnoj strani je najbolju šansu imao Brane Jelušić, čiji je udarac zaustavio Knežević. Ni najveći optimisti nisu mogli predvidjeti ono što će se dešavati u drugom poluvremenu…
Plavi su jalovo napadali do 56. minuta. Tada je Avdija Deraković prevario svog čuvara, uposlio 20-godišnjeg Edina Spreču “Sepija”, koji je Kneževiću loptu proturio kroz noge i doveo domaćina u vodstvo (1:0). Samo sedam minuta kasnije je Deraković sve sâm uradio – prevario odbranu Nišlija, ušao u peterac i jakim udarcem pogodio gornji desni ugao (2:0).
Edin Sprečo je bio neuhvatljiv, u 72. minutu bježi odbrani gostiju, prelazi i golmana Kneževića i loptu ubacuje u praznu mrežu (3:0). Samo što se krenulo s centra, sijevnula je kontra Plavih, opet je legendarni “Sepi” izašao sâm pred Kneževića, ovaj put plasirao loptu ispod reprezentativnog golmana (4:0). Agoniju Nišlija zaključio je, ko drugi nego, Edin Sprečo (1947-2020), koji je pet minuta prije kraja iz trka raspalio s vrha šesnaesterca i postigao konačan rezultat (5:0).
Ko se tome mogao nadati! Oslabljeni Željo je “petardom” ispratio neugodnog rivala, a Edin Sprečo je postigao čak četiri gola! Bila je to najava sjajne polusezone Plavih, koji će, uprkos odlasku Bukala u JNA nakon 6. kola, jesenju polusezonu završiti na prvom mjestu, sa sedam pobjeda, sedam remija i samo jednim porazom.
U životnoj formi igrao je Edin Sprečo: Dva mjeseca nakon demoliranja Radničkog “Sepi” će debitovati u dresu reprezentacije Jugoslavije, u pobjedi nad Cruijffovom Nizozemskom u Rotterdamu (2:1).
Nažalost, u proljetnom dijelu su puleni Marsela Žigantea posustali, najviše zbog činjenice da je zbog neuslovnosti Grbavice Željo morao preseliti na Koševo.
Na kraju su Plavi zauzeli peto mjesto, ali bila je prva od šest uzastopnih sezona u kojima je Željo bio plasiran u “top 5” jugoslovenskog fudbala.
Željezničar – Radnički 5:0 (0:0)
Sarajevo, 20. august 1967. Stadion Grbavica. Gledalaca 8.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Josip Strmečki (Zagreb).
Strijelci: 1:0 Sprečo (56), 2:0 Deraković (63), 3:0 Sprečo (72), 3:0 Sprečo (73), 4:0 Sprečo (85).
ŽELJEZNIČAR: V. Radović, Štaka, E. Hadžiabdić, D. Bajić, Katalinski, Kadrić, Jelušić, Bukal, Bratić, Sprečo, Deraković. Trener: Marsel Žigante.
RADNIČKI (N): Knežević, V. Nikolić, Z. Milenković, Dimovski, D. Ilić, Jocić, Anđelković, D. Mitrović, Radivojević, Mlrd. Janković, N. Cvetković. Trener: Ratomir Čabrić.
