Bile su to “krvave ‘70-te”, doba kada su u Formuli 1 sigurnosni standardi bili mizerni, a vozači na svakoj utrci “čekali svoj red za onaj svijet”. Šta se dešavalo u Zandvoortu, 29. jula 1973. godine?
Piše: J. MRŽLJAK
Svjedoci smo globalne popularnosti Formule 1, najviše zahvaljujući televiziji, koja nam je približila najbrži cirkus, ali i omogućila da svjedočimo mnogim tragedijama, pri čemu je prva asocijacija pogibija Ayrtona Senne u Imoli, 1. maja 1994. godine. Iz vremena kada se Formula 1 tek probijala u eter, potječe vjerovatno najšokantnija scena u historiji ove discipline automobilskog sporta, na današnji dan prije pola stoljeća. Bile su to “krvave ‘70-te”, doba kada su sigurnosni standardi bili mizerni, a vozači na svakoj utrci “čekali svoj red za onaj svijet”.
Velika nagrada Nizozemske u Zandvoortu, 29. juli 1973. Na startu utrke, održane na današnji dan prije 50 godina, bio je mladi britanski vozač Roger Williamson za volanom STR Marcha. Williamson je rođen 2. februara 1948. u Ashby-de-la-Zouchu, u britanskom Leicestershireu. Osvojio je titulu prvaka Britanije u Formuli 3 (1971, 1972), nakon čega je početkom 1973. testirao F1 bolid tima BRM.
Sredinom sezone je stigao poziv Marcha, kojeg je Williamson prihvatio i debitovao na VN Velike Britanije, 14. jula u Silverstoneu. Ta utrka se pamti po jednom od najtežih incidenata, sudaru čak devet bolida na kraju prvog kruga. Među njima je bio i March Rogera Williamsona, pa je debi britanskog vozača u najbržem cirkusu okončan nakon manje od pet kilometara.
Dvije sedmice kasnije Williamson je stigao u Zandvoort, u želji da barem dođe do cilja utrke. Izborio je 18. startnu poziciju, ali je i drugi nastup brzo okončan. Ovaj put na tragičan način. Vožen je osmi krug kada je u brzoj krivini Tunnel Oost, zbog pucanja gume, Williamsonov bolid velikom brzinom udario u ogradu, potom se katapultirao 275 metara preko staze, prevrnuo se i zapalio…
Uslijedila je šokantna scena koju su uživo pratili milioni gledatelja širom svijeta. Williamson nije bio ozbiljno povrijeđen od sudara, no ostao je zarobljen pod bolidom kojeg je gutao plamen. Redari na stazi bili su slabo obučeni i loše opremljeni, bez vatrootporne odjeće nisu se mogli približiti buktinji.
Reagirao je timski drug i jedan od najboljih Williamsonovih prijatelja među vozačima F1 – Britanac David Purley. Zaustavio je svoj bolid, dotrčao do plamtećeg Williamsonovog Marcha, pokušavao ga ispraviti… Bezuspješno.
Potom je oteo vatrogasni aparat nespretnim redarima i pokušao ugasiti plamen. Opet bezuspješno. Purley je kasnije izjavio da je mogao čuti Williamsonove krike. Do trenutka kada je stigao prvi obučeni vatrogasac i ugasio vatru Roger Williamson je umro od gušenja. Drugi vozači prolazili su pored mjesta tragedije misleći da je Purley doživio udes te da nema povrijeđenih.
Tragedija u Zandvoortu imala je dalekosežne posljedice, a najznačajnija je da je vatrootporna odjeća postala obavezna za sve redare na stazi. Prije 20 godina (2003), na 30. godišnjicu fatalnog udesa, bronzana statua Williamsona je otkrivena na stazi Donington Park u njegovom rodnom Leicestershireu. A David Purley? Dobio je Medalju Kralja Georgea za hrabrost koju je iskazao u pokušaju da spasi Williamsona.
Nažalost, život ga nije nagradio. Poginuo je 2. jula 1985. u avionskoj nesreći…
Snimak tragedije možete vidjeti na linku OVDJE!
