Danijel Pranjić, doskorašnji trener Slobode iz Tuzle, nekadašnji fudbaler Bayerna i reprezentacije Hrvatske, odigrao je svoju posljednju utakmicu u rodnoj Orahovici.
To je bila prilika da prvi put poslije ispadanja tuzlanske Slobode iz Premijer lige govori za medije. Dugo nije bio poznat njegov status u Slobodi, ali na kraju Pranjić više nije trener Slobode i uskoro će biti trener u drugom klubu.
“Nemam planova za ljeto, tražim novi klub pošto neću ostati u Tuzli. Uskoro ću saznati koji je to novi klub, a sljedeći plan mi je završetak UEFA Pro licence i to su dugoročni planovi”, rekao je Pranjić za portal Micro mreža, govoreći o svojim utiscima i boravku u Premijer ligi BiH:
“Mnoge stvari treba promijeniti, vidjeli ste nakon poraza BiH od Luksemburga, ljudi se zadovoljavaju fudbalom koji ja još nisam uspio shvatiti zašto je to tako i onda dođeš u Evropu i vidiš zašto je to tako. Mnogo stvari se mora promijeniti od same organizacije, uvjeta, iako se to malo popravilo, grade se novi tereni, ali to je dosta stvari da bi se to moglo analizirati cijeli dan i noć, a opet ne bismo došli do zaključka”.
Sloboda je zajedno sa Leotarom napustila Premijer ligu i to je drugi put da tim sa Tušnja ispada. Pranjić ne misli da je to debakl zbog svega onog što se dešavalo.
“Meni to nije debakl. Poslije ispadanja nisam dao nijednu izjavu za medije jer drugi dan poslije ispadanja kada sam vidio šta se sve “baca” vani, kako se iznosi “prljavi veš”, ja sam shvatio, ja sam pobjednik jer nisam pristao učestvovati u takvim radnjama, iako je bilo teško sve to preživjeti. Živio si s igračima, a bio si predodređen za ispadanje. I to je ono što boli, ja znam kako sam radio u Tuzli, ali taj rad se nije mogao ostvariti. Pogledajte samo zadnje kolo i mislim da tu leži razlog zašto je Sloboda ispala”, objašnjava Pranjić.
Ipak, što se tiče boravka u Tuzli i života, mladi trener ima samo pozitivna iskustva.
“Jako su dobri ljudi uopšteno, svidjela mi se Tuzla kao grad, Bosna je uvijek veliko srce ljudi tamo. Došao sam bio sa suprugom i dvoje djece tamo i nevjerovatne stvari bi se dešavale, to je ono što mi fali. Nikad mi se dijete nije vratilo da nije dobilo bombon ili jednu marku. Puno ljubavi, toliko su imali za sve, za klub i za mene i to boli što nisi uspio vratiti na pravi način”.
Postojala je mogućnost nastavka saradnje između Slobode i trenera iz Hrvatske, ali nije imao s kim razgovarati.
“Rekao sam odmah poslije utakmice protiv Željezničara da želim ostati, ali nakon te utakmice više nije bilo uprave, niko nije ostao u klubu, nisam imao s kim razgovarati i dan danas nisam ni sa kim pričao. Ispalo se, znam, težak udarac, ali nije to tragedija, nije kraj svijeta ako se sutra nastavi raditi. Ali vidimo da će to biti nova sezona s brda s dola”.
