Drugi put u svojoj historiji Fudbalski klub Sloboda Tuzla ispao je u niži rang.
Strasti na Tušnju nisu se ni smirile, a bivši predsjednik kluba, sada počasni predsjednik Tuzla Cityja, Azmir Husić u javnost je lansirao ideju o fuziji dva tuzlanska fudbalska kolektiva. Naišlo je to na negodovanje navijača Slobode koji su svjesni da bi to u praksi značilo i gašenje brenda grada Tuzla, kluba koji postoji 104 godine.
O mogućoj fuziji, najavljenim otkazima poslije ispadanja u niži rang, ulozi privatne agencije u sportskom sektoru, finansijskoj situaciji, mladim igračima i ekspresnom povratku u elitu, za Faktor je govorio predsjednik kluba Elmir Šećerbegović, kazavši da ne vidi kako će ostati u predsjedničkoj fotelji.
Gospodine Šećerbegović, dan poslije ispadanja Slobode u niži rang, u javnost je istupio finansijer Tuzla Cityja Azmir Husić i ponudio fuziju klubova. Trebaju li navijači Slobode strahovati da će klub na taj način praktično biti ugašen?
Kratko i jasno, NE. Prije svega, treba reći da FK Sloboda nije privatno vlasništvo pojedinca ili grupe pojedinaca da bi se takve odluke donosile preko noći. Ponuđeno rješenje pravno podrazumijeva da FK Sloboda prenese sva prava na grb i brend drugom pravnom licu putem Skupštine, a da postojeće pravno lice ostane sa postojećim dugovima i obavezama. Ne zaboravite da je Grad Tuzla garant poreznog reprograma, a također bitno je navesti da je 90 posto tog poreznog duga iz perioda 2011-2016. i da bi grad bi i dalje imao obavezu vraćati te dugove iako pravno lice ne funkcioniše. Zato sam i rekao da ne vidim kako je to moguće. Bilo je sličnih ideja i na početku našeg mandata, da se formira novo pravno lice i krene iz najnižeg ranga takmičenja, ali i tada nismo pristali na to i izabrali smo teži i, nažalost, skuplji put. Moj lični stav po ovom pitanju je poznat od ranije, a on je isti i kao ogromne većine ljudi koja je došla na zadnju utakmicu protiv FK Željezničar i ne vidim dalje razloga da se o tome priča. Ukoliko se stvori konsenzus između navijača, gradskih struktura, raznih udruženja koja prate i pomažu FK Sloboda, onda naše mišljenje nije više ni bitno i sprovest će se ono što se bude zahtjevalo od nas. Ono sa čime se apsolutno slažem je dio da ako neko želi biti dio kluba treba dati maksimalno svoje vrijeme i finansije.
Poslije poraza od Želje i ispadanja iz lige, poduzeli ste prve korake. Otpustili ste bukvalno sve u klubu, izuzev sebe. Svoj ste mandat ponudili na raspolaganje Skupštini. Ko čini Skupštinu Slobode, koliko ljudi sjedi u najvišem klupskom organu. Usput, nije moguće pronaći na sajtu kluba, ko je osim Vas član Upravnog odbora?
Prije svega želim da ispravim grešku u komunikaciji u tom dijelu, a to je da su svi otpušteni sem mene. Vjerovatno nisam napisao dovoljno jasno pa bih iskoristio ovu priliku da objasnim i taj detalj. Naravno da sam i ja kao najodgovorniji, kao dio ljudi koji nisu trenutno više dio kluba, tu nema dileme. Ono što sada radim, što sam i rekao na početku svog mandata, to je da novom rukovodstvu treba ostaviti stvari uređene da bi mogli odmah krenuti sa radom. Također, treba novo rukovodstvo naći i razgovarati s njima. Radit ćemo svaki dan da što prije imamo novi sastav koji će nastaviti dalje. Ako novo rukodovstvo procijeni da im je potreban stari kadar, onda će donijeti odluku da ih vrati. Želim da, za razliku od situacije kakvu smo imali, novo rukovodstvo krene od čiste situacije, a ne da kao mi mora trošiti godine u rješavanju naslijeđenih anomalija unutar kluba. Klub i dalje ima obaveze i mora funkcionisati na dnevnoj bazi od pravnih stvari, organizacije treninga omladinskih selekcija, formiranja budžeta, razgovora sa bivšim igračima i trenerima i bilo bi neodgovorno ostaviti i ne baviti se time. Želim posebno istaći da bi ta odluka bila ista i u slučaju da smo ostali u najvišem rangu takmičenja. Jednostavno, klub broji mnoge članove i uposlenike, ali se kompletno funkcionisanje kluba svelo na nekoliko ljudi.
U pismu koje je objavljeno u nedjelju, naveli ste neke detalje, poput onih da igrači žive pod strahom od utakmica, da treneri bježe po parkinzima i da pola radne zajednice ima problema s alkoholom. Od koga strahuju i od koga su strahovali igrači, od koga bježe treneri ko ima problema s alkoholom?
Mislim da je svakome ko gleda naše utakmice jasno, a i trenutni trener je to detektovao odmah na početku, da smo igrali pod strahom. Razlog toga je za dublje analize. Zašto inače igrači koji odu iz FK Sloboda kažu kao da su tonu tereta skinuli sa svojih leđa. Jednostavno, dres FK Sloboda je izuzetno težak i po mom mišljenju je to kombinacija više stvari. Prije svega, a to je nešto sto smo pokušavali promijeniti kroz razgovore, da FK Sloboda kreće svaku sezonu u psihozi straha i panike za svoj status, kako sportski tako egzistencijalni i odmah imamo problem od samog početka da igramo da se spašavamo. Također, naša publika poznaje fudbal, dobar pas i igru, i ne mogu se njima prodavati floskule o zalaganju i pristupu jer ljudi žele da vide lijep potez. Poštenje i pristup se podrazumijevaju, zato i primaš naknadu, ali za uspjeh i rezultat treba više od toga. Što se tiče dijela vezano za trenere, mi smo možda klub koji je najmanje otkaza dao trenerima. Mislim da smo jedino sa gospodinom Žižovićem raskinuli saradnju, dok sa ostalima nismo ni imali priliku doći do toga, jer bi se uvijek oko 22. kola stvari nenajavljeno dešavale. Nadam se da sam bio dovoljno jasan oko toga. A što se tiče problema sa alkoholom, mislim da građani Tuzle svakodnevno susreću kolege po okolnim birtijama pa je i ta stvar više nego jasna.
Preuzeli ste odgovornost za rezultatski fijasko. Sloboda je po mnogima igrala najmanje dopadljiv fudbal i ligi. To traje nekoliko sezona. Ove sezone klub su vodili neiskusni treneri. Kako se pojavila ideja o dolasku Danijela Pranjića, u momentu kada je bilo jasno da do kraja slijedi grčevita borba za opstanak, a da je Pranjić bez prvoligaškog iskustva i da je do preuzimanja Slobode radio u hrvatskom trećeligašu?
Ne samo ove sezone, sve četiri godine klub su, osim gospodina Žižovića, vodili neiskusni treneri. Kakve god bile naše namjere, da se da šansa domaćim trenerima, mislim da smo tu i napravili grešku, potrošili ih, jer, ipak, ovaj rang takmičenja zahtjeva ogromno iskustvo i viziju pogotovo u ključnim utakmicama. Mislim da samo napuštanje pozicija dovoljno govori pod kolikim pritiskom su bili. Što se tiče gospodina Pranjića, prije svega moram istaći da bi bilo jako nekorektno apostrofirati da je on utjecao na krajni rezultat jer je zatekao ekipu u stanju u kakvom je bila. Moramo reći da je gospodin Pranjić bio tek šesta ili sedma opcija, jer prije njega razgovori su vođeni sa Nerminom Bašićem, Feđom Dudićem, Darkom Nestorovićem, Predragom Roganom, Markom Maksimovićem. Kad više nije bilo drugih opcija, a prvenstvo je trajalo, pojavilo se ime Danijela Pranjića za kojeg smo mislili da će svojim autoritetom i pristupom uspjeti smiriti psihozu kod igrača koja tada bila vidljiva. Ponavljam, mi smo ostali bez trenera nenajavljeno i imali smo veoma kratak rok da pokušamo rijesiti situaciju..
Kakvu ulogu su u Slobodi imali Sabrina Buljubašić i Amer Osmanagić, odnosno njihova agencija s kojom je Sloboda potpisala ugovor. Ko je dovodio igrače, trenere?
Namjera potpisivanja ugovora sa agencijom je da se sportski segment u smislu dovođenja, odlazaka, pregovaranja, prepusti ljudima koji su sposobni to da rade, a da mi kao uprava osiguramo potrebne uvjete vezane za finansije i organizaciju. Koliko smo kao uprava uspjeli osigurati uvjete ne mogu reći, ali činjenica je da smo pored svih turbulencija uspjeli ovu sezonu finansijski podržati bez zaostataka. Čak sam siguran da smo ovu sezonu kao nikada dosada logistički ispratili maksimalno. U kontekstu karantina, ručkova, priprema, premija. Stanje možda najbolje oslikava što bivši treneri ljutito pitaju zašto oni nisu imali takve uvjete. Činjenica je da se nije miješalo u rad i formiranje ekipe, osim u dijelu da li za nekog ima dovoljno budžeta, ali što se tiče imena, plana igre, plana priprema tu je autonomija bila maksimalno na šefu stručnog štaba, zajedno sa sportskim segmentom. Vjerujem, da su svi htjeli najbolje i da su davali i više od onoga što je dogovoreno. Međutim, rezultati su izostali i to su nepobitne činjenice.
Ispadanje iz lige jeste bolno, ali nije tragedija ukoliko se poduzmu pravi i pravovremeni potezi. Vi ste najavili remont. Šta će biti prvi koraci, naravno, pod uvjetom da ostanete na čelu kluba?
Ne vidim kako bih ja ostao i dalje na čelu kluba, ali svakako je zadatak i obaveza ko god da bude da se što prije vratimo u Premijer ligu. Najtužnije je to što ovaj klub, za razliku od 2012. godine, nije imao uopšte obrise u smislu organizacije i funkcionisanja da bude kandidat za ispadanje i zato sam uvjeren, znajući kakvo je sada stanje, da će se Sloboda odmah vratiti u Premijer ligu. I razlog moje odluke je upravo to, da rukovodstvo može postavljati kvalitetne ljude na prava mjesta, bez da se bavi unutarnim previranjima.
Koliko je Sloboda daleko od “zelene grane” o kojoj već duže vremena govorite, izuzev poreznog duga koji je svakako ogroman teret? Usput spočitava vam se izjava od 10 najboljih igrača koji će obući dres Slobode, a klub je kliznuo prema Prvoj ligi FBiH.
Mi objavljujemo izvještaje i stalno nudimo da se ljudi informiraju u prostorijama kluba. Unutarnjeg duga nemamo uopšte puno, cca 500.000 KM (za razliku od tri miliona od čega smo krenuli). To je potencijalna prodaja nekog igrača ili veći sponzor za jednu sezonu. Čak ovim tempom, ukoliko se zadrže parametri budžeta, taj dug ćemo smanjiti vrlo brzo. Ono što trpi radi takvog pristupa, danas možemo reći i da je možda to i greška, jeste da štedimo na najvećoj stavci, a to je budžet prve ekipe jer pokušavamo dugoročno riješiti probleme funkcionisanja kluba.
A sto se tiče moje izjave o 10 najboljih igrača, želim da se zahvalim što ste mi postavili to pitanje i dali priliku da objasnim. Prije svega rekao sam, a ima i snimljeno, da ako uspijemo zadržati tempo punjenja budžeta i riješimo nagomilane dugove, da ćemo imati dovoljno prostora da uzimamo najbolje igrače i to samo, ponavljam samo, ako se odlučimo za to. Jer ako trošite ogromne novce na izmirenje zaostalih dugove i onda u jednom trenutku vam se oni oslobode, onda vam to ostavlja prostora da dovodite jako kvalitetne igrače. Ono što se desilo je to da usljed posljedica COVID-a broj sponzora i budžet grada Tuzla je drastično smanjen, tako da više nismo mogli pratiti taj tempo vraćanja dugova, iako smo i dalje poslovali pozitvno što na kraju i izvještaji za 2022. govore. I činjenica dobijanja UEFA licence potvrđuje da se, ipak, radilo kvalitetno u finansijskom i operativnom smislu 2022 godine. Zato, ta izjava koliko god nespretna bila, ipak je izvučena iz konteksta, ali moja greška je što sam se doveo u tu situaciju.
Uspjeli ste, uprkos svemu, isprofilisati nekolicinu mladih igrača. Mnogima je interesantan Eldar Mehmedović. Kakav je je njegov status, da li ispadanje iz lige automatski znači i da može slobodno otići, ili će klub moći možda da zaradi nešto od eventualne prodaje, ili pokušati da ga zadrži.
Ovo je nešto što smo od samog početka forsirali. Naši mladi igrači i naši treneri i tu nam, mislim, ne može niko zamjeriti. FK Sloboda je uvijek kroz ove četiri godine imala barem 50 posto “svojih” igrača na terenu. To je i dovelo do toga da imamo velik broj U21 reprezentativaca, da nemamo problem sa obaveznim U21 igračima koji će početi utakmicu, stvoren je veliki potencijal za prodaju,. a među njima se trenutno ističe Eldar Mehmedović. Svi oni imaju važeće ugovore do 2024 godine, a i da nemaju, zna se pravilo naknade za treniranje gdje je FK Sloboda maksimalno zaštićena po tom pitanju.
I za kraj, ako mi dozvolite, poručio bih svima, a pogotovo onima koji se sada javno eksponiraju, da dobro vode računa o tome šta se govori, jer stvari koje su još predmet obrada i istraga nadležnih tuzilaštava će dobiti svoj epilog i bit će krajnje zanimljivo ispratiti posljedice toga. Na njihovom mjestu bio bih krajnje oprezan.
