Kako se Željo 16. maja 1971. godine uključio u borbu za titulu, a Josip Bukal počeo lov za saigračem Boškom Jankovićem u trci za najboljeg strijelca Prve lige.
Piše: J. MRŽLJAK
Najava Željine prve i jedine titule prvaka Jugoslavije (1971-72) bila je furiozna proljetna polusezona 1971. godine. Prethodno su Plavi jesenji dio šampionata okončali tek na petom mjestu, s šest bodova manje od prvaka polusezone Partizana.
Ekipa Milana Ribara je drugi dio počela pobjedom nad Dinamom na Maksimiru (1:0), u debiju Slobodana Janjuša na golu. Nakon toga je Željina lokomotiva do početka maja upisala još dva gostujuća trijumfa – nad Vojvodinom (2:1) i Crvenom Zvezdom (4:1). Trijumf na Marakani pamti se po čak četiri pogotka Boška Jankovića, koji je tako izbio na čelo liste strijelaca Prve lige, s 14 golova.
Pomalo neočekivano, Željo se uključio borbu za titulu, jer je nakon 25. kola bio na četvrtom mjestu. Sa samo dva boda manje od lidera Hajduka. Uslijedila je pauza zbog utakmice kvalifikacija za Evropsko prvenstvo između DR Njemačke i Jugoslavije. Iako je Željo bio hit proljeća, nijedan fudbaler kluba s Grbavice (tada domaćina na Koševu) nije se našao u selekciji Vujadina Boškova koja je pred 95.000 gledalaca slavila u Leipzigu (2:1).
Nakon reprezentativne pauze, domaće prvenstvo je nastavljeno utakmicama 26. kola, a na Koševu je Željezničar dočekao ekipu Bora. Ekipa iz rudarskog gradića na istoku Srbije igrala je treću uzastopnu sezonu u elitnom rangu. S klupe je predvodio Marsel Žigante (1929-2015), legendarni fudbaler i trener koji je ostavio traga u mnogim bh. klubovima. Zajedno s braćom Lovrić, Dobrivojem Živkovom i Dragom Žigmanom, činio je ubojitu navalu Sarajeva u prvoj polovini ’50-ih. Kao trener je Želju spasio ispadanja u sezoni 1965-66, poznatoj po oduzimanju bodova zbog “Slučaja Planinić”.
Na današnji dan prije 52 godine, ekipa Bora je na Koševo stigla kao autsajder, plasiran na 14. mjesto tabele, ali se očekivalo da će skupo prodati kožu. Trener Žigante je znao od koga prijeti najveća opasnost, pa je Boško Janković uz sebe uvijek imao dvojicu čuvara. To je otvorilo prostora drugim igračima, prije svega Avdiji Derakoviću i Josipu Bukalu. No, Crno-bijeli iz Bora su se odlično branili i sve do 23. minuta nije bilo previše šansi pred golom Jovana Hajdukovića.
Tada je stvar u svoje ruke preuzeo Avdija Deraković. Popularni “Tica” je raspalio s 25 metara i otključao bravu gostiju (1:0). Borani su se malo otvorili, ali su u finišu prvog poluvremena doživjeli nokaut. Najprije Deraković u 43. minutu postigao još jedan dalekometni pogodak, ovaj put s 20-ak metara (2:0). Samo što su puleni Marsela Žigantea krenuli s centra, Plavi su im oduzeli loptu. Sijevnula je kontra koju je Edin Sprečo zaključio trećim golom (3:0).
I nastavak protiče u znaku Željezničara. Redaju se šanse pred golom Hajdukovića, kojeg je dva puta spasila stativa. Potpuno neočekivano, u jeku napada Plavih, Slobodan Radović je u 58. minutu sjajno asistirao rezervisti Ištvanu Šorbanu, koji je savladao Janjuša i pružio tračak nade gostima (3:1). Nekih 15-ak minuta kasnije počinje šou Josipa Bukala. Legendarni Željin centarfor najprije je iskoristio neopreznost Nemanje Radulovića i Vladimira Petrovića i u svom stilu, topovskim udarcem, natjerao Hajdukovića da četvrti put vadi loptu iz mreže (4:1).
U samom finišu utakmice je Bukal u svega 60 sekundi postigao još dva efektna pogotka, ekspresno stigao do hat-tricka i postavio konačan rezultat (6:1). Utakmica na Koševu 16. maja 1971. godine bila je početak sjajne serije Josipa Bukala. Do susreta protiv Bora, “Jozo” je postigao samo sedam pogodaka, da bi u posljednjih osam susreta protivničke mreže zatresao 12 puta. Osim tri gola Boru, postigao je jedan gol protiv Hajduka (1:2), dva protiv Partizana (3:2), jedan protiv Olimpije (3:1) i Čelika (1:0), tri protiv Maribora (5:0), jedan pogodak Crvenki (2:2).
Na kraju su se Plavi morali zadovoljiti drugim mjestom. Osvojili su 26 od moguća 34 boda u proljetnom dijelu. San o prvoj tituli raspršila je sudijska krađa u derbiju sezone u Splitu, ali i gubitak tri boda u dvomeču s Crvenkom, koja je na kraju, zajedno s Borom, ispala iz Prve lige. Nikad uzbudljivija je bila trka za najboljeg strijelca. Uoči posljednjeg kola na čelu liste strijelaca bili su Josip Bukal, Petar Nadoveza (Hajduk) i Slobodan Santrač (OFK Beograd) sa po 19 golova, ispred Boška Jankovića i Zorana Filipovića (Crvena Zvezda) sa po 18 golova. U posljednjoj utakmici Janković postiže dva pogodaka, Nadoveza jedan i tako stižu do diobe titule golgetera ispred Bukala i Santrača.
Željezničar – Bor 6:1 (3:0)
Sarajevo, 16. maj 1971. Stadion Koševo. Gledalaca 7.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Marijan Rauš (Varaždin). Strijelci: 1:0 Deraković (21) 2:0 Deraković (43), 3:0 Sprečo (45), 3:1 Šorban (58), 4:1 Bukal (73), 5:1 Bukal (87), 6:1 Bukal (88).
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, D. Kojović, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Janković, Bukal, Sprečo, Deraković. Trener: Milan Ribar.
BOR: Hajduković, Veljković, Petković, Sopić (Perišić), Radulović, Petrović, Bubanja (Šorban), Krešić, Radović, Wacha, Tomić. Trener: Marsel Žigante.
