Novak Đoković igra na rimskom Mastersu. Tim povodom je dao veliki intervju za tamošnje medije.
Govorio je o aferi s nenastupanjem na Australian Openu zbog odbijanja da se vakciniše protiv korone i ratu u Ukrajini.
“Ja nisam antivakser i nikad nisam rekao da jesam. Ja sam za izbor, branim slobodu izbora, slobodu odlučivanja što ćete ubrizgati u svoje tijelo, a što ne. Jednom sam to objasnio BBC-ju po povratku iz Australije, ali su tada eliminirali mnoge moje rečenice. One koje im nisu bile zgodne. Tako da više nikada ne bih govorio o ovoj priči”, počeo je Đoković te nastavio o tome gdje je bio smješten dok je čekao na deportaciju iz Australije:
“Kakvo je to mjesto gdje su me držali? Zatvor. Nisam mogao otvoriti prozor. Ostao sam manje od sedam dana, ali sam zatekao tamo mlade ljude, ratne izbjeglice, koji su bili tamo jako dugo. Moj slučaj je služio da ih rasvijetli, skoro svi su oslobođeni i to me tješi. Mladi Sirijac je tamo bio već devet godina. Sada je u SAD-u. Kada se vratim ovog ljeta, želim ga vidjeti na US Openu. Osjećam se povezano s njim.”
Đoković je pričao o detaljima slučaja:
“Australski sud je prihvatio moju žalbu, ali me je ministar za emigraciju, koji ima ovlasti deportirati koga želi bez razloga, izbacio iz zemlje. Ali ja nisam prekršio pravila. Ušao sam u Australiju s potrebnim i ispravnim dokumentima. Imao sam covid i izliječio se. Poštivao sam pravila i nikoga nisam ugrožavao. Ipak, odjednom sam postao politički slučaj, onaj koji je ugrozio svijet. Sistem, čiji su mediji dio, zahtijevao je metu koja je bila suprotna mainstreamu. A ja sam to postao. Dali su mi etiketu “no vax”, potpuno lažnu, zbog koje mi je i dalje muka.”
Đoković inzistira na svojoj nevinosti:
“Izdvojen sam kao “persona non grata.” Našao sam se sam i osjećao kao ovca okružena s 20 vukova. A sam čovjek nema šanse protiv velikih medija. Međutim, brzo sam to zaboravio. Fokusiran sam na pozitivne stvari. Imao sam covid po drugi put. Uvijek sam prihvaćao pravila, nisam mogao ići u SAD i nisam otišao. Odustao sam od dva US Opena da bih ostao dosljedan sebi. Potom sam se vratio u Australiju i pobijedio. Ali sam bio razočaran, zbog medija i mnogih kolega. Kada je pola protiv vas, onda vidite pravo lice ljudi. I mnogi od njih su okrenuli glavu, puno igrača i poneki organizator.”
Jedno od pitanja za Đokovića bilo je vezano i za rat u Ukrajini.
“Jedino što kao dijete rata mogu reći je ovo: u ratu niko ne pobjeđuje! Rat je najružnija stvar u životu, čovjekov najgori izum, najgora ideja u istoriji. Vidio sam dva rata, građanski u Jugoslaviji i bombardovanje Srbije. Rođen sam u Beogradu, vidio sam patnju svoje porodice, siromaštvo svoje zemlje. Rat je nešto veće od nas, samo se molite Bogu da se sutra prekine. Nažalost, rat u Ukrajini je spor. Svakim danom je sve razorniji. Ima gradova razorenih, života prekinutih. Ima i šteta koje se ne vide, koje će trajati vremenom. Čitao sam članak o posljedicama ratnih trauma: utječe na zdravlje, posebno na probavu.
Imao sam problema s mikrobiomom, karijera mi je krenula tek kada sam otkrio netoleranciju na gluten i mliječne proizvode, a to je možda povezano s ratom. Ali najgore je, naravno, izgubiti voljenu osobu. Zato ne mogu podržati bilo kakav rat protiv bilo koje zemlje.”
