Husref Musemić je stajao pored aut-linije, aplaudirao i smijao se. Grohotom. Iskusni premijerligaški trener, trenutno prvi stručnjak Igmana iz Konjica, svjedočio je u Banjoj Luci onome što je i očekivao – da će ga sudija pokrasti i pomoći Borcu da dođe do pobjede (1:0).
Piše: Hajrudin PROLIĆ
To je postalo tako uobičajeno većini ekipi iz najvišeg bh. ranga kada gostuju u ovom gradu. Kao da očekujete da sunce izađe ujutro. Znate da će se desiti.
Musemić je to znao i svejedno se odvalio od šege. Toliko ga je oduševila predstava bijeljinskog arbitra Dražena Marića. Stvarno je bio smiješan. Kakav komedijaš. Borcu je prvi faul dosudio tek u 27. minuti utakmice, a zatim je zablistao kada je pokazao na bijelu tačku za domaće i to nakon što je fudbaler banjalučke ekipe Nikola Ninković faulirao – igrača Igmana. Ko bi se toga sjetio?
Ninković je mogao ispasti gospodin i pravi fudbalski mangup da je iskreno priznao kako prekršaj nije napravljen na njemu, već da je on počinilac faula, ali igrači Borca su već neko vrijeme naviknuti na slične poklone da su jednostavno izgubili moć rasuđivanja. Očito su, kao u nekom rijalitiju, zaboravili i da ih kamere snimaju te da mogu pred TV gledaocima ispasti budale u trenucima kada glume nepostojeće faulove.
Isto kao što su bili urnebesni uslijed evropskih poraza od predstavnika Sjeverne Irske i Farskih Ostrva. Padali su kao pokošeni kada bi ih igrači Linfielda i Torshavna jedva dodirnuli, a onda se čudili širom otvorenih očiju što ih sudije ne zarezuju ni za suhu šljivu. Jer, na takav tretman su navikli u domaćem prvenstvu. Ali zato nas svojski brukaju tamo gdje imaju pošteno suđenje.
I kamo sreće da lakrdije gledamo samo na utakmicama banjalučkog kluba. Bolest je uznapredovala.
Evo, samo dan prije pomenutog meča mogli smo vidjeti cirkus na utakmici Sarajevo – Tuzla City. Fudbaler jedne ekipe greškom dodaje loptu fudbaleru druge ekipe. I to je ofsajd? Jeste ako pitate pomoćnog sudiju Davora Vukašinovića, koji je odmah podigao zastavicu. Očnog ljekara bi trebao posjetiti i Ermin Sivac, koji je sugestiju kolege momentalno uvažio i poništio gostima gol. Čist kao suza.
Ima tu još mali milion frapantnih propusta naših djelitelja (ne)pravde, poput recimo poništenog pogotka Sarajeva protiv Sloge, a da o sabranim djelima Miloša Gigovića ne govorimo. Region nam se smije, često snimci s njihovim bedastoćama zabavljaju publiku hrvatskih i srbijanskih portala.
I o kakvom onda mi napretku bh. fudbala pričamo? Kakvo pravilo za U-21 igrače, kakvi hibridni travnjaci, kakvi bakrači?
Od ovih arbitara bez trunke ljudskog dostojanstva, koji pristaju biti meta šprdnje kako bi, valjda, zaradili nešto ekstra novca, gori su vjerovatno samo oni koji im ovo dopuštaju. A to nisu samo beskičmenjaci iz Komiteta za suđenje ili Upravnog odbora Nogometnog saveza BiH koji šute kao zaliveni pred velikim šefom, a u svojim sredinama izigravaju kabadahije i autoritete.
Ne. To su i klubovi.
Prosto je nevjerovatno da se tokom sezone toliko borite da vaša ekipa funkcioniše, prevrćete svaku marku koju dobijete od lokalnih zajednica, rješavate probleme s navijačima, na sve način dozivate potencijalne sponzore, brinete o igračima i trenerima, a na kraju balade – pristanete da vas neko potkrada. Na vaše oči.
Dakle, situacija sa sudijama odavno nije smiješna. Vrijeme je da izađete iz tog lonca. Postoji način da izbjegnete sudbinu skuhanih žaba iz korumpiranog NSBiH, u potpunosti pod kontrolom jednog čovjeka. Da progovorite. Zajedno. Ali ako ćete to činiti isključivo kada ste vi oštećeni, onda bolje i da ne otvarate usta. Samo aplaudirajte.
