Ivaylo Petev je stao s novinarima da popriča nakon jedne press-konferencije. Voli Bugarin tako malo promuhabetiti, ‘off the record’, dok su predstavnicima medija ugašeni mikrofoni. Jedan od kolega upitao je da li zna za Amara Dedića.
Piše: Hajrudin PROLIĆ
Tadašnji selektor BiH prostrijelio ga je pogledom. Čuj, da li zna. Pitanje je shvatio kao uvredu, skoro se naljutio. Kako ga to može pitati. Dedić je talenat kakvog prepoznate s milion kilometara udaljenosti, zato je bugarski trener burno i reagovao. Kakav bi on bio stručnjak kada bi zanemario postojanje takvog dragulja.
Nekoliko mjeseci kasnije, Amar Dedić je dobio poziv i debitovao za seniorski nacionalni tim u pobjedi protiv Luksemburga (1:0).
Njegova privrženost grbu naše zemlje nikad i nije bila upitna, nije ga se posebno trebalo nagovarati. Prošao je sve kategorije bh. reprezentacije, igrao za U-16, U-17, U-19, U-21 selekcije. Rođen u austrijskom gradiću Cel am Ze, zahvalan za sve što mu je pružila država njegovog rođenja, ali u srcu je samo jedna domovina. Ako bude dovoljno dobar da nosi dres Zmajeva – sreći neće biti kraja.
Kao što joj nije bilo kraja ni sinoć u Zenici. Zaista se teško sjetiti kada je jedan naš reprezentativac u eksploziji čiste klase tako oduševio ljubitelje fudbala u Bosni i Hercegovini, uvijek naoštrene da svakoga okupaju otrovnim glagolima i kritikama. Ovaj klinac od 20 godina sve ih je pridobio. Ne dešava se često.
“Aaaamar Dedić!” – orilo se sa tribina Bilinog polja. Pokrenuo je akcije koje su krunisane golovima Radeta Krunića, a zatim je konačnih 3:0 protiv Islanda postavio prelijepim pogotkom, kada je pobjegao čuvarima i s ruba šesnaesterca odapeo strijelu u ugao protivničkog gola.
Desni bek Red Bull Salzburga prolazio je pored zbunjenih Skandinavaca kao da su čunjevi, radio na svojoj strani terena šta je htio, upošljavao saigrače, lansirao napade, odlično obavljao i defanzivne zadatke. Kakva energija.
Tmurni tonovi vladaju bh. nogometom. Dedić je učinio da barem za jednu noć nestanu. I da konačno prestanemo strahovati šta će se desiti kada se stara garda oprosti od reprezentacije. Ima budućnosti. I ne zove se samo Amar Dedić, jer tu su i Ahmedhodžić, Tahirović, Gazibegović,… Salzburgov mladi fudbaler tek je sinoć upalio svjetlo i napravio da ih sve bolje vidimo.
Što se njega samog tiče, budućnost također nosi darove. Početkom godine produžio je ugovor sa austrijskim prvakom do 2027. godine, ali teško da će ostati dotad u Mozartovom gradu. Potencijalnih ‘udvarača’ je sve više.
Među njima i veliki Machester United, čiji skauti su flomasterom podebljali Dedićevo ime. Kada su bh. mediji prvi put prenijeli informaciju o interesu giganta s Old Trafforda za njega, bilo je onih koji su ismijavali novinare i pošprdno lijepili etikete ‘fake news’ na vijest. Međutim, sada se više niko ne smije.
Amar Dedić je zvijezda. Govori to njegova statistika u austrijskoj Bundesligi, njegove igre i interes velikana. Ali ne i karakter skromnog mladića. Status budućeg superstara ga jednostavno previše ne zanima. To će, uostalom, potvrditi Dedićeve riječi nakon posjete rodnom mjestu njegovog oca:
“Bio sam baš nedavno u Donjoj Orahovici, tamo je moja kuća, moj narod i radujem se svakom slobodnom trenutku proveden u tom mjestu. Baš volim doći. Odmorim glavu. Jesam li popularan? Haha, znaju da sam sada reprezentativac i ponosni su zbog toga, ali nastojim da budem na zemlji, da ne gledam nikoga sa visine. Jer, ipak, svi smo mi ljudi”.
