Čudo iz Bosne i Hercegovine. Tako većina stranih sportskih novinara najavljuje Lanu Pudar u njenim nastupima na međunarodnim utrkama.
Zapanjeni su činjenicom da 15-godišnja djevojčica iz zemlje poput BiH, koja je miljama daleko od kategorije plivačke velesile, ostvaruje takve rezultate na najvišem nivou. Jer već u ovom trenutku ekstremno talentovana Mostarka pripada planetarnoj eliti, što je potvrdila i bronzanom medaljom u disciplini 200 metara delfin na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Abu Dabiju.
Čudo je zaista prava riječ. Sigurno ni Lanini roditelji Nada i Velibor (bivši golman Veleža) nisu sanjali u kojem pravcu će se njena priča razvijati kada su petogodišnju curicu doveli u gradsku banju da nauči plivati prije porodičnog odmora na moru. Danas s ponosom gledaju kćerku kako donosi radost domovini, za majku i oca nema veće nagrade.
Oni dobro znaju šta je sve Lana prošla, u kakvim je uslovima trenirala, čega se sve morala odreći da bi danas bila među najboljim plivačicama svijeta. Uprkos, a ne zahvaljujući državi koja prema sportistima gaji maćehinski tretman.
Njen Mostar ni danas nema olimpijski bazen, projekt od 12 miliona KM zasad je tek mrtvo slovo na papiru. Da nije Pudar, ne bi ni toga bilo, sama ideja nikad ne bi zaživjela. To je dio one borbe koju sada najbolja bh. plivačica vodi izvan bazena.
Sa svojih 15 godina takmiči se protiv iskusnijih morskih nemani, koje se pripremaju uz idealne uslove i imaju ogromnu finansijsku podršku svojih država. Iznos od 84.000 KM, koliko je Lani bilo potrebno u kompletnoj godini za pripreme i učešće na takmičenjima, vjerovatno bi kod većine vrhunskih plivačica izazvao podsmijeh. Ali nikome sigurno nije smiješno kada mlada Mostarka osvoji medalju ispred njih…
Najbolje sportašice u svojim zemljama nemaju političare za neprijatelje, već upravo suprotno – oni su njihovi najveći finansijeri. U slučaju Lane Pudar, uvjeravamo se ovih dana, potpuno je drugačije. Čast izuzecima.
“Zahvaljujem se svim ljudima i institucijama koje su doprinijele da Lana postigne ovakav jedan rezultat i koji su uvijek bili uz nas. Tu prvenstveno moram napomenuti Olimpijski komitet BiH, Sportski savez Grada Mostara, Vladu Kantona Sarajevo i ministra Samira Avdića. Tu je i Gradska uprava Grada Sarajeva, zahvaljujem se i Plivačkom savezu BiH i Plivačkom savezu FBiH, kao i mnogobrojnim sponzorima i pojedincima koji su dali doprinos da sve protekne kako jeste. Istaknut ću još jednom potrebu i važnost izgradnje olimpijskog bazena u Gradu Mostaru i nadam se da ovo sve neće proći u nekoj protokolarnoj podršci, odnosno podršci koja neće dovesti do konkretnih rezultata. Nama je zaista dosta protokolarne priče, lijepih riječi i tapšanja po leđima”, kaže Damir Đedović, predsjednik Kluba vodenih sportova Orka i jedan od najzaslužnijih za uspjehe Lane Pudar.
Dakle, da nije manjeg broja odgovornih u vlasti i sportskim savezima, pitanje je da li bismo danas imali plivačku medalju sa Svjetskog prvenstva.
Da su svi kao, recimo, Nevenko Herceg. Premijer Hercegovačko-neretvanskog kantona koji je prekjučer blokirao prijedlog o nagrađivanju Lane Pudar.
“Rekao je da je Lana Pudar već dva puta nagrađivana i upitao hoćemo li uvijek iste nagrađivati. Zatim je došlo do rasprave, a onda se javio kolega Martinović, dopredsjedavajući Skupštine. On je spomenuo neke sportiste, svjetske prvake u karateu, kako oni nisu nagrađeni i zašto samo Lana Pudar? Na kraju je odlučeno da se Skupština ne izjašnjava o tome svemu”, ispričao je Ismet Lulić, zastupnik u Skupštini HNK.
Hercega očito niko nije obavijestio da kanton na čijem je čelu ne osvaja tako često medalje na svjetskim prvenstvima. Mada svi znamo da je ovdje samo riječ o vrijeđanju inteligencije. Ostaje tek pitanje na koje prvake u karateu je mislio Martinović. Možda na Jelenu Pehar, kojoj je svojevremeno upravo Herceg slao čestitke za osvojene medalje? Karatiskinju koja nastupa pod zastavom Hrvatske?
Ili bi HDZ-ov kantonalni premijer radije davao novac rukometnim reprezentativcima Hrvatske? Onima za koje je priredio svečani doček u Mostaru? Naravno da se Herceg tada pojavio među prvima na bini.
Ironija je da isti čovjek djeluje u rukovodstvu Rukometnog saveza BiH, a na čijem je čelu Marinko Umičević, koji se nedavno proslavio izjavom kako “talentovana djeca iz Republike Srpske trebaju igrati za Srbiju”. Vjerovatno bi isto preporučio Herceg sportistima iz Federacije BiH, ali bi ih usmjerio u Hrvatsku.
Nažalost, Nevenko Herceg je tek jedan od ko zna koliko njih koji od ove države i njenih građana žive kao bubreg u loju, a koji našoj djeci ne žele dati ni mrvice. Ne svog novca, ali i to je posebna priča – jer oni se prema našim parama odnose kao da su njihove.
Stoga je upravo pomenuti Đedović s dvije riječi, gostujući na Face TV, najbolje opisao to što se desilo u Skupštini HNK:
“Momenat gađenja”.
Sreća je da Herceg i njemu slični ipak neće pobijediti. Već Lana Pudar. Koja pliva za sve nas. Bosance i Hercegovce. Zaplivat će jednog dana i u novom bazenu. Olimpijskom. Mostarskom.