Nedjelja 11. mart 1973. godine bio je uobičajen dan u sportskom životu bivše Jugoslavije. Odigrana su redovne utakmice ligaških takmičenja u svim sportovima, a najveću pažnju ljubitelja sporta privukli su susreti 19. kola Prve lige u fudbalu.
“Bijeli pokošeni na Koševu”, bio je naslov iz Slobodne Dalmacije u najavi izvještaja iz Sarajeva, gdje su se susreli šampioni iz prethodne dvije sezone. Branilac titule Željezničar deklasirao je pobjednika Kupa – ekipu Hajduka – rezultatom 4:1, a hat-trick je postigao Džemal Šerbo.
Ipak, jedna druga utakmica nosila je epitet kola: Na prepunom stadionu pod Bijelim brijegom, pred 25.000 gledalaca, snage su odmjerile dvije najbolje plasirane ekipe na tabeli. Lider Velež dočekao je prvog pratioca Crvenu zvezdu u meču koji je donio dosta “vatre” na terenu.
“Susret je obilovao prekidima i grubim startovima u čemu su prednjačili gosti”, stajalo je u novinskom izvještaju. Dragan Džajić je u 21. minutu doveo Zvezdu u vodstvo, da bi Momčilo Vukoje, samo što se krenulo s centra u drugom poluvremenu, pogodio za konačnih 1:1.
Šta se još dešavalo te martovske nedjelje prije nepunih 48 godina? U bh. republičkom derbiju na zeničkoj “Blatuši” je Čelik golom Mate Gavrana pobijedio tuzlansku Slobodu (1:0), Borac se na gradskom stadionu u Banjoj Luci lako obračunao s niškim Radničkim (3:0), dok je Sarajevo upisalo poraz u Ljubljani od Olimpije (0:2).
Pogled na tabelu nakon 19. kola je ono što je motiviralo nastanak ovog teksta. Obratite pažnju. Velež se nalazio na prvoj poziciji sa 28 bodova, a od 5. do 9. mjesta bili su svi ostali bh. klubovi – Sarajevo (22), Željezničar (21), Sloboda (19), Čelik (19), Borac (18). Dobro ste pročitali: U prvoj polovini tabele, u “top 9”, nalazilo se čak šest bh. klubova!
Zapravo je “top 10” bio popunjen ekipama iz samo dvije jugoslovenske republike: Šest bh. klubova i četiri tima iz Srbije (Crvena zvezda, Partizan, OFK Beograd i Radnički). “Best of rest” bio je makedonski Vardar na 11. mjestu, slijedili su “autonomaši” iz Vojvodine i slovenska Olimpija…
Hrvatska, danas dominantna ex-yu fudbalska republika na klupskom i reprezentativnom planu, imala je samo dva tima u prvoligaškoj konkurenciji. I to kako plasirana. Pazite ovo: Hajduk je bio na 14. mjestu, zagrebački Dinamo na 15. poziciji, oba kluba sa po 15 poena, odnosno bod iznad zone ispadanja!
A ako ste pomislili da je, recimo, Hajduk imao neku “bezveznu” ekipu – grdno se varate. Za “Bile” su te martovske nedjelje na snijegom pokrivenom Koševu igrali asovi Džoni, Mužinić, Buljan, Holcer, Peruzović, Šurjak, Jerković, koje je s klupe predvodio slavni Branko Zebec. Nije dovoljno?
Tačno 45 dana nakon debakla protiv Željezničara, Hajduku će u dvomeču s Leedsom za jedan gol izmaći finale Kupa pobjednika kupova, u kojem je Splićane čekao AC Milan.
Jeste da će do kraja prvenstva u sezoni 1972-73. Hajduk i Dinamo prestići dva bh. kluba – Čelik i Borac – ali će naprijed ostati Velež (okončao prvenstvo na 2. mjestu), Željezničar (5), Sloboda (6) i Sarajevo (7). Dakle, na kraju četiri bh. kluba među sedam najboljih… “Vratite se sretni dani kad smo bili glavni nesvrstani”, rekao bi Elvis J. Kurtović.
Kako smo došli do toga da bh. fudbalski klubovi, nekadašnja sila u jugoslovenskim okvirima, danas budu zadnja “rupa” u fudbalskim poređenjima ekipa od Triglava do Đevđelije. Nismo zadnji, reći će neko, i objasniti da smo i dalje bolji od klubova iz Crne Gore i s Kosova. Drugi će se tješiti da je Vardaru samo uz dosta sreće uspjelo ono što nije nijednom bh. klubu – plasman u grupnu fazu evropskih kupova…
Stvarnost se može malo uljepšati, ali ne i promijeniti. Izgovori “posljedicama rata” odavno ne piju vode, slovenska i hrvatska bile su jače od bh. privrede i prije 47 godina pa je opet u martu 1973. Čelik bio bolji od Dinama, a Borac od Hajduka.
Naravno, postoje i objektivni razlozi zašto je današnji bh. klupski fudbal blijeda sjena nekadašnjih slavnih vremena. Ali, svi ti faktori, i objektivni i subjektivni, nisu mimoišli ni klubove u ostatku bivše Jugoslavije. I niko nije doživio takav sportski pad kao klubovi iz BiH.
Prije 48 godina imali smo Velež na čelu tabele jake jugoslovenske lige, Željezničara kao branioca titule, snažne timove Slobode, Sarajeva, Čelika, Borca…
Te epske martovske nedjelje imali smo četiri prvoplasirane ekipe tadašnje južne grupe Druge lige – Famos, Igman (Konjic), Leotar i Iskru!
Možda, ono najvažnije: Marta 1973. imali smo Duška Bajevića, Franju Vladića, Envera Marića, Vahida Halilhodžića, Slobodana Janjuša, Josipa Katalinskog, Edina Spreču, Džemala Šerbu, Marijana Jantoljaka, Husniju Fazlića, Abida Kovačevića, Zorana Smilevskog, Vahidina Musemića, Anđelka Tešana, Edhema Šljivu, Refika Muftića, Mehmeda Buzu, Alojza Renića, Matu Gavrana, Jasmina Hajduka, Rizaha Meškovića, Mustafu Hukića, Jovana Gecu, Fuada Muhasanovića…