Među brojnim sportistima i sportskim radnicima koji su proteklih mjeseci bili zaraženi korona virusom je i Darko Vojvodić, bivši trener sarajevskog Olimpika, koji je i napustio u doba kad se zarazio.
U razgovoru za Glas Srpske Vojvodić je otkrio kakvu je agoniju prošao nakon 2. septembra kada je testom potvrđeno da je pozitivan na Covid-19.
U narednih mjesec dana vodio je borbu na život i smrt, bez podrške Olimpika, na čijoj klupi je sjedio u to vrijeme.
“Prije testiranja sam se osjećao loše, imao povišenu temperaturu, osjećao malaksalost i na lični zahtjev sam se testirao. Кada sam saznao da sam pozitivan, odmah sam obavijestio Olimpik u kojem sam bio trener, a oni su me savjetovali da to ne širim dalje. Međutim, kao odgovaran građanin obavijestio sam javnost da sam pozitivan, a već poslije pet dana dobio sam otkaz. Uz sve to, svi pokušaji da dođem do doktora u Sarajevu bezuspješno su završavali, tako da sam bio prepušten sam sebi”, rekao je Vojvodić.
On je dodao da ga za vrijeme bolesti niko iz redova sarajevskog premijerligaša nije ni pozvao putem telefona. Na kraju je sjeo u automobil i otišao u rodnu Foču.
“Odmah su htjeli da me zadrže u bolnici, ali sam to odbio i zbog straha da virus ne prenesem na roditelje, koji su u poznim godinama, izolovao sam se od svih. Svakodnevno sam išao do bolnice u Foči na dodatne preglede i infuzije. Moram da zahvalim, prije svega, doktorici Ani Vladičić, koja me obilazila svakodnevno, i doktorici Gorani Petković, koja me uvijek primala kada sam dolazio na terapiju na ‘Covid odjeljenje”, nastavio je Vojvodić u razgovoru za Glas Srpske.
Poslije prvih petnaestak dana, tokom kojih je imao povišenu temperaturu, počeo se osjećati još lošije.
“Nekoliko dana sam bio u nekom poludepresivnom stanju i tada mi je bilo sasvim svejedno da li ću preživjeti ili umrijeti. Čak sam dva puta počinjao da pišem oproštajno pismo. Кada sam došao na pregled, rekli su mi da moram biti priključen na respirator, ali sam to odbio. Rekao sam da ima onih kojima je on u tom trenutku potrebniji i otišao kući. Poslije nekoliko dana uz obilne terapije situacija je počela da se popravlja i uspio sam se nekako izvući. Sigurno da je mom ozdravljenju dosta doprinio sportski i takmičarski duh, stvaran kroz višedecenijski staž u fudbalu”, rekao je Vojvodić.
Navodi da je dok se borio za vazduh shvatio ko su mu lažni, a ko pravi prijatelji.
“Kada ste zdravi, imate masu prijatelja, ali kada ste bolesni, vidite da to nije tako. To najbolje potvrđuje činjenica da sam se sam morao voziti svakodnevno do bolnice u Foči. Ali u tim trenucima su uz mene bili oni sa kojima i nisam bio toliko prisan. Gotovo svakodnevno su me zvali predstavnici brojnih medija. Prvo sam mislio da im je to profesionalna obaveza, ali sam shvatio da to nije to, nego da su stvarno svim srcem uz mene. Кontaktirao je sa mnom i bivši predsjednik Borca Vico Zeljković, koji je htio da liječenje nastavim u Banjaluci”, naglasio je Vojvodić.
Iskusni stručnjak još ne razmišlja o novom poslu.
“Sigurno da je i ovaj svakodnevni sportski stres od 18 godina aktivnog igranja i 12 godina trenerskog staža doprinio da se razbolim i da se jedva izvučem. Još nisam potpuno fit mada je iz dana u dan sve bolje, ali čini mi se poslije svega da me fudbal više ne čini srećnim. Zato ćemo vidjeti šta će donijeti naredni mjeseci”, zaključio je Vojvodić.