Da će Sarajevo slaviti u Ljetnoj ligi šampiona nisu očekivali ni najveći optimisti među navijačima Bordo tima jer je klub s Koševa tek završeno Prvenstvo Jugoslavije okončao na 15. mjestu. No, desilo se čudo i u grad na Miljacki stigao je drugi trofej u ljeto 1972. godine, samo dva mjeseca nakon Željine titule.
U periodu od 1969. do 1973. godine, u cilju popunjavanja ljetne pauze, ali i za potrebe kladioničara tadašnje Sportske prognoze, tokom jula i augusta na fudbalskim terenima Jugoslavije igrana je Ljetna liga šampiona. Na ovom turniru učestvovali su svi poslijeratni fudbalski šampioni Jugoslavije, najprije šest ekipa (Crvena Zvezda, Partizan, Hajduk, Dinamo, Vojvodina), kojima se 1972. priključio Željezničar, da bi u posljednjem izdanju ovog takmičenja, 1973. godine, zaigrala i reprezentacija Jugoslavije.
Ovaj put se podsjećamo Ljetne lige šampiona 1972. godine, odigrane u vrijeme fudbalske euforije u Sarajevu. Tačno 38 dana nakon što je Željezničar osvojio titulu prvaka Jugoslavije i stekao pravo učešća u Ljetnoj ligi šampiona, počeo je turnir koji je okončan senzacionalnim trijumfom komšija s Koševa. Tako su u periodu od dva mjeseca u glavni grad BiH stigle dvije fudbalske titule.
Da će Sarajevo slaviti u Ljetnoj ligi šampiona nisu očekivali ni najveći optimisti među navijačima Bordo tima. Dok su komšije s Grbavice (tih godina domaćini na Koševu) slavile prvu i jedinu titulu prvaka Jugoslavije, Sarajevo je tek okončano Prvenstvo Jugoslavije završilo na 15. mjestu, s čak 23 boda manje od Želje, i to u vrijeme kada je pobjeda donosila dva poena.
Bio je to signal za klupsku upravu da tokom ljeta pojača igrački kadar, pa su na Koševo stigli Denijal Pirić iz zagrebačkog Dinama, Rajko Rašević iz Maribora i Džemil Cerić iz tuzlanske Slobode. Uz to, na mjesto šefa stručnog štaba postavljen je Srboljub Markušević, kojem je to bio drugi mandat na kormilu Bordo tima. Popularni “Srbo” je napravio kostur tima koji je, skoro bez izmjena odigrao čitavu Ljetnu ligu šampiona i osvojio trofej.
Refik Muftić, Anđelko Tešan, Fuad Muzurović, Edhem Šljivo, Slobodan Lubura, Rajko Rašević, Murat Šaran, Denijal Pirić, Vahidin Musemić, Džemil Cerić, Dragan Simić, bio je to idealni tim koji je samo tri puta minimalno izmijenjen: U prve dvije utakmice branio je Sead Gruda, dok je povreda Šarana dala šansu Ranku Petkoviću da započne posljednju utakmicu. Naravno, osim Petkovića, strijelca za vrijednu pobjedu protiv Željezničara, treba spomenuti i ostale igrače koji su dobijali šansu s klupe – Zdravka Franičevića, Zlatka Dupovca, Antu Rajkovića, Sulejmana Demira, Seada Kuduza. Podsjetimo se utakmica Sarajeva na putu do osvajanja Ljetne lige šampiona.
VOJVODINA – SARAJEVO 1:0 (1. KOLO)
Ekipa Sarajeva startovala je porazom u Ljetnoj ligi šampiona, iako je susret s Vojvodinom na Gradskom stadionu u Novom Sadu protekao u ravnopravnoj igri. Pogodak odluke pao je šest minuta prije kraja: Petar Nikezić je centrirao, a centarfor Miodrag Kustudić savladao Seada Grudu (1:0).
Vojvodina – Sarajevo 1:0 (0:0)
Novi Sad, 19. juli 1972. Gradski stadion. Gledalaca 5.000. Vrijeme toplo, teren pogodan, igrano pod svjetlošću reflektora. Sudija: Mladenović (Beograd).
Strijelac: 1:0 Kustudić (84).
VOJVODINA: Kovačević, Jovanović, Aleksić (Bošković), Radić (Kesić), Savić, Rutonjski, Lerinc (Ličinar), Perazić, Kustudić, Nikezić, Ivezić (Milojković). Trener: Dragoljub Milošević.
SARAJEVO: Gruda, Tešan (Rajković), Muzurović, Šljivo, Lubura, Rašević, Šaran, Pirić (Kuduz), V. Musemić (Dupovac), Cerić, D. Simić. Trener: Srboljub Markušević.
SARAJEVO – CRVENA ZVEZDA 3:1 (6. KOLO)
Zbog odlaska Bordo tima na augustovsku turneju po Španiji, Fudbalski savez Jugoslavije je promijenio datum odigravanja utakmica Sarajeva u dva posljednja kola Ljetne lige šampiona. Tako je utakmica protiv Crvene Zvezde, umjesto 6. augusta, odigrana 22. jula. Beograđani su u dva dana odradili oba gostovanja u glavnom gradu BiH – prijevremeni susret 6. kola protiv Sarajeva, potom i redovnu utakmicu 2. kola protiv Željezničara.
Pomalo neočekivano, oslabljeni tim Zvezde je poražen od Sarajeva, 15-plasirane ekipe u tek završenoj sezoni, da bi dan kasnije nadigrao šampiona Željezničara (3:2)! Utakmicu Sarajevo – Zvezda obilježio je dvostruki strijelac Murat Šaran, a vrijedi istaći i važan pogodak rezerviste Zdravka Frančevića za vodstvo domaćina 2:1.
Sarajevo – Crvena Zvezda 3:1 (1:0)
Sarajevo, 22. juli 1972. Stadion Koševo. Gledalaca 7.000. Vrijeme toplo, teren pogodan, igrano pod svjetlošću reflektora. Sudija: Horvat (Zagreb).
Strijelci: 1:0 Šaran (38), 1:1 Jovanović (76), 2:1 Frančević (83), 3:1 Šaran (89).
SARAJEVO: Gruda, Tešan, Muzurović, Šljivo, Lubura, Rašević, Šaran, Pirić (Frančević), V. Musemić, Cerić, D. Simić. Trener: Srboljub Markušević.
CRVENA ZVEZDA: O. Petrović, Zorić, Jeftić, Antonijević, Vasiljević, Keri, S. Janković, Lazarević, N. Jovanović, V. Petrović, Se. Sušić. Trener: Miljan Miljanić.
SARAJEVO – PARTIZAN 1:0 (3. KOLO)
Nakon što su bili slobodni u 2. kolu, fudbaleri Sarajeva su u 3. kolu dočekali ekipu Partizana. U zanimljivom susretu bilo je dosta šansi na obje strane, a na kraju se zasluženo radovao Bordo tim. Klub s Koševa bio je za nijansu bolji i zabilježio minimalnu pobjedu. Igrao se 70. minut kada je Edhem Šljivo snažno šutirao, golman gostiju Živko Arsić kratko odbio klizavu loptu, na koju je natrčao Džemal Cerić i smjestio je u mrežu (1:0).
Sarajevo – Partizan 1:0 (0:0)
Sarajevo, 26. juli 1972. Stadion Koševo. Gledalaca 5.000. Vrijeme pogodno, teren klizav, igrano pod svjetlošću reflektora. Sudija: Rauš (Varaždin).
Strijelac: 1:0 Cerić (70).
SARAJEVO: Muftić, Tešan, Muzurović, Šljivo, Lubura, Rašević, Šaran (R. Petković), Pirić (Frančević), V. Musemić, Cerić, D. Simić. Trener: Srboljub Markušević.
PARTIZAN: Arsić, Radaković, Golac, R. Antić, Pejović, Kozić, Matić (Katić), N. Cvetković, S. Đorđić, Vukotić, Bjeković. Trener: Velibor Vasović.
SARAJEVO – HAJDUK 2:1 (4. KOLO)
Treći uzastopni duel i treća pobjeda Bordo tima u duelima s članovima Velike četvorke. U utakmici protiv Hajduka, Bordo tim je dominirao u prvom poluvremenu, sredinom kojeg je došao u vodstvo. Murat Šaran je promiješao odbranu Bilih, u šesnaestercu ga je oborio Vilson Džoni, a sudija Vlado Tauzes iz Ljubljane je pokazao na bijelu tačku. Siguran izvođač penala bio je Rajko Rašević (1:0).
Puleni Branka Zebeca zaigrali su ofanzivnije u nastavku i uspjeli izjednačiti 15 minuta prije kraja, kada je Joško Gluić glavom postigao efektan gol. Sarajevo je do pobjede došlo pogotkom Murata Šarana, koji je iskoristio pogrešno vraćanje lopte Ivana Buljana ka golmanu Anti Sirkoviću.
Sarajevo – Hajduk 2:1 (1:0)
Sarajevo, 30. juli 1972. Stadion Koševo. Gledalaca 10.000. Vrijeme toplo, teren pogodan, igrano pod svjetlošću reflektora. Sudija: Tauzes (Ljubljana).
Strijelci: 1:0 Rašević (22), 1:1 Gluić (75), 2:1 Šaran (82).
SARAJEVO: Muftić, Tešan, Muzurović, Šljivo, Lubura, Rašević, Šaran, Pirić, V. Musemić, Cerić (Dupovac), D. Simić (R. Petković). Trener: Srboljub Markušević.
HAJDUK: Sirković, Džoni, Buljan, Mužinić, Holcer, Peruzović, Gluić, Bošković, Jerković, Jovanić, Šurjak (Matković, Boljat). Trener: Branko Zebec.
ŽELJEZNIČAR – SARAJEVO 1:2 (5. KOLO)
Tri mjeseca nakon što su u derbiju šokirali budućeg šampiona Željezničara, fudbaleri Sarajeva zabilježili su još jedan, skoro identičan trijumf nad gradskim rivalom na Koševu. Opet je Željo bio formalno domaćin, opet je strijelac bio Murat Šaran, opet je odluka pala u finišu. U prvom poluvremenu su Plavi, zvanični prvaci Jugoslavije, poveli golom Josipa Katalinskog, koji je precizno izveo slobodan udarac i savladao Refika Muftića (1:0).
U posljednjih 15-ak minuta desio se preokret u režiji fudbalera koji su u prvoj polovini ’70-ih bili kobni za Plave. Najprije je Šaran izjednačio (1:1), da bi u samom finišu pogodak odluke postigao Ranko Petković (1:2). Inače, Petković je tih godina postigao četiri pogotka u prvenstvenim gradskim derbijima.
Željezničar – Sarajevo 1:2 (1:0)
Sarajevo, 2. august 1972. Stadion Koševo. Gledalaca 15.000. Vrijeme toplo, teren pogodan, igrano pod svjetlošću reflektora. Sudija: Trpkovski (Skoplje).
Srtrijelci: 1:0 Katalinski (16), 1:1 Šaran (74), 1:2 Petković (85).
ŽELJEZNIČAR: Janjuš, Hrvat, D. Kojović, Bratić, Katalinski, E. Hadžiabdić, Jelušić, Janković, S. Kojović (Bukal), Sprečo, Deraković. Trener: Milan Ribar.
SARAJEVO: Muftić, Tešan, Muzurović, Šljivo, Lubura, Rašević, Šaran, Pirić, V. Musemić (R. Petković), Cerić (Dupovac), D. Simić (Demir). Trener: Srboljub Markušević.
DINAMO – SARAJEVO 0:2 (7. KOLO)
Na povratku s turnira u Malagi, fudbaleri Sarajeva su odigrali zaostalu utakmicu posljednjeg kola Ljetne lige šampiona. Ostali timovi su svoje utakmice 7. kola odigrali tri dana ranije, a kako su Partizan i Crvena Zvezda u međusobnom duelu remizirali (3:3), Sarajevu je na Maksimiru odgovarao i neriješen rezultat da na tabeli preskoči Crveno-bijele i osvoji Ljetnu ligu šampiona.
Fudbaleri Sarajeva su tokom cijele utakmice bili bolji od zagrebačkih Modrih, kojima je nedostajalo pet prvotimaca. Međutim, i Bordo tim je bio hendikepiran jer trener Srboljub Markušević nije mogao računati na junaka Ljetne lige Murata Šarana, koji je povrijeđen na turniru u Španiji.
U 31. minuti je Edhem Šljivo prekinuo napad Dinama, uposlio Vahidina Musemića, uslijedilo je dodavanje za bivšeg “dinamovca” Džemila Cerića, koji snažnim udarcem pogađa mrežu Fahrije Dautbegovića (0:1). Desetak minuta prije kraja je Denijal Pirić, koji je tog ljeta na Koševo stigao s Maksimira, prevario Marijana Brnčića i Josipa Kužea, potom i vratara Dautbegovića i ušetao se u gol (0:2).
Dinamo – Sarajevo 0:2 (0:1)
Zagreb, 12. august 1972. Stadion Maksimir. Gledalaca 6.000. Vrijeme toplo, teren pogodan, igrano pod svjetlošću reflektora. Sudija: Radić (Beograd).
Strijelci: 0:1 Cerić (31), 0:2 Pirić (80).
DINAMO: Dautbegović, Valec, Jovičević, Car, Brnčić, Kuže, Novak, Gucmirtl, Kovačić, Kranjc, Čerček. Trener: Stjepan Bobek.
SARAJEVO: Muftić, Tešan, Muzurović, Šljivo, Lubura, Rašević, D. Simić, Pirić, V. Musemić, Cerić, R. Petković. Trener: Srboljub Markušević.
