Kada su u ljeto 1969. godine počele fudbalske kvalifikacije za plasman u Prvu ligu, navijačima Slobode vratila su se gorka sjećanja na prethodnu sezonu. Naime, 1968. godine Tuzlaci su, kao član Druge lige Zapad, najprije izgubili mrtvu trku s Čelikom za direktni plasman u elitni rang. Kako je donijeta odluka o proširenju Prve lige s 16 na 18 klubova, Crveno-crni su dobili šansu da u utakmicama baraža s Rijekom izbore plasman u najviši rang.
U prvoj utakmici na Tušnju Sloboda je golovima Aleksandra Ivoša (2) i Mesuda Nalića razbila Riječane (3:0), no revanš na Kantridi je predstavljao noćnu moru. Rijeka je nadoknadila zaostatak, deklasirala Tuzlake 4:0 i ostavila ih u drugoligaškoj konkurenciji.
Naredna sezona (1968-69) donijela je proširenje Prve lige, ali i reorganizaciju Druge lige. Umjesto dvije, formirane su četiri grupe Druge lige – Sjever, Zapad, Jug i Istok. Ekipa Slobode je suvereno osvojila prvo mjesto u Sjevernoj grupi, ispred Crvenke i Osijeka, ali je put do Prve lige još bio uvijek posut trnjem. Valjalo je odigrati kvalifikacije u kojima su učestvovale po dvije prvoplasirane ekipe svake grupe. U prvoj rundi kvalifikacija Sloboda je igrala s vicešampionom Zapadne grupe – banjalučkim Borcem. Bh. derbi prošao je u dominaciji Tuzlaka: Sloboda je najprije slavila na Gradskom stadionu u Banjoj Luci (2:0), potom i u revanšu na Tušnju (3:1) i tako zakazala “finale” protiv titogradske Budućnosti.
Najpoznatiji crnogorski klub je osvojio titulu u Južnoj grupi, nakon velike borbe s nikšićkom Sutjeskom i sarajevskom Bosnom. Zanimljiv detalj: Osim Bosne u “top-6” drugoligaškog juga bila su još dva kluba iz glavnog bh. grada – Pofalićki i hrasnički Famos! U prvoj rundi kvalifikacija Budućnost je eliminisala Trepču: Nakon poraza u Kosovskoj Mitrovici (0:1), na Stadionu pod Goricom su Plavo-bijeli slavili 3:0 i izborili utakmice majstorice protiv Slobode.
Prvi susret Slobode i Budućnosti odigran je 6. jula na prepunom tušanjskom stadionu. Domaćin je napadao, ali nije uspijevao probiti bunker gostiju. Sredinom drugog poluvremena šok za navijače Slobode: Kontranapad Budućnosti je završio Dimitrije Mitrović i savladao Rizaha Meškovića (0:1). Ipak, osam minuta prije kraja je Omer Jusić izjednačio rezultat (1:1) i ostavio nadu da u revanšu Sloboda može izboriti plasman u Prvu ligu.
Revanš u Podgorici, tadašnjem Titogradu, na današnji dan prije 53 godine, izazvao je nezapamćeno interesovanje. Utakmica je odigrana 13. jula 1969. godine, na Dan ustanka naroda Crne Gore, koji je u međuvremenu postao Dan državnosti jedne od najmlađih evropskih država. Domaćin je prodao 15 hiljada ulaznica, a na Stadionu pod Goricom, u naelektrisanoj atmosferi okupilo se 20-ak hiljada gledalaca, čime je oboren dotadašnji rekord. Fudbalski savez Jugoslavije je odlučio da u u odlučujućoj utakmici kvalifikacija pravdu dijeli Ljubljančanin Lado Jakše, tada jedan od najboljih sudija u državi.
Od samog početka domaćin je napadao, Tuzlaci su se umješno branili. Kako je vrijeme odmicalo rasla je nervoza među domaćim igračima i navijačima, prevelik je bio imperativ pobjede, obzirom da nije važilo pravilo “gola u gostima”. Tokom prvog poluvremena navijači Budućnosti počeli su gađati pomoćnog sudija što je sudiju Jakšea i delegata utakmice natjeralo da upozore domaćina. Kada se činilo da će se na odmor otići bez golova, gosti su u 37. minuti izveli sjajnu akciju u kojoj su učestvovali Časlav Jevremović, Tihomir Trifunović, da bi Mesud Nalić savladao Momčila Vujačića (0:1) i utišao prepune tribune.
Samo što je krenulo drugo poluvrijeme ponovo su u glavoj ulozi bili Jevremović i Nalić. “Čaja” Jevremović je promiješao odbranu Titograđana, a “Tetak” Nalić postigao još jedan gol (0:2). Bio je to kraj svih dilema jer Budućnost više nije imala snage za preokret. Sedam minuta prije kraja je Fahrudin Avdičević, kapiten Slobode, nakon indirekta postigao i treći pogodak (0:3), što je bio uvod u nezapamćen incident.
Navijači Budućnost kamenicama su zasuli pomoćnog sudija Miloša Čajića iz Beograda, pa je glavni arbiter Jakše bio prisiljen prekinuti utakmicu. Kada su igrači otišli u svlačionice, navijači Budućnosti su iskalili bijes lomljenjem stativa, paljenjem mreža, uništavanjem terena. Pošto je odigrano više od 80 posto utakmice, nije bilo potrebe da susret bude registrovan službenim rezultatom.
“Sloboda je bila izuzetno kvalitetna i znali smo da teško možemo proći. Jednostavno su bili bolji od nas i zasluženo prošli u Prvu ligu. Imali su izuzetan tim što se potvrdilo narednih godina”, prije nekoliko godina je rekao Milutin Folić, kapiten Budućnosti, evocirajući uspomene na utakmice kvalifikacija.
U Tuzli je nastupila “ludnica” zbog plasmana u Prvu ligu: Kolone automobila i navijača su tutnjale gradskim ulicama u predvečerje 13. jula 1969. Hroničari zbivanja u gradu soli smatraju da u historiji Slobode nijedan trijumf nije proslavljen tako euforičnu kao pobjeda protiv Budućnosti. O tome svjedoče brojne slike nastale narednog dana, 14. jula, kada se ekspedicija Crveno-crnih vratila u Tuzlu. Prethodno je ekipa Slobode avionom stigla iz Podgorice na novi sarajevski aerodrom, otvoren mjesec dana ranije. Tamo su ih sačekali brojni navijači koji su automobilima stigli iz Tuzle na Butmir.
Kolona u kojoj su bili autobus s igračima i brojni automobili navijača zaustavljana je i pozdravljana u Sarajevu, Olovu, Kladnju, Živinicama… Kada je veseli karavan stigao u Tuzlu, na Sonom trgu održano je glavno slavlje, kojem su prisustvovali i gradski zvaničnici. Fudbalere Slobode prvi je pozdravio Mehmedalija Džambić, tadašnji predsjednik Skupštine opštine. U ime fudbalera predsjedniku i svim Tuzlacima zahvalio se kapiten Fahrudin Avdičević… Slavlje je nastavljeno do duboko u noć. Sloboda je izborila plasman u Prvu jugoslovensku ligu u kojoj će bez prestanka nastupati sve do raspada bivše zajedničke države…
Budućnost – Sloboda 0:3 (0:1)
Titograd, 13. juli 1969. Stadion pod Goricom. Gledalaca: 20.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Lado Jakše (Ljubljana). Strijelci: 0:1 Nalić (37), 0:2 Nalić (47), 0:3 Avdičević (83).
BUDUĆNOST: Vujačić, D. Šaković, B. Folić, M. Folić, Ivanović, M. Božović, Pavlović, Mitrović, Mugoša, Jovetić, R. Šaković (Ćerić). Trener: Gojko Zec.
SLOBODA: Mešković, M. Fazlić, Altarac, Gerum, Avdičević, F. Pašić, Nalić, Jusić, Jevremović, Trifunović, Hukić. Trener: Đorđe Bjelogrlić.