Remijem u derbiju u pretposljednjem kolu na Maksimiru protiv Dinama (0:0), fudbaleri Sarajeva zadržali su dva boda uoči posljednje runde Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1966-67. Ostala je još samo posljednja prepreka, susret posljednjeg 30. kola protiv Čelika na Koševu, na današnji dan prije 55 godina. Sve je bilo spremno za veliko slavlje, prvu titulu Bordo kluba, ali i bh. fudbala.
Iako je 2. jula 1967. godine Sarajevo pogodio pravi prolom oblaka, na Koševu se okupilo 30.000 gledalaca. Navijači su burno pozdravili izlazak ekipe Sarajeva, ali su aplauzom nagradili i Zeničane, koji su odavno izgubili sve šanse za opstanak. Bila je to nagrada fudbalerima Čelika što su Dinamu, direktnom konkurentu kluba s Koševa, “otkinuli” dva ključna boda, remiziravši 2:2 na Maksimaru, odnosno 0:0 na zeničkoj Blatuši.
Miroslav Brozović, trener Sarajeva, imao je dilema oko sastava. Fuadu Muzuroviću, ranije izbačenom iz stroja, pridružio se Stjepan Blažević, koji je u derbiju prvenstva u Maksimiru zaradio povredu. U tim je ušla zlatna rezerva Dragoslav Vujanović, dok je Milan Makić još jednom dobio šansu, nakon fantastičnog debija u odlučujućoj utakmici protiv Dinama, u kojoj je zadivio čak i slavnog trenera Modrih Branka Zebeca. Mnogi su se nadali da će na teren istrčati legende Sarajeva, 36-godišnji Ibrahim Biogradlić i 34-godišnji Asim Ferhatović, ali su njihove povrede bile takve da nisu mogli dati doprinos u posljednjoj utakmici.
Euforična atmosfera na tribinama dovedena je do erupcije već u 7. minuti: Boško Antić je centrirao, pronašao Vahidina Musemića koji je savladao Nenada Vranješa (1:0). Slavljenička atmosfera malo je uspavala pulene Miroslava Brozovića, što su Zeničani iskoristili tri minuta kasnije. U jednoj gužvi pred golom Sarajeva najspretniji je bio Muhamed Ćerimagić i izjednačio rezultat (1:1). Ćerimagić je u 21. minuti još jednom zaledio Koševo: Vezista Čelika raspalio je s 20-ak metara, pogodio stativu, od koje se lopta odbila u mrežu (1:2).
Gledaoci su bili u nevjerici, pitajući se da li će otpisani Čelik pokvariti šampionsko slavlje na Koševu. Počeli su se pratiti i rezultati na drugim terenima, utakmice direktnih rivala, gdje je nakon 20-ak minuta na semaforu stajalo: Crvena Zvezda – Dinamo 0:0, Zagreb – Partizan 1:1. Tabela “uživo”: Sarajevo 40 bodova (gol-razlika +18), Partizan 39 (+25), Dinamo 39 (+20). Samo jedan gol na Marakani ili Kranjčevićevoj je Sarajevo skidao s liderske pozicije…
Tada su fudbaleri Sarajeva uvidjeli da je vrag odnio šalu (i slavlje) i do odmora uspijevaju preokrenuti rezultat. Najprije je u 33. minuti Musemić još jednom pogodio mrežu nakon akcije u kojoj su učestvovali Boško Antić i Mirsad Fazlagić (2:2).
Samo četiri minute kasnije je legendarni “Spenser” kompletio “hat-trick”, savladavši Vranješa, koji je prethodno odbranio udarac Boška Prodanovića (3:2). Uoči odlaska na odmor još jednom je Prodanović šutirao, a odbijenu loptu je ovaj put Antić ubacio u mrežu (4:2).
U nastavku je tempo opao, svi su očekivali posljednji zvižduk sudije Tešanića, kako bi počelo veliko slavlje prvog šampiona Jugoslavije iz BiH. Konačan rezultat utakmice i tačku na sjajnu sezonu Sarajeva stavio je Boško Prodanović, koji je devet minuta prije kraja savladao rezervnog golman gostiju Miomira Stijovića (5:2). Slavlje je moglo početi…
“Najveći uspjeh bosanskohercegovačkog nogometa propraćen je slavljem kakvo se ne pamti. Nošeni su transparenti, upućene čestitke novom šampionu, bacane raznobojne lopte iz aviona koji je kružio iznad stadiona”, stajalo je u izvještaju Slobodne Dalmacije.
Ostat će zapisano da su svih 30 utakmica u šampionskoj sezoni Sarajeva upisali Mirsad Fazlagić, Milenko Bajić i Boško Antić, slijede Fahrudin Prljača (29), Sead Jesenković (29), Boško Prodanović (28), Ibrahim Sirćo (25), Vahidin Musemić (25), Sreten Šiljkut (25), Fuad Muzurović (23), Stjepan Blažević (20), Ibro Biogradlić (15), Dragan Vujanović (9), Asim Ferhatović (8), Refik Muftić (5), Sreten Dilberović (4), Antun Mandić (3), Svetozar Vujović (2), Milan Makić (2) i Ekrem Maglajlija (1).
Kuriozitet je podatak da su samo sedmorica fudbalera Sarajeva postizali golove za šampiona. Najbolji strijelci bili su Boško Antić i Vahidin Musemić sa po 14 golova, a protivničke mreže tresli su i Boško Prodanović (11), Fahrudin Prljača (5), Sreten Šiljkut (3), Mirsad Fazlagić (1) i Dragan Vujanović (1). U utakmicama protiv Sarajeva dvojica fudbalera su postigla autogol – Petar Urošev (Sutjeska) i Dragoljub Golubović (Čelik).
Sarajevo – Čelik 5:2
Sarajevo, 2. juli 1967. Stadion Koševo. Gledalaca 30.000. Vrijeme oblačno i kišovito, teren klizav. Sudija: Branko Tešanić (Varaždin).
Strijelci: 1:0 Musemić (7), 1:1 Ćerimagić (10), 1:2 Ćerimagić (21), 2:2 Musemić (33), 3:2 Musemić (37), 4:2 Antić (43), 5:2 Prodanović (81).
SARAJEVO: Sirćo, Fazlagić, Vujanović, Jesenković, Bajić, Prljača, Šiljkut, Prodanović, V. Musemić, Makić, Antić. Trener: Miroslav Brozović.
ČELIK: Vranješ (Stijović), Štaka, Radičević (Talić), Miklaušević, Golubović, Galijašević, Rajić, Ćerimagić, Renić, Lalić, Bajrić. Trener: Mile Kos.
