Pobjedom nad niškim Radničkim 19. juna 1977. godine Sloboda je osvojila treće mjesto u Prvenstvu Jugoslavije. Kada je sudija Maksimović označio kraj susreta, Tušanj bio je na nogama. Fudbaleri Slobode ponijeli su na ramenima svog trenera Geruma i obilazeći počasni krug pozdravljali navijače, a u svlačionici su tekle suze radosnice…
Na današnji dan prije 45 godina stavljena je tačka na Prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1976-77, koja će ostati upamćena kao jedna od najneobičnijih iz ugla bh. klubova. Željezničar je ispao iz Prve lige, Sarajevo se jedva spasilo, Čelik i Velež su bili u sredini tabele, dok su Sloboda i Borac, zajedno s braniocem titule Partizanom, vodili mrtvu trku za treće mjesto i plasman u Kup UEFA.
Tri kola prije kraja treću poziciju su držali Banjalučani, no uslijedila su dva uzastopna poraza Borca (u Kruševcu i Mostaru), pa su u u trci ostali Sloboda i Partizan. U pretposljednjem kolu Tuzlaci uspijevaju iščupati bod u Titogradu (2:2 protiv Budućnosti), a kako je Partizan na svom terenu igrao samo 1:1 s Rijekom, Sloboda je došla na korak do historijskog uspjeha.
Uoči posljednjeg kola Sloboda i Partizan dijeli su 3. mjesto sa po 37 bodova, ali su Tuzlaci imali četiri gola bolju gol-razliku. U 34. kolu na Tušanj je stigao niški Radnički dok je Partizan gostovao na Koševu kod te sezene slabog Sarajeva. Na današnji dan prije 43 godine, Stadion Tušanj bio je odlično uspunjen po sparnom danu. Navijači Slobode iščekivali su historijski trijumf, do kojeg nije bio lagan put. Valjalo je pobijediti protivnika ali i psihološku barijeru imperativa trijumfa.
Od samog početka fudbaleri Slobode napadaju, ali golman Nišlija Zoran Milenković čudesno zaustavlja udarce Gece, Mulahasanovića, Kovačevića… U 28. minuti šok za sve na Tušnju – igrače ali i navijače Slobode koji su s tranzistorima u rukama, pratili meč svojih ljubimaca. Na Koševu je Pavle Grubješić doveo Partizan u vodstvo protiv Sarajeva, što znači da su Crno-bijeli na “privremenoj tabeli” preskočili Slobodu…
No, samo četiri minuta kasnije erupcija oduševljenja u Tuzli: Mersad Kovačević je uposlio Jovana Gecu, a najbolji strijelac Crveno-crnih grudima uštopao loptu i onda raspalio pogodivši donji desni ugao Milenkovićenog gola (1:0). Pogodak Tuzlaka tog dana je burno pozdravljen i na Koševu među 15-ak hiljada navijača Sarajeva koji su od svojih ljubimaca očekivali da pomognu pulenima Đorđa Geruma.
U finišu prvog poluvremena Nišlije su se malo otvorile, Aleksandar Panajotović je imao šansu za izjednačenje u 39. minuti, ali je previše oklijevao. Malo prije nego će se otići na odmor, Tušanj je još jednom proključao: Fuad Mulahasanović je centrirao Kovačeviću koji glavom pogađa prečku, a onda iz drugog pokušaja trese mrežu za konačnih 2:0. U drugom poluvremenu nije bilo previše uzbuđenja.
Fudbaleri Slobode su mirno priveli utakmicu kraju, zabilježili trijumf 2:0, pa utakmica Sarajevo – Partizan 0:1 više nije utjecala na njihov plasman.
Kada je sudija Maksimović označio kraj susreta, Tušanj bio je na nogama. Fudbaleri Slobode ponijeli su na ramenima svog trenera Geruma i obilazeći počasni krug pozdravljali navijače, a u svlačionici su tekle suze radosnice. Sloboda je osvojila treće mjesto (iza Crvene zvezde i Dinama), izborila plasman u Europu, gdje će tri mjeseca kasnije ispasti od španskog Las Palmasa (0:5, 4:3) u 1. kolu Kupa UEFA.
Ostat će zabilježeno da je Slobodu do najvećeg uspjeha u historiji kluba vodio trener Đorđe Gerum, koji je u sezoni 1976-77 mogao računati na 22 igrača. Jedini koji je igrao u sva 34 meča bio je kapiten ekipe Mustafa Hukić, dok su na 32 utakmice nastupili Verlašević, Šećerbegović, I. Hadžić, Alibegović i Geca. Cakić, Mulahasanović i Kovačević igrali su po 31 utakmicu, Jašarević 30, Jovičić 27, Dijamant 22, Miličić 16, Mujezinović 10, Blagojević 8, Nalić 7, S. Ibrić 6, Sarajlić 5, Divanefendić 3, a M. Hadžić, E. Hukić i Čelić na po jednoj.
Najviše golova za Slobodu postigao je Jovan Geca, ukupno 12, a dalje slijede Kovačević (6), Mulahasanović (6), Šećerbegović (4), Alibegović (4), Jašarević (3), Verlašević (2), Hukić (2), Dijamant (1), I. Hadžić (1), Nalić (1). Ovom popisu treba dodati Borislava Đurovića, odbrambenog igrača Partizana, koji je u susretu protiv Slobode na Stadionu JNA (1:1) savladao svog golmana Petra Borotu.
Sloboda – Radnički (N) 2:0
Tuzla, 19. jun 1977. Stadion Tušanj, gledalaca 10.000. Vrijeme sunčano i toplo, teren pogodan za igru. Sudija: Dušan Maksimović (Novi Sad). Strijelci: 1:0 Geca (32), 2:0 Kovačević (43).
SLOBODA: Cakić, Hadžić, Miličić, Jašarević (Ibrić), Verlašević, Alibegović, Kovačević (Blagojević), Mulahasanović, Geca, Hukić, Šećerbegović. Trener: Đorđe Gerum.
RADNIČKI (N): Milenković, Stefanović, Tasić, Kovačev, Vojinović, Vasović, Pešić (M. Petrović), Đorđević, Panajotović (S. Petrović), Antić, Milošević. Trener: Miroslav Glišović.
