Prvog maja napustio nas je Ivica Osim, jedan najboljih bh. fudbalera i trenera svih vremena. Tokom pola stoljeća u fudbalskom svijetu, legendarni “Švabo” ostavio je neizbrisiv trag u svakoj sredini, od početaka u pionirima Željezničara 1954. godine, do moždanog udara koji ga je 2007. natjerao da prekine uspješnu trenersku karijeru. Mnogi su se ovih dana podsjetili ljudskih i trenerskih kvaliteta Ivice Osima, pa se ovim tekstom želimo vratiti na jednaku uspješnu igračku karijeru “Štrausa s Grbavice”, kako je nazvan zbog izvanredne tehnike, sjajnog vođenja lopte, efektnog driblinga i jakog šuta.
Za prvu ekipu Željezničara debitovao je 1959. i do 1970. odigrao 250 prvenstvenih i kup utakmica i postigao 95 golova. Potom je osam godina bio pečalbar u Francuskoj, gdje je 1978. završio karijeru. Ukupno je odigrao 465 klupskih utakmica i postigao 186 golova.
Ovome treba dodati 16 nastupa i osam pogodaka za fudbalsku reprezentaciju Jugoslavije. Podsjetimo se pet nezaboravnih utakmica iz igračke karijere fudbalske legende.
Prvi gradski derbi i prvi duel s Hasetom: Sarajevo – Željezničar 1:2 (1962)
U sezoni 1961-62 mlađahni Ivica Osim je bio nazaslužniji za trijumf Željezničara u Drugoj ligi Zapad i povratak u elitni rang, izboren nakon mrtve trke s tuzlanskom Slobodom. U narednoj sezoni (1962-63) je “Štraus” u velikom stilu debitovao na prvoligaškoj sceni i vodio Želju do senzacionalnog trećeg mjesta, dotad najvećeg uspjeha kluba s Grbavice.
Pamti se trijumf u gradskom derbiju nad Sarajevom na Koševu 2. decembra 1962. Tog dana su prvi put jedan protiv drugog u zvaničnom susretu zaigrale legende sarajevskog fudbala – Asim Ferhatović i Ivica Osim.
Iako je Bordo tim bio bolji u prvom poluvremenu, gosti su poveli golom Miše Smajlovića. Početkom nastavka je “Hase” asistirao Zijadu Arslanagiću za 1:1. Kada se činilo da će gradski derbi biti okončan remijem, u posljednjem minutu je Fahrudin Prljača igrao rukom u svom šesnaestercu, a sudija Strmečki pokazao na bijelu tačku. Siguran izvođač penala bio je Zvonko Duspara za veliku pobjedu Plavih (1:2). U novinskim izvještajima stajalo je da je najbolji igrač na terenu bio 21-godišnji Ivica Osim, dok se u timu Sarajeva istakao Asim Ferhatović.
Sarajevo – Željezničar 1:2 (0:1)
Sarajevo, 2. decembar 1962. Stadion Koševo. Gledalaca 8.000. Vrijeme hladno i vjetrovito, teren nepovoljan za igru. Sudija: Josip Strmečki (Zagreb).
Strijelci: 0:1 Smajlović (37), 1:1 Arslanagić (46), 1:2 Duspara (90).
SARAJEVO: Bilić, M. Fazlagić, Vujović, Biogradlić, Crnogorac, Mioč, Podrug (Mušović), Šiljkut, A. Ferhatović, Arslanagić, Prljača. Trener: Ratomir Čabrić.
ŽELJEZNIČAR: Radović, Štaka, Krajnc, Kapidžić, Kulović, Kokot, Duspara, Gašić, Smajlović, Osim, Azapagić. Trener: Vlatko Konjevod.
Veliki povratak za prvoligaški opstanak: Željezničar – Radnički 1:0 (1966)
U sezoni 1965-66 fudbalsku Jugoslaviju potresla je Afera Planinić, kada je Ranko Planinić, golman Željezničara, priznao da je njegov klub u proljeće 1964. godine odigrao namještene utakmice protiv Hajduka i Trešnjevke. Željezničar je kažnjen oduzimanjem šest bodova u tekućem šampionatu, dok su Hajduk i Trešnjevka dobili po pet bodova “minusa”. Kažnjeni su brojni klupski funkcioneri, a od aktera s terena kola su se slomila na dvojici fudbalera: Ivica Osim i Mišo Smajlović, ponajbolji igrači Željezničara, dobili su po godinu dana suspenzije!
Zbog bodovnog i igračkog hendikepa Željezničar je vodio grčevitu borbu za opstanak. Uoči dva posljednja kola su Plavi, zajedno sa Zagrebom i beogradskim Radničkim, bili na diobi 15. mjesta koje vodi u Drugu ligu. Želju su čekale dvije majstorice, prva u 29. kolu, 12. juna 1966. godine, protiv niškog Radničkog. Uoči utakmice stiglo je dugo očekivana vijest: Ivici Osimu je skraćena kazna, pa je “Švabo” bio u konkurenciji za nastup na prepunoj Grbavici, pred 20.000 gledalaca.
Ipak, trener Marsel Žigante je fizički nedovoljno spremnog Osima ostavio na klupi. Kada je uvidio da nema ključa za bravu Nišlija, umjesto Blagoja Bratića ubacio je “Štrausa”. Samo što je ušao u igru Osim je, nakon centaršuta Borisa Bračulja, glavom postigao zlata vrijedan gol za supervažnu pobjedu Želje. Sedam dana kasnije Plavi su slavili na Karaburmi protiv OFK Beograda (2:0) i izborili opstanak.
Željezničar – Radnički (N) 1:0 (1:0)
Sarajevo, 12. juni 1966. Stadion Grbavica. Gledalaca 20.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Lado Jakše (Ljubljana).
Strijelac: 1:0 Osim (43).
ŽELJEZNIČAR: Radović, Kadrić, Tojagić, Matić, Jovanović, M. Mujkić, Jelušić, Bukal, Lemić, Bračulj, Bratić (Osim). Trener: Marsel Žigante.
RADNIČKI (N): Knežević, Jovanovski, Milenković, Holcer, Z. Ristić, Jocić, Ilijevski, Anđelković (Mitrović), Radivojević, M. Janković, Jeremić. Trener: Dragoljub Milošević.
Demoliranje Trikolora kao karta za Ligue 1: Jugoslavija – Francuska 5:1 (1968)
Nakon što su uspješno prošli kvalifikacionu grupu, nadmašivši čak i vicešampiona svijeta SR Njemačku, reprezentativci Jugoslavije su u četvrfinalu Evropskog prvenstva 1968. igrali protiv Francuske. Trikolori su dvije godine ranije zaustavili Jugoslaviju u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Engleskoj. No, u proljeće 1968. godine Francuzi nisu imali nikakvih šansi protiv Plavih, u čijim redovima su nezamjenjivi bili Ivica Osim, Mirsad Fazlagić i Vahidin Musemić.
Prvi meč na “Velodromu” u Marseilleu 6. aprila 1968. završen je remijem 1:1, da bi 18 dana kasnije odigran nezaboravni revanš u Beogradu. Pred 60.000 gledalaca na Marakani je Osim vodio igru, a Vahidin Musemić (2), Ilija Petković (2) i Dragan Džajić pogađali za trijumf Jugoslavije 5:1 i plasman na završni turnir. Demoliranje Trikolora predstavljalo je ulaznica za “Division 1” (današnji Ligue 1) mnogim fudbalerima s naših prostora. Među njima je bio i Ivica Osim, jedan od junaka s Marakane, jer će od 1970. do 1978. godine nastupati za Strasbourg, Sedan i Valenciennes.
Jugoslavija – Francuska 5:1 (4:1)
Beograd, 24. april 1968. Stadion Crvene Zvezde. Gledalaca 60.000. Vrijeme lijepo, teren pogodan za igru. Sudija: Paul Schiller (Austrija).
Strijelci: 1:0 Petković (3), 2:0 Musemić (13), 3:0 Džajić (14), 4:0 Petković (33), 4:1 Di Nallo (35), 5:1 Musemić (80).
JUGOSLAVIJA: Pantelić, Fazlagić, Holcer, R. Belin, Ramljak, Mihajlović, I. Petković, Trivić, V. Musemić, Osim, Džajić. Selektor: Rajko Mitić.
FRANCUSKA: Aubour, Esteve, Quittet, Bosquier, Beaza, Herbet, J. Djorkaeff, Szczepaniak, Guy, Loubet, Di Nallo. Selektor: Louis Dugauguez.
Herojski nastup u pobjedi nad svjetskim prvacima: Jugoslavija – Engleska 1:0 (1968)
Poslije demoliranja Francuske, uslijedilo je čuveno polufinale Evropskog prvenstva u kojem je protivnik Plavih bio svjetski prvak Engleska, selekcija koja je prva u historiji pokušavala ujediniti svjetsku i evropsku titulu. Reprezentaciju Jugoslavije, ponovo s bh. trojcem (Fazlagić, Osim, Musemić), već u 5. minuti polufinala zadesio je skoro nenadoknadiv hendikep. U sudaru s fudbalerom Tottenhama Alanom Mulleryjem povrijeđen je Ivica Osim. Pravilima nisu dozvoljene promjene povrijeđenih igrača, pa je “Švabo” morao stisnuti zube i punih 85 minuta s bolnom povredom statirati, trčkarati, čak udarati loptu kako bi pomogao reprezentativnim drugovima.
Nagrada za herojski nastup stigla je u 86. minuti: Dragan Holcer poveo napad Plavih, loptu prenio na protivničku polovinu i dodao je Musemiću na lijevoj strani. Netipično za njega, centrafor Sarajeva našao se u ulozi asistenta, nabacio je u kazneni prostor, a tamo je Džajić dočekao loptu na grudi, lažnjakom izbacio Moorea i onda savladao Banksa! Gol za 1:0 i veliku pobjedu Jugoslavije. Tri dana kasnije povrijeđeni Osim nije mogao nastupiti protiv Italije u finalu, u kojem su puleni selektora Rajka Mitića nesretno ostali bez pobjede (1:1). U ponovljenoj utakmici Azzurri su bili bolji (2:0) i osvojili titulu. Nastup Ivice Osim ušao je u anale fudbala, a “Švabo” je izabran u idealni tim Eura 1968.
Jugoslavija – Engleska 1:0 (0:0)
Firenza, 5. juni 1968. Stadion Comunale (Artemio Franchi). Gledalaca 21.834. Sudija: José María Ortiz De Mendíbil (Španija).
Strijelac: 1:0 Džajić (86).
JUGOSLAVIJA: Pantelić, Fazlagić, Damjanović, M. Pavlović, Paunović, Holcer, I. Petković, Trivić, V. Musemić, Osim, Džajić. Selektor: Rajko Mitić.
ENGLESKA: Banks, Newton, Wilson, Mullery, Labone, B. Moore, Ball, Peters, B. Charlton, Hunt, Hunter. Selektor: Alf Ramsey.
Trijumf za jesenju titulu i najbolji igrač polusezone: Crvena Zvezda – Željezničar 1:4 (1969)
Puleni legendarnog Milana Ribara stigli su u Beograd na utakmicu posljednjeg kola jesenjeg dijela Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1969-70, na meč koji je odlučivao o jesenjem prvaku. Protivnik Plavih, u tom trenutku drugoplasiranih na tabeli s 23 boda, bio je lider i branilac titule Crvena zvezda (24 boda). Na teškom terenu beogradske Marakene postojao je samo jedan tim – sjajno fizički pripremljeni fudbaleri Željezničara.
Predvođeni Ivicom Osimom, Plavi su do odmara stekli dva pogotka prednosti (Bajić, Dojčinovski-autogol). Tračak nade Zvezdi je svojim golom u 84. minutu dao Jevtić (1:2), no ubrzo je Bukal povećao (1:3), a Jevtić još jednom zatresao mrežu, ovaj put svoju, za konačnih 1:4. Tako je Željo osvojio jesenju titulu, dok je Ivica Osim proglašen za najboljeg igrača polusezone. Koliko dobro je “Štraus” igrao te polusezone, govori podatak da je šest puta bio u A-timu kola, a tri puta u B-timu.
Nažalost, fudbaleri Željezničara su posustali u proljetnom dijelu i prvenstvo završili na četvrtom mjestu s 43 boda, iza Crvene zvezde (46), Partizana (44) i Veleža (43).
Crvena Zvezda – Željezničar 1:4 (0:2)
Beograd, 14. decembar 1969. godine. Stadion Crvene zvezde. Gledalaca 15.000. Vrijeme hladno, teren blatnjav i težak za igru. Sudija: Radosav Gugulović (Niš).
Strijelci: 0:1 Bajić (13), 0:2 Dojčinovski-autogol (38), 1:2 Jevtić (84), 1:3 Bukal (87), 1:4 Jevtić-autogol (89).
CRVENA ZVEZDA: Dujković, Đorić (Jevtić), Krivokuća, Pavlović, Dojčinovski, Keri, Antonijević, Klenkovski (Novaković), Arnejčič, Aćimović, Karasi. Trener: Miljan Miljanić.
ŽELJEZNIČAR: Radović, Hrvat, Bećirspahić, Bratić, Katalinski, Hadžiabdić, Jelušić, Osim, Bukal, Bajić, F. Mujkić (Deraković). Trener: Milan Ribar.
