U historiji fudbalskih prvenstava bivše Jugoslavije, nije se desilo da neka ekipa na tako dominantan način osvoji titulu, kao što je to slučaj s Partizanom u sezoni 1977-78. Crno-beli su osvojili 54 od mogućih 68 bodova, u 34 utakmice zabilježili 22 pobjede, 10 remija i upisali samo dva poraza. Zanimljivo da su jedina dva poraza puleni Ante Mladinića doživjeli na bh. terenima – protiv Veleža i Slobode.
Nakon što su u 7. kolu, 18. septembra 1977. godine, u utakmici s Veležom (0:1) pognute glave napustili Stadion pod Bijelim Brijegom, fudbaleri Partizana su u narednih 15 mečeva rušili sve pred sobom. U gostima su, između ostalog, pobijedili ekipe Dinama (2:0) i Crvene Zvezde (3:1) i nakon u 22. kola držali lidersku poziciju s četiri boda više od najbližeg konkurenta – komšija s Marakane. Na redu je bio susret 23. kola, gostovanje lidera kod petoplasirane Slobode, na današnji dan prije 44 godine. Već smo pisali da je 70-ih godina prošlog stoljeća Stadion na Tušnju bio “minsko polje” za fudbalere Partizana, teren na kojem su bilježili ubjedljive poraze, čak i u sezonama u kojima su osvajali titule.
Sezona 1977-78 Slobodi je donijela historijski debi na evropskoj sceni, susrete Kupa UEFA s španskim Las Palmasom. Nakon eliminacije iz Evrope, Mustafa Hukić i Jovan Geca, dvojica važnih članova ekipe koja je osvojila treće mjesto u sezoni 1976-77, otišli su na odsluženje vojnog roka. Trener Đorđe Gerum je pronašao adekvatne zamjene i u standardne prvotimce prekomandovao Cvijetina Blagojevića, Seada Sarajlića i Gordana Džafića. Sloboda je zadržala poziciju u vrhu jugoslovenskog fudbala i dočekala derbi s željom da sruši lidera. S druge strane, Partizan je tražio prvu pobjedu u Tuzli nakon punih 15 godina.
Lijep i sunčan subotnji 1. april 1978. godine, dolazak najbolje jugoslovnske ekipe i dobre igre Slobode ispunili su Stadion na Tušnju uprkos direktnom TV prenosu. Kada je zagrebački sudija Ivo Horvat dao znak za početak utakmice, niko nije mogao slutiti šta će se dešavati u narednih 10-ak minuta. “Partizanova odbrana nije znala na kojoj strani je sjever, a na kojoj jug, lopte su fijukale kraj Borote. Nebo iznad Tušnja bilo je vedro, ali su gromovi pocijepali mrežu lidera”, stajalo je u izvještaju s utakmice beogradskog dnevnog lista “Sport”.
Prvi grom u 3. minutu: Fuad Mulahasanović je prevario trojicu igrača Partizana, poslužio Dževada Šećerbegovića, koji je oštro po zemlji ubacio na drugu stranu šesnaesterca, a tamo je bio 18-godišnji omladinski reprezentativac Gordan Džafić i neodbranjivo savladao Petra Borotu (1:0). Samo što je Partizan krenuo s centra, uslijedio je kontranapad Tuzlaka. Ovaj put je akciju počeo Šećerbegović, uposlio Mulahasanovića, koji je pored Klinčarskog i Golca raspalio, pogodio stativu od koje se lopta odbila u mrežu (2:0). Tu nije bio kraj “blitz-kriega” Crveno-crnih.
Igrao se 10. minut kada je Šećerbegović poput brzog voza pretrčao 40 metara, centrirao pored Stojkovića, u šesnaestercu je Borota vrhovima prstiju odbio loptu na nogu Blagojevića, koji je 12-13 metara još jednom podigao gledaoce na noge (3:0). Deseti minut, Sloboda – Partizan 3:0, Tušanj u deliriju, ko se mogao nadati ovakvom početku!
Dovoljno je reći da je u prethodna 22 kola, dakle u skoro 2.000 minuta, odbrana Partizana primila samo 10 golova, a onda je Borota na Tušnju u prvih 10 minuta tri puta vadio loptu iz mreže.
Tu nije bio kraj noće more za lidera. Da su u narednih 10-ak minuta svoje šanse iskoristili Blagojević i Ešref Jašarević, Partizan bi već nakon 20 minuta doživio katastrofu. Tek tada se upalio “Parni valjak”, do kraja poluvremena su prilike imali Slobodan Santrač, Momčilo Vukotić i Nenad Stojković, ali je Ranko Cakić ostao nesavladan. Sredinom drugog poluvremena je Džafić namjestio šansu Mersedu Kovačeviću, koji je bio neprecizan.
Posljednji zvižduk sudije Horvata označio je prvi poraz Partizana nakon više od pola godine. No, ekipa Ante Mladinića brzo je preboljela debakl na Tušnju, do kraja sezone savladala sve članove “velike četvorke” – Dinama (5:0), Hajduka u Splitu (2:1) i Crvenu Zvezdu (3:2) – i osvojila titulu s rekordnim brojem bodova. Ekipa Slobode je šampionat završila na šestom mjestu, no ostalo je nezaboravno “10-minutno demoliranje” Partizana.
Sloboda – Partizan 3:0 (3:0)
Tuzla, 1. april 1978. Stadion na Tušnju. Gledalaca: 10.000. Vrijeme toplo, teren pogodan za igru. Sudija: Ivo Horvat (Zagreb). Žuti kartoni: Verlašević (Sloboda) i Zavišić (Partizan). Strijelci: 1:0 Džafić (3), 2:0 Mulahasanović (5), 3:0 Blagojević (10).
SLOBODA: Cakić, I. Hadžić, Miličić, Blagojević, Verlašević, Alibegović, Jašarević, Mulahasanović, Kovačević, Džafić (Sarajlić), Šećerbegović. Trener: Đorđe Gerum.
PARTIZAN: Borota, Golac, Vulić, Trifunović, Stojković, Hatunić, Zavišić, Klinčarski, Santrač, Vukotić, Đorđević (Jović). Trener: Ante Mladinić.
