Tokom sjajne karijere, Mirza Delibašić je bio poznat kao košarkaš koji se nerado “eksponirao” na terenu, uvijek je “igrao za tim”, asistirao saigračima i činio ih boljim. Možda zato je Bosna do najvećih uspjeha u drugoj polovini ’70-ih stizala dobro “popunjena” na svim pozicijama, pri čemu je skoro redovno bilo 4-5 košarkaša s dvostrukim poenterskim učinkom.
No, u sezoni 1979-80 je Kinđe preuzeo stvar u svoje ruke, igrao najbolje u karijeri, postizao u prosjeku 30-ak poena, uz postotak šuta iz igre blizu 60%, slobodnih bacanja 92%. Rekord sezone, čak 51 poen, postigao je u meču Kupa šampiona protiv Partizana u Beogradu, u istom takmičenju je ubacio 44 koša Realu u Madridu. Nažalost, oba susreta je Bosna nesretno izgubila i ostala bez mogućnosti da brani evropsku titulu iz Grenoblea.
I u domaćem prvenstvu je Kinđe “rasturao” i bio najzaslužniji za drugu titulu Studenata. Ubacio je po 44 poena Beku i Zadru, 40 Partizanu, 39 Olimpiji u Skenderiji, da bi u revanšu protiv Zmajčeka u Tivoliju upisao lični prvenstveni rekord. Podsjetićemo se ove nezaboravne utakmice, odigrane u Ljubljani na današnji dan prije 43 godine.
Treba napomenuti da je igranje na tri fronta dosta iscrpilo Studente u sezoni 1979-80, što je bio razlog da je Mirza morao “improvizirati” i solirati više nego ikad u karijeri. Dovoljno je reći da je četa Bogdana Tanjevića na derbi 13. kola u Ljubljanu stigla manje od 45 sati nakon utakmice Kupa šampiona u Tel Avivu, gdje su poraženi od Maccabija (69:84). Vrijeme za “rekuperaciju” energije nakon 20-satnog putešestvija iz Tel Aviva, dodatno je skraćeno činjenicom da je derbi u Ljubljani zakazan u poslijepodnevnom subotnjem terminu TV prenosa.
Protivnik, ljubljanska Olimpija sa sponzorskim dodatkom Iskra u imenu, bila je prava “domaćinska” ekipa – u prethodnih šest prvenstvenih utakmica u Tivoliju “Zmajčeki” su zabilježili svih šest pobjeda, baš kao što su se sa svih šest gostovanja vratili pognute glave. Domaćin je Bosnu dočekao značajno oslabljen: Peter Vilfan, ponajbolji igrač Olimpije, dobio je treću tehničku grešku u prethodnom kolu u Zagrebu, dok je Joško Papič zbog povrede presjedio meč na klupi.
Međutim, na parketu Tivolija nije se osjetio izostanak Vilfana, čiju je ulogu preuzeo Goran Križnar. Pod košem je dominirao Vinko Jelovac, jedan od najslavnijih jugoslovenskih košarkaša, koji je imao sjajnu pomoć od Slobodana “Piksija” Subotića. Razigrani Ljubljančani su letjeli parketom, dok su umorni Studenti održavali kakav-takav priključak samo zahvaljujući Mirzi Delibašiću. Ni Kinđe nije mogao spriječiti veliki zaostatak s kojim je Bosna otišla na odmor – Olimpija je prvi dio okončala s 11 poena prednosti (43:32).
U nastavku je Bosna zaigrala bolje i u 26. minuti prvi put prešla u vodstvo. Međutim, uslijedio je novi pad u igri Studenata, Ratko Radovanović i Žarko Varajić su bili potpuno “van utakmice” i Zeleni ubrzo vraćaju +11 (61:50). Manje od tri minuta prije kraja je Olimpija imala sedam poena prednosti (71:64) i činilo se da je sve gotovo. Tada se konačno probudio Varajić, iskoristio dvije greške Subotića, postigao pet poena, dva koša je upisao Delibašić i na ulasku u posljednji minut je Bosna izjednačila (71:71).
Uslijedila je prava drama. Ljubo Vujačić je doveo Olimpiju u novo vodstvo (73:71), da bi u posljednjem napadu Bosne Delibašić asistirao Draganu Zrni, kojeg je pod košem faulirao Marko Gvardjančič. Te subote odlični Zrno je 11 sekundi prije kraja iskoristio oba slobodna bacanja (73:73), a kako je na drugom strani Jelovac bio neprecizan, otišlo se u produžetak.
Činilo se da ionako umorni Studenti ne mogu “iščupati” pobjedu u dodatnih pet minuta, no Mirza Delibašić je bio jači od Olimpije. Kinđe je odigrao simultanku u produžetku, postigao sve koševe za Bosnu i ponovo održavao ekipu u životu. Olimpija je posljednji put vodila 80:79, no Delibašić je još jednom preokrenuo i donio Bosni pobjedu (82:83), jednu od najvažnijih na putu do druge titule.
Poslije utakmice je Bogdan Tanjević priznao da su Studenti sretno stigli do pobjede, dok se junak Mirza Delibašić žalio na umor i čestitao Ljubljančanima na odličnoj igri, uprkos izostanku Vilfana i Papiča. Bogo Debevc, trener Olimpije, rekao je da su njegovi puleni “poklonili pobjedu” Sarajlijama, dok je legendarni Vinko Jelovac istakao da su igrači Bosne “zasluženo trijumfovali” jer su imali bolje živce. Imali su Mirzu Delibašića…
Olimpija – Bosna 82:83 (73:73, 43:32)
Ljubljana, 16. februar 1980. Hala Tivoli. Gledalaca 4.000. Sudije: Matijević i Tartalja (Zagreb). Pet ličnih grešaka: Križnar (40), Gvardjančič (40), Zrno (43), Radovanović (44). Šut: Olimpija 31/70 (42%), Bosna 33/83 (40%). Slobodna bacanja: Olimpija 20/30, Bosna 17/21. Skokovi: Olimpija 32, Bosna 24.
OLIMPIJA: Papič, Vidmar, Joka, Vujačić (11), Senica (2), Subotić (18), Jelovac (28), Tiringer (1), Gvardjančič (13), Križnar (9), Muha, Todorović. Trener: Bogo Debevc.
BOSNA: Vučević, Mutapčić, Benaček (2), Bosiočić (4), Izić, Radovanović (6), Zrno (8), Varajić (13), Delibašić (48), Hadžić (2), Mitrović. Trener: Bogdan Tanjević.
