Čovjek s toliko ambicija i želje da nešto napravi u svom matičnom klubu na kraju nije uspio. Feđa Dudić je došao u Sarajevo s oreolom jednog od najboljih trenera u Bosni i Hercegovini, tome je doprinio i trofej koji je prije toga osvojio s Veležom nakon više od 30 godina čekanja, međutim na kraju je sam miješao i podijelio si loše karte.
Prvi dani Dudićeve avanture u Sarajevu su bili kao iz snova, no koliko fudbal zna biti nepredvidiv, ponekad i okrutan, osjetio je mladi stručnjak na svojoj koži. Rijetko viđen splet nesretnih okolnosti doveo je do prijevremenog okončanja saradnje. Kada je vidio da očigledno ekipu ne može vratiti na pravi put, sam se povukao i pritom odrekao ‘debele’ naknade za otkaz.
Sada, mirne glave, govorio je za Reprezentacija.ba portal. Protekli period je bio itekako stresan za njega.
“Da je bilo teško i stresno, pogotovo kada rezultatski nije išlo – jeste. Najteže mi je padalo kada po prikazanoj igri trebamo da pobijedimo, budemo apsolutno bolji i na kraju ne osvojimo ni bod. Analiziraš sve to, pokušavaš sam sebi objasniti zbog čega kontinuitet takvih utakmica, a na kraju sve to potroši čovjeka”.
Iako vrijeme vratiti ne može, kada bi mogao, određene stvari bi uradio drugačije.
“Neke sitnice u vođenju utakmice možda bih promijenio, ali za ostalo se ne kajem. Siguran sam da su me u klubu vidjeli kao projekat na duže staze, to oslikava i činjenica da nije odmah doveden novi trener, što se obično dešava kada su smjene u pitanju. Ipak, nakon iznenađujućeg ispadanja od Čelika u Kupu, moralna obaveza prema klubu i navijačima je bila da podnesem ostavku i prepustim svoje mjesto nekom drugom”.
Mnogi su stava da Dudić nije jedini krivac za neuspjeh Sarajeva i da se mnogi skrivaju iza njegovog imena. Misli li i on tako?
“Istina je da trener nije sam krivac, pogotovo u našem slučaju, kada smo u većini utakmica imali igru i dominaciju, ali nije bilo onog najvažnijeg – rezultata. U tome svemu neko je morao preuzeti odgovornost. Na kraju, bolje je da odem ja i tako pokušam ‘razdrmati’ ekipu, nego da se promijene svi igrači”.
Ko je dovodio igrače?
“Za dovođenje igrača je bio zadužen Emir Hadžić. Vjerujte, ni dan-danas ne znam ni za jednog igrača koliku je platu imao i za koje je uslove došao jer me to nije interesovalo. Jedino sam bio upućen oko Mustafića jer sam bio prisutan na razgovorima. Svaki igrač je došao u dogovoru i niko nikoga nije gurao na silu. Odgovarao sam za dolaske. I ne može mi niko reći da su Ikić, Džafić, Čirjak, Tomašević, Musa, Vršajević, Aničić, Drobarov, Mulahusejnović i drugi loši igrači. Prije dolaska na Koševo su bili nosioci i glavni igrači u svojim klubovima i logičan slijed je bio njihovo dovođenje. Da ne pružaju koliko mogu je objektivno istina, ali nekako je specifično da je i ranije bilo takvih slučajeva i onda kasnije budu odlični u drugim sredinama. Dosta je primjera. Zrinjski je sa odbačenim igračima Sarajeva osvajao titule. Težak je dres Sarajeva”.
Dosta je faktora, dodaje, utjecalo da kola krenu nizbrdo.
“Nekoliko stvari tu bih istaknuo. Najprije odlazak Mujakića, u tome svemu povrede, brojne promašene prilike, a psihološki je na ekipu utjecao i iznenadni odlazak Kapića. I da, utakmica protiv Željezničara kada smo do 88. minute imali vodstvo 2:0 sa igračem manje i na kraju osvojili tek bod”.
Istina je da se odrekao naknade za otkaz i bez odštete napustio Sarajevo.
“U ugovoru sam imao fiksnu klauzulu, mogao sam čekati da me klub smijeni i tada za naše prilike dobro naplatim otkaz. Ali, moj karakter mi to nije dozvolio. U sva tri kluba koja sam dosad vodio sam otišao svojom voljom čim sam osjetio da više ne ide”.
Sada kada je bez angažmana želi se najprije dobro odmoriti kako bi spremno dočekao sljedeće izazove.
“Radim u kontinuitetu tri i pol godine, potreban mi je mali odmor od svega, tako da ove dane najviše provodim sa porodicom. Čim dođe prava ponuda, razmišljat ću za dalje, a siguran sam da će u sljedećem klubu većina stativa, prečki i promašenih penala biti golovi koji će donositi pozitivan rezultat”, poručio je Dudić na kraju razgovora za Reprezentacija.ba.
