Ako bi se tražio trenutak kada je bh. klupski fudbal bio na vrhuncu, moglo bi se reći da se to desilo prije tačno pola stoljeća. Željezničar je slavio titulu prvaka Jugoslavije, Sarajevo osvojilo Ljetnu ligu šampiona, Čelik bio pred drugim uzastopnim trijumfom u Srednjoevropskom kupu, sjajni tim Veleža spremao se uključiti u borbu za naslov, Sloboda stalno bila u gornjem dijelu tabele, Borac predstavljao moru za sve favorite…
U takvom okruženju počelo je prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1972-73, u koje su Sloboda i Sarajevo ušli s velikim ambicijama. Iza tuzlanskog prvoligaša bila je uspješna sezona 1971-72, krunisana najvećim dotadašnjim uspjehom u klupskoj historiji – osvajanja sedmog mjesta. S druge strane, Sarajevo je, nakon 15. mjesta u šampionatu, u ljeto 1972. temeljito obnovilo ekipu, na Koševu su stigli Denijal Pirić iz zagrebačkog Dinama, Rajko Rašević iz Maribora i Džemil Cerić iz tuzlanske Slobode, na mjesto šefa stručnog štaba postavljen je Srboljub Markušević. Šok-terapija je bila uspješna: Bordo tim je osvojio Ljetnu ligu šampiona i odlično startovao u novom prvenstvu.
Nakon dva poraza u prva tri kola, fudbaleri Sarajeva su napravili odličnu mini-seriju, u naredna četiri kola zabilježili tri pobjede i jedan remi, na Koševu nadigrali Partizana (3:0), u Zagrebu ekipu Dinama (1:0) i nakon 7. kola popeli se na četvrto mjesto tabele s devet bodova. I Sloboda je solidno krenula: Puleni Miće Duvančića su imali polovičan bilans, sedam osvojenih bodova, uz jednu više odigranu utakmicu u gostima.
Stoga je međusobni duel Slobode i Sarajeva u 8. kolu izazvao veliku pažnju javnosti. Susret bh. rivala na Tušnju, odigran na današnji dan prije tačno 50 godina, trebao je biti praznik fudbala. Na jednoj strani Mešković, Hatunić, Hukić, Mulahasanović, na drugoj Muftić, Tešan, Šljivo, Musemić, ispunjene tribine Tušnja, ukratko, 1. oktobra 1972. sve je bilo spremno za spektakl. Republički derbi imao je i svečarski karakter jer je odigran na Dan oslobođenja Tuzle. Ništa nije nagovještavalo neviđeni skandal…
Prvo poluvrijeme proteklo je u otvorenoj igri, bilo je prilika na obje strane, a domaćin je jednu iskoristio. Igrao se 29. minut kada je Omer Jusić, legendarni centarfor Slobode, glavom matirao Refika Muftića i doveo Crveno-crne u vodstvo (1:0). Drugo poluvrijeme je donijelo pravu dramu, haos koji je započeo u 55. minuti. Tada je u jednom duelu Miralem Fazlić, bek Tuzlaka, oštro startovao na Vahidina Musemića. Centarfor Sarajeva je nesportski reagirao, glavom udario Fazlića, a sudija Goce Popov je obojici pokazao put u svlačionicu. U igri “10 na 10”, fudbaleri Sarajeva se bolje snalaze i u 70. minuti Ranko Petković trese mrežu Rizaha Meškovića za izjednačenje (1:1).
Zadovoljni ovakvim rezultatom, gosti se povlače, prepuštaju inicijativu Tuzlacima, što je uvod u haotičnih posljednjih pet minuta. Najprije je 86. minuti Jusuf Hatunić savladao Muftića za vodstvo Slobode i oduševljenje publike na Tušnju (2:1). Samo minut kasnije ponovo su Muftić i Hatunić u glavnim ulogama. Golman Sarajeva i britki half Slobode bili su u zračnom duelu, Muftić je uhvatio loptu, a onda oborio Hatunića. Nastala je gužva, pritrčali su ostali igrači Sarajeva, nasrnuli na “Musu”, koji im nije ostajao dužan. Sudija Popov je Muftiću i Hatuniću pokazao crveni karton i činilo se da će se tenzije najzad smiriti i utakmica privesti kraju.
No, u 88. minuti se desio novi incident. U kaznenom prostoru Sarajeva je oboren Mesud Nalić, a makedonski sudija je pokazao na bijelu tačku. Igrači Bordo tima nisu se mogli promiriti s ovom odlukom, napali su i gurali Popova, kojem nije preostalo ništa drugo nego da prekine utakmicu! Tu nije bio kraj haosu na Tušnju. Isključeni fudbaleri Sarajeva, Musemić i Muftić, došli su u sukob s milicionerom Husom Hadžićem, povrijedili ga i zaradili krivične prijave!
Prema očekivanju, Disciplinska komisija Fudbalskog saveza Jugoslavije je utakmicu registrovala službenim rezultatom 3:0 za Slobodu. No, oba kluba su skupo platila incidentni derbi na Tušnju, jer su, hendikepirani neigranjem isključenih fudbalera, u narednom kolu doživjeli poraze – Sloboda u Skoplju od Vardara (1:2), Sarajevo na Koševu od niškog Radničkog (1:2). Na kraju su Sloboda i Sarajevo osvojili po 34 boda, za plasman na šesto i sedmo mjesto prvoligaške tabele.
Sloboda – Sarajevo 2:1 (prekid u 88. minutu)
Tuzla, 1. oktobar 1972. Stadion Tušanj. Gledalaca 7.000. Vrijeme oblačno, teren pogodan za igru. Sudija Goce Popov (Titov Veles). Crveni kartoni: Hatunić, Fazlić (Sloboda), Musemić, Muftić (Sarajevo). Žuti kartoni: Nalić (Sloboda), Šljivo, Rašević (Sarajevo). Strijelci: 1:0 Jusić (29), 1:1 Petković (70), 2:1 Hatunić (86).
SLOBODA: Mešković, M. Fazlić, Jovičić, Avdičević, Alibegović, Hatunić, Jevremović (Slavkić), Hukić, Jusić (Miličić), Mulahasanović, Nalić. Trener: Mićo Duvančić.
SARAJEVO: Muftić, Tešan (Harambašić), Muzurović, Rašević, Lubura, Demir, D. Simić, Šljivo, V. Musemić, Pirić, Petković. Trener: Srboljub Markušević.
