Fudbalsko Prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1970-71 ostat će upamćeno kao prvi šampionat u kojem je BiH imala šest klubova u elitnom rangu. Samo tri sezone ranije BiH je imala samo tri predstavnika (Sarajevo, Željezničar, Velež), ali su jedan za drugim status prvoligaša stjecali Čelik, Sloboda i Borac. Kada je u ljeto 1970. godine počelo prvenstvo, BiH je imala tri puta više prvoligaša od Hrvatske, čiji su jedini predstavnici bili Hajduk i Dinamo.
Bh. prvoligaši su u različitom raspoloženju počeli sezonu. Nakon četiri odigrana kola Velež je bio lider na tabeli sa sedam bodova, Sarajevo u grupi pratilaca s bodom manje, Željezničar u sredini s četiri boda, dok su tri posljednje pozicije držali Borac, Sloboda i Čelik, svi sa po jednim bodom. “Fenjer” je nosio Čelik, iako su Zeničani dobro počeli sezonu i osvojili bod u Splitu u duelu s budućim prvakom Hajdukom (1:1). Uslijedila su tri poraza – protiv Partizana u Zenici (0:2), te u gostima protiv Olimpije (0:1) i Vojvodine (0:3).
Stoga je ogromnu važnost imala utakmica 5. kola, odigrana na današnji dan prije 52 godine. Na zeničku Blatušu stiglo je još neporaženo Sarajevo, osokoljeno pobjedama u gostima u Boru (2:1) i na Koševu protiv Olimpije (3:2), remijem u Beogradu s Partizanom (0:0) i ispuštenom pobjedom protiv Hajduka (1:1). Na papiru je Sarajevo bilo favorit, mada su fudbaleri Bordo tima pognute glave napustili Zenicu u dva prethodna gostovanja.
Dušan Varagić, novi trener Čelika, donio je hrabru odluku uoči bh. derbija. Umjesto Miomira Stijovića i Franje Majdančića, koji su se smjenjivali na golu u prva četiri kola, Varagić je u meču sa Sarajevom “jedinicu” povjerio novajliji Momčilu Vujačiću (1946-2020), koji je tog ljeta u Zenicu stigao iz nikšićke Sutjeske. Tako je utakmica odigrana 13. septembra 1970. ušla u historiju kao prvi nastup legendarnog “Mome” za Čelik. U narednih pet godina će Vujačić upisati 130 prvenstvenih nastupa za Crveno-crne, osvojiti dva Srednjoevropska kupa, biti proglašen za najboljeg golmana Prve lige u sezoni 1970-71.
Od prvog zvižduka sudije Đurđevića krenuli su siloviti napadi domaćina na gol Sarajeva, ofanziva koja je urodila blitz-kriegom u prvih 10-ak minuta. Igrao se 6. minut, kada je Svetozar Andrejić centrirao, pronašao Alojza Renića, koji je neodbranjivim udarcem savladao Esada Dugalića (1:0). Još se nije ni stišalo slavlje 8.000 navijača na Blatuši, a golman Sarajeva je još jednom vadio loptu iz mreže. Ovaj put je strijelac Petar Rašić, nakon sjajne asistencije beka Slobodana Dogandžića (2:0).
Koliko je Čelik bio dominantan pokazuju novinski izvještaji po kojima fudbaleri Sarajeva skoro da nisu prešli centar u prvih 20-ak minuta. Puleni Srboljuba Markuševića su se malo trgli u nastavku, u 53. minuti imali najbolju šansu, kada je Vahidin Musemić pogodio stativu.
Ako je i bilo nekih dilema oko ishoda, sve su riješene u 72. minuti: Alojz Renić, najbolji igrač utakmice, postigao je svoj drugi gol za konačan rezultat (3:0).
Trijumf u bh. derbiju bila je prva pobjeda Crveno-crnih u dotad najuspješnijoj sezoni u klupskoj historiji. Zeničani će prvenstvo završiti na devetom mjestu s 36 bodova (dva manje od četvrtoplasiranog OFK Beograda, koji se kvalifikovao u Kup UEFA), čemu treba dodati plasman u finale Srednjoevropskog kupa, kojeg će Čelik osvojiti početkom naredne sezone, pobjedom nad Austrijom Salzburg (3:1).
Čelik – Sarajevo 3:0 (2:0)
Zenica, 13. septembar 1970. Stadion Blatuša. Gledalaca 8.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Đurđević (Beograd).
Strijelci: 1:0 Renić (6), 2:0 Rašić (9), 3:0 Renić (72).
ČELIK: Vujačić, Dogandžić, Talić, Herceg, Golubović, Pintol, Andrejić (Bajrić), Mićić, Renić, Barjaktarević, Rašić. Trener: Dušan Varagić.
SARAJEVO: Dugalić, Tešan, Muzurović, Jasenković, Bajić, Vujović (Demir), Harambašić, Prljača (Đokić), Musemić, Mušović, Antić. Trener: Srboljub Markušević.
