U rubrici “SC Special” prisjetili smo se brojnih domaćih i međunarodnih pobjeda bosanskohercegovačkih sportskih klubova iz vremena bivše Jugoslavije, kada su Sarajevo, Željezničar, Velež, Čelik, Sloboda, Bosna, Borac, Iskra bili strah i trepet za protivnike na prostoru od Triglava do Đevđelije.
Kako su i porazi nezaobilazan dio sporta, danas se podsjećamo jednog crnog dana prije tačno 37 godina. Datum je 4. septembar 1985. godine, na prvoligaškim fudbalskim terenima igrane su utakmice 6. kola u sezoni 1985-86.
Sve se dešava nekoliko mjeseci nakon što je Sarajevo osvojilo drugu titulu prvaka Jugoslavije, a Željezničar zamalo izborio plasman u finale Kupa UEFA. Na današnji dan prije 37 godina su se bh. klubovi proveli kao bosi po trnju. Željezničar i Sloboda su popili “petarde”, Čelik je deklasiran u Skoplju, Sarajevo i Velež su međusobni duel okončali bez golova i uz skandiranje publike “lopovi, lopovi”… Podsjetimo se crne srijede, kada su bh. prvoligaši u jednom danu ostvarili gol-razliku 0:13.
Hajduk – Željezničar 5:0 (0:0)
Split, 4. septembra 1985. Stadion Poljud. Gledalaca 15.000. Sudija: Nikolić (Ljubljana).
Strijelci: 1:0 Zl.Vujović (62), 2:0 Kalinić (66), 3:0 Zl.Vujović (73), 4:0 Andrijašević (86), 5:0 Andrijašević (89).
HAJDUK: Pudar, Španjić, Petrović, Andrijašević, Kalinić, Čelić, Zl.Vujović, Slišković (Miše), Tipurić, Asanović, Vulić. Trener: Stanko Poklopović.
ŽELJEZNIČAR: Škrba (Đelilović), Ninković (Matković), Baljić, Gutović, Komšić, Šešlija, Ž.Janković, Škoro, Ćurić, Baždarević, Samardžija. Trener: Ivica Osim.
Fudbaleri Željezničara su desetkovani i psihički slomljeni stigli na derbi 6. kola protiv Hajduka. Tri dana ranije na Maksimiru je Osimova četa, dotadašnji lider na tabeli, poražena od Dinama 2:3, nakon što je sudija Trajče Madžoski u svega 16 minuta dosudio tri jedanaesterca za Modre i pokazao crvene kartone Željinim reprezentativcima Radmilu Mihajloviću i Refiku Šabanadžoviću.
Uprkos nedaćama, oslabljeni Željo je dominirao u prvom poluvremenu utakmice na Poljudu, no Haris Škoro i Mehmed Baždarević nisu uspjeli savladati Ivana Pudara. U nastavku se mogla očekivati kazna za promašaje, ali se ni najveći pesimisti nisu nadali “petardi” u mreži gostiju, i to u posljednjih pola sata. Plave je načeo Zlatko Vujović (1:0), da bi potom Ivica Kalinić iskoristio grešku Dragana Škrbe (2:0).
Osim je prvog golmana zamijenio rezervistom Mehmedom Đelilovićem, koji je do kraja tri puta vadio loptu iz mreže. Odlični Zlatko Vujović je postigao svoj drugi gol (3:0), onda u posljednjih pet minuta učestvovao u akcijama koje je završio mladi Stipe Andrijašević (4:0 i 5:0). Bila je to druga utakmice crne serije Željezničara – šest utakmica u kojima su Plavi osvojili samo jedan bod i pali na začelje.
Sloboda – Dinamo 0:5 (0:1)
Tuzla, 4. septembra 1985. Stadion na Tušnju. Gledalaca 6.000. Sudija: Matovinović (Rijeka).
Strijelci: 0:1 B.Cvetković (5), 0:2 B.Cvetković (59), 0:3 Vuković (60), 0:4 Mlinarić (73), 0:5 Šmit (89).
SLOBODA: M.Hadžić, Tošić, Mujezinović, Miljanović, Verlašević, Memišević (S.Petrović), Smajlović, Z.Tomić (C.Milošević), Krajišnik, M.Lukić, Jogunčić. Trener: Fahrudin Avdičević.
DINAMO: Stojić, Cupan, Rumora, Arslanović, Lulić, Z.Cvetković (Šmit), Vuković, Munjaković, Komočar (Bračun), Mlinarić, B.Cvetković. Trener: Miroslav Blažević.
Poraz u gostima, trijumf na Tušnju, to je bio bilans fudbalera Slobode u prvih pet kola Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1985-86. Tada je u Tuzlu stigao Dinamo, predvođen Ćirom Blaževiće, koji će tri decenije kasnije biti trener Slobode, i niko nije očekivao da Crveno-crni doživjeti jedan od najtežih domaćih prvenstvenih poraza u historiji.
Briljirao je Boro Cvetković, koji je već u 5. minuti savladao Mirzu Hadžića (0:1). “Lane s Korane” je u nastavku još jednom pogodio u 59. minuti (0:2), a samo što se krenulo s centra u strijelce se upisao i Željko Vuković (0:3). Do kraja utakmice su grogiranog domaćina nokautirali Marko Mlinarić (0:4) i Đuro Šmit (0:5). Četiri dana kasnije Sloboda je slavila na Grbavici (2:1)…
Vardar – Čelik 3:0 (1:0)
Skoplje, 4. septembra 1985. Gradski stadion. Gledalaca 7.000. Sudija: Komadinić (Beograd). Crveni karton: Kanatlarovski (Vardar).
Strijelci: 1:0 Pančev (40), 2:0 Ringov (50), 3:0 Urošević (70).
VARDAR: Grošev, Jovanovski, Simovski, Kanatlarovski, Najdovski, Janevski (Goračinov), Zdravkov (Trajanovski), S.Urošević, Pančev, Savevski, Ringov. Trener: Vukašin Višnjevac.
ČELIK: Juričević, Đurđević (Perduv), Zukanović, Gradinčić, Hadžialagić, Vidaković, Milidrag (Fileš), Bešić, Nestorović, Grcić, Hadžiosmanović. Trener: Džemaludin Mušović.
Nakon što su u prethodnom prvenstvu ostvarili plasman u Kup UEFA, fudbaleri Vardara su katastrofalno počeli sezonu 1985-86. Skopljanci su u prvih pet kola osvojili samo jedan bod, uz gol-razliku 4:15. To je dovelo do smjene trenera Ilije Dimoskog, koga je zamijenio Vukašin Višnjevac, bivši igrač i šef stručnog štaba Sarajeva. Prvi ispit za Višnjevca bio je 6. kolu, kada u makedonski glavni grad stigao Čelik, predvođen još jednim bivšim fudbalerom kluba s Koševa – Džemaludinom Mušovićem. I pored teškog rasporeda u prvih pet kola, Zeničani su osvojili pet bodova i s dosta optimizma došli u Skoplju.
Ispostavilo se da je šok-terapija imala utjecaja na fudbalere Vardara. Pod vodstvom novog trenera i povratnika u tim Vasila Ringova, Skopljanci su deklasirali goste. Kapiten Ringov i mladi Darko Pančev unosili su pomutnju u odbranu Zeničana, koje je do 40. minuta spašavao golman Zlatko Juričević. Baš tada je Juričević napravio jedinu grešku, što je iskoristio Pančev i zatresao mrežu (1:0). U nastavku su pobjedu Vardara potvrdili Ringov (2:0) i Stojmir Urošević (3:0).
Sarajevo – Velež 0:0
Sarajevo, 4. septembra 1985. Stadion Koševo. Gledalaca 12.000. Sudija: Vujović (Cetinje).
SARAJEVO: Đurković, Radeljaš, Kapetanović, Janjoš, Jozić, Milak, Jakovljević, Vukićević, Teskeredžić (Petković), S.Merdanović, Pašić (Vujičević). Trener: Boško Antić.
VELEŽ: Petranović, Šišić, G.Jurić, Kalajdžić, Matijević (Prskalo), I.Barbarić, Bijedić, Krstičević, P.Jurić, Skočajić (V.Gudelj), Karabeg. Trener: Duško Bajević.
Fudbaleri Sarajeva dobro su počeli sezonu u kojoj su branili titulu prvaka Jugoslavije. Tim s Koševa je zabilježio tri pobjede u tri domaće utakmice, uz poraz u Titogradu i jednu odgođenu utakmicu protiv Prištine. Posebno upečatljiv bio je trijumf nad Hajdukom (2:0), najvećim rivalom u borbi za titulu u prethodnoj sezoni, ostvaren 1. septembra. Tri dana kasnije na Koševo je stigao Velež, koji se nakon dugo vremena vratio u vrh tabele, s istim omjerom kao i Sarajevo – tri pobjede, jedan poraz i jedna odgođena utakmica.
Kao i ostale utakmice tog dana, i duel na Koševu je počeo minutom šutnje za Dragana Mancea, centarfora Partizana, koji je dan ranije tragično stradao u saobraćajnoj nesreći. Bh. derbi je razočarao gledaoce, toliko da su mnogi skandiranjem “lopovi, lopovi” sumnjali u regularnost utakmice. Igralo se oprezno, bez mnogo šansi, pogotovo nakon što je krajem prvog poluvremena zbog povrede igru napustio kapitan i najbolji igrač Sarajeva Predrag Pašić. Na kraju su mreže mirovale, a zadovoljniji rezultatom bili su gosti, koji su nastupili bez povrijeđenog Semira Tucea.
