Sport Centar

Zubanović: Znam zbog čega ljudi misle da mi je put olakšan, ali zapravo je suprotno

Priča o sinu koji naslijedi oca u određenoj ulozi jedan je od omiljenih lajtmotiva u književnoj i filmskoj industriji. U stvarnom svijetu, to zapravo nimalo ne liči na bajku.

Zubanović: Znam zbog čega ljudi misle da mi je put olakšan, ali zapravo je suprotno

Priča o sinu koji naslijedi oca u određenoj ulozi jedan je od omiljenih lajtmotiva u književnoj i filmskoj industriji. U stvarnom svijetu, to zapravo nimalo ne liči na bajku.

“Tatin sin” – etiketa toliko učestala u našem društvu – obično se lijepi na leđa nasljedniku koji zapravo sve dobija na pladnju zbog oca. I često je tako. Kako se sin može izboriti sa tim? Samo djelima. Acta, non verba, rekli bi Rimljani. U suprotnom, zauvijek će ostati „samo“ tatin sin.

Faris Zubanović je shvatio šta treba uraditi ako se već namjerava baviti fudbalom. Ime njegovog oca Hadisa sa strahopoštovanjem se izgovara na Grbavici. S razlogom. Ko zna kakvim bi putem krenuo FK Željezničar da te junske večeri 1998. godine Zubanović senior nije probio srce gradskog rivala i donio Plavima prvu poslijeratnu titulu, nakon koje je uslijedio domino-efekat i stvaranje statusa najtrofejnijeg bh. fudbalskog kluba. Vratite film i shvatiti ćete da je sve ustvari krenulo od famoznog Zubandana.

Teret? Možete biti sigurni. Ali uslijedila su i djela. Faris je prosto eksplodirao u jednom trenutku tokom igranja u mlađim kategorijama, izborio se u međuvremenu za status juniorskog reprezentativca BiH, izrastajući u plemenitog napadača. Ona vrsta ofanzivca koji u djeliću sekunde nalazi rješenja i „izmisli“ gol u polušansi. Uostalom, neka brojke govore. Prošle sezone bio je najbolji strijelac Omladinske Premijer lige BiH – 23 gola. Prvi pratilac 16. I dalje mislite da je „samo“ tatin sin?

Debitovao je i za prvi tim Želje u zadnjem kolu prošlosezonskog izdanja PLBiH, protiv Tuzla Cityja. Navijači Plavih itekako imaju visoka očekivanja od njega, pogotovo oni koji su redovno pratili partije Farisa Zubanovića u juniorskoj kategoriji i koji znaju šta može.

Povod za razgovor je, dakle, više nego dobar. Jer riječ je zaista o talentu koji obećava.

Prošla sezona u juniorskoj konkurenciji je bila tvoja posljednja na tom nivou. Osjećaš da si spreman za taj iskorak na višu razinu?

“U novembru prošle godine potpisao sam profesionalni ugovor sa Željom i od tada radim sa prvom ekipom. Mislim da mi je taj period jako dobro došao jer sam radio na većem nivou, a ujedno igrao utakmice za juniore, tako da se osjećam spremnim za izazov koji nosi Premijer liga“.

Najteži je taj prelazak, opšte je poznato, iz juniorske u seniorsku kategoriju. Imaš li strah da bi te fizički aspekt ili nešto drugo moglo sputati?

“Poslije priprema u Međugorju prošle zime, mislim da sam spreman za dvije, a ne za jednu sezonu, hahaha…“

Postigao si 23 gola u Omladinskoj Premijer ligi BiH, tvoj prvi pratilac svega 16. Šta smatraš ključnim elementom u svojoj igri da s takvom lakoćom treseš mreže?

“Ja sam napadač i normalno je za tu poziciju da imamo neki osjećaj za gol. Trudim se da uvijek ostanem miran kada dođe situacija za postizanje gola. Mislim da je to jedna od dobrih stvari koju imam, a nadam se da ću radom doći na još veći nivo egzekucije“.

Juniori Željezničara bili su drugi, iza Zrinjskog. Šta je prelomilo sezonu, šta misliš? Vjeruješ li da ste ipak mogli do titule uz neke druge okolnosti?

“Loše smo ušli u drugi dio sezone gdje smo bespotrebno prosuli bodove i onda se bilo teško vratiti, jer je Zrinjski igrao dobro i čuvao prednost. Jako mi je žao što se od juniora nisam oprostio titulom, ali tako je kako je“.

Debitovao si u posljednjem kolu PLBiH za Želju, klub u kojem je tvoj otac ostavio dubok trag. Kakav je osjećaj?

“Igrati za Želju samo po sebi je jedinstven osjećaj, a debitovati za prvi tim još veća čast“.

Očevo prezime i njegov “legacy” na Grbavici – breme, odgovornost, ponos ili pokazatelj puta kojim treba ići?

“Nositi dres poslije moga oca nije lagano i velika je obaveza. Znam da puno ljudi misli da mi je put olakšan, a ja vam mogu reći da sam do sada samo nailazio na poteškoće zbog toga. Borim se da zaslužim svoje mjesto pod suncem isključivo svojim radom i trudom“.

Nastupao si za kadetsku i juniorsku reprezentaciju. Sasvim prirodno je očekivati da dobiješ i poziv Vinka Marinovića za mladu selekciju BiH?

“Upravo sam jučer napunio 19 godina i svakako se nadam da ću privući pažnju selektora u narednom periodu“.

Ko ti je igrački uzor, odnosno stil koji je najbliži tvom?

“Edin Džeko. Uzor u svakom smislu, ne pričam samo o stilu i igračkim kvalitetima“.

Šta možeš poručiti fanovima Plavih? Sudeći po komentarima na društvenim mrežama, očekuju mnogo od tebe u godinama koje dolaze?

“Uvijek je teško obećati nešto, ali ono što je do mene, mogu reći da ću uvijek davati maksimum na terenu. Naravno, jedva čekam svoj seniorski gol na Grbavici koji ću proslaviti sa njima…“

faris zubanovicfkzeljeznicar
KOMENTARI

KOMENTARI

Pitar
Gost

Zelim ti da imas upola ljudskih kvaliteta kao otac i uspjesnu karijeru, golove i pobjede na svakoj utakmici osim protiv Sarajeva. Sretno ti Farise.

wpDiscuz