Sport Centar

Uoči spektakla na Grbavici: Top 10 fudbalera iz BiH koji su ostavili najdublji trag u Francuskoj

Danas je praznik fudbala u Sarajevu. U okviru susreta kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru, na Grbavicu stiže zvanični svjetski prvak – reprezentacija Francuske.

Uoči spektakla na Grbavici: Top 10 fudbalera iz BiH koji su ostavili najdublji trag u Francuskoj

Danas je praznik fudbala u Sarajevu. U okviru susreta kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Kataru, na Grbavicu stiže zvanični svjetski prvak – reprezentacija Francuske.

Mogu li Zmajevi zaustaviti selekciju Trikolora, pitanje je koje postavljaju ljubitelji fudbala u BiH. A ono što je izvjesno je da bh. fudbal ni sa jednom zemljom nije tako povezan kao što je to slučaj s Francuskom. Ponajbolji bh. fudbaleri su ostvarili zapažene karijere u francuskim klubovima. Uz spektakl na Grbavici napravili smo hronološki spisak desetorice fudbalera iz BiH koji su ostavili nadublji trag u Francuskoj.

IVAN ĆURKOVIĆ (Saint-Étienne 1972-1981)

Nakon četiri sezone u Veležu i osam u Partizanu, slavni mostarski golman se 1972. godine obreo u Saint-Étienneu. Kada je u debiju za “zelene” primio četiri pogotka u prijateljskoj utakmici i zbog toga morao trpiti zadikrivanja predsjednika kluba Stéphanoisa Rogera Rochera, malo ko je mogao očekivati da će u narednih devet godina Ćurković ostaviti neizbrisiv trag na Stade Geoffroy-Guichardu.

Čak 383 nastupa, četiri titule prvaka Francuske, tri kupa i, kao kruna karijere, finale Kupa šampiona 1976. godine i nesretni poraz od Bayerna u Glasgowu (0:1). Upravo su Ćurkovićeve bravura u revanšu polufinala protiv PSV-a u Eindhovenu (0:0) osigurale najveći uspjeh Saint-Étiennea u klupskoj historiji. Dugo godina bio je kapiten tima, a nakon što je okačio rukavice o klin dodijeljeno mu je najviše francusko državno priznanje – Orden legije časti.

BOŠKO ANTIĆ (Angers 1972-1975)

Navršivši 28 godina, jedna od zvijezda prve šampionske generacije Sarajeva napušta Koševo i 1972. oblači dres tada jakog francuskog prvoligaša Angersa. Antić će tokom tri sezone za “Crno-bijele” iz Angersa odigrati 103 utakmice i postići 44 pogotka.

U prvoj sezoni (1972-73) Angers završava na petom mjestu, a u drugoj sezoni (1973-74) na četvrtom mjestu, uz 18 golova Boška Antića (osmi na listi strijelaca Division 1, današnje Ligue 1). I u posljednjoj sezoni na Stade Raymond Kopa, Antić je među 10 najboljih strijelaca (16 golova), ali njegov klub ispada iz lige. Antić potom prelazi u Caen, u kojem će postati najbolji strijelac A-grupe Druge lige (1975-76).

VAHIDIN MUSEMIĆ (Nice 1974-1976)

Čuvena revanš-utakmica četvrfinala Prvenstva Evrope, Jugoslavija – Francuska (5:1), odigrana na beogradskoj “Marakani” 24. aprila 1968. godine, bila je ulaznica za “Ligue 1” mnogim fudbalerima s naših prostora. Jedan od njih bio je i dvostruki strijelaca s Marakane Vahidin Musemić koji je u to vrijeme bio u životnoj formi. No, Musemić je u vrijeme demoliranja Trikolora imao 22 godine, što znači da je još dugo morao čekati dozvolu za odlazak u inostranstvo.

A kada je napunio 28 godina, legendarni centarfor s Koševa je 1974. prešao u Nicu. U drugoj sezoni (1975-76) je Nice – pojačana još jednim Sarajlijom Josipom Katalinskim i s Bugojancem Vlatkom Markovićem na trenerskoj klupi – osvojila vicešampionsku titulu, što je najveći uspjeh kluba nakon četiri titule iz ’50-ih. Nažalost, povreda ga je spriječila da pruži više od 42 nastupa i 19 golova u dvije sezone u Francuskoj.

JOSIP KATALINSKI (Nice 1975-1978)

Samo godinu nakon Musemića u dresu Nice završio je i Josip Katalinski. Osim već spomenute vicešampionske titule 1976. godine, legendarni Škija može se pohvaliti i nastupom u finalu Kupa Francuske 13. maja 1978. Na Parku Prinčeva je Nancy bio bolji od Nice 1:0, a gol odluke postigao je Michel Platini.

Kakav igrač je bio Katalinski pokazuje podatak da je, igrajući na mjestu “libera” postigao čak 28 golova u 103 zvanična nastupa za Orlove. Nažalost, povreda ga je natjerala da sa navršenih 30 godina završi karijeru u dresu “Crveno-crnih”.

VAHID HALILHODŽIĆ (Nantes 1981-1986)

Teško je pobrojati ono što je Vahid Halilhodžić ostvario tokom pet sezona u redovima Nantesa. Čak 112 golova u 192 nastupa, član šampionske ekipe 1983. godine, dva puta najbolji strijelac Division 1 (današnja Ligue 1), bronzana kopačka Europe 1985. godine, sve su to to razlozi zašto je Vaha član “Idealnih 11 Nantesa”, izabranih u povodu 75. godišnjice osnivanja kluba. Legendarni Mostarac bio je četiri sezone uzastopno najbolji strijelac “Kanarinaca”, te prvi strijelac jedne od najboljih europskih liga u sezonama 1982-83 i 1984-85.

Posebnu težinu ima druga golgeterska titula, jer je u sezoni 1984-85. Halilhodžić bio treći najbolji strijelac Starog kontinenta čime je stigao do vrijedne nagrade “Bronzana kopačka Evrope”. To je najveće pojedinačno dostignuće nekog bh. fudbalera u historiji. Ovome treba dodati dvije vicešampionske titule i jedno finale Kupa s Nantesom, pa pojedinačne nagrade za najboljeg inostranog fudbalera francuske Prve lige (1984, 1985), te jednu sezonu na kraju karijere u PSG-u (1986-87). Trenirao je i nekoliko francuskih klubova, pa je sa PSG-om osvojio Kup Francuske, a Lille iz Druge lige odveo u Ligu prvaka!

SAFET SUŠIĆ (PSG 1982-1991)

Krajem 1982. godine stigao je iz Sarajeva na pariški Park prinčeva i niko tada nije mogao slutiti kakav će trag Safet Sušić ostaviti u PSG-u. Klub koji je osnovan 12 godina ranije još je tražio svoj identitet i pronašao ga je u “velemajstoru s Koševa”. Već u prvoj sezoni Sušić je donio PSG-u Kup Francuske u legendarnom finalu 11. juna 1983. protiv šampiona Nantesa, čija je prva zvijezda bio Vahid Halilhodžić. PSG je pobijedio 3:2, Pape je postigao gol koji se pamti do danas, i na kraju sezone proglašen najboljim stranim fudbalerom u Francuskoj iako je igrao samo polusezonu.

Tri godine kasnije, u sezoni 1985-86, PSG je stigao do prve titule francuskog prvaka, a ne treba ni spominjati da je “Magic Susic” bio najzaslužniji za historijski uspjeh. Krajem 80-ih neki su ga otpisali, no “Pape” je zablistao u sezoni 1988-89, kada je PSG s klupe predvodio Tomislav Ivić. PSG je nesretno izgubio titulu u trci s tada mnogo bogatijim Marseilleom. Safet Sušić je za nepunih devet godina odigrao 345 utakmica za PSG, postigao 85 golova, 2010. je proglašen najboljim igračem u historiji pariškog kluba, a 2012. i najboljim stranim fudbalerom u historiji francuskog fudbala!

BLAŽ SLIŠKOVIĆ (Olimpique Marseille 1986-1987)

Igrao je samo jednu sezonu za Olimpique Marseille, ali ostavio neizbrisiv trag na Velodromu. Baka je svoju pečalbarsku karijeru 1986. počeo u Marseilleu, u trenutku kada je Bernard Tapie počeo stvaranje budućeg evropskog prvaka. Pored Sliškovića, zvijezde tima bili su francuski reprezentativci Jean-Pierre Papin, Alain Giresse, Jean-François Domergue, Bernard Genghini, Nijemac Karlheinz Förster…

Predvođen Sliškovićem, Marseille je igrao sjajno, ali je Bordeaux bio bolji i osvojio duplu krunu. Marseille se morao zadovoljiti vicešampionskom titulom u prvenstvu i plasmanom u finale Kupa. Osim nastupa u finalu Kupa Francuske protiv Bordeauxa (0:2), Baka je odigrao još 35 utakmica za Marseille i postigao šest golova. Dovoljno da ga Zinedine Zidane proglasi “idolom”. Kasnije je velemajstor iz Mostara u Francuskoj igrao i za Lens (1989-90), Mulhouse (1990-91) i Rennes (1991-92).

MEHMED BAŽDAREVIĆ (Sochaux 1987-1996)

Kada je 1987. godine legenda Grbavice stigla u francuski drugoligaški klub Sochaux, mnogi su smatrali da je Meša mogao pronaći i bolju destinaciju za početak međunarodne karijere. No, Lavovi su imali velike ambicije krajem ’80-ih, kada su zabilježene ogromne investicije u francuski fudbal. Uz podršku Peugeota, jugoslovenski trener Silvester Takač je u paketu sa Baždarevićem u Sochaux doveo još jednog Sarajliju – Faruka Hadžibegića.

Već u prvoj sezoni Sochaux se vratio u Division 1, paralelno s tim ostvario plasman u finale Kupa u kojem je nesretno, nakon jedanaesteraca, poražen od Metza. U naredne dvije sezone su “Lavovi”, predvođeni “Mešom”, osvojili dva četvrta mjesta. Baždarević je za Sochaux tokom devet sezona odigrao 308 utakmica i postigao 29 golova. Kasnije je bio i asistent trenera pa prvi trener kluba.

FARUK HADŽIBEGIĆ (Sochaux 1987-1994)

Francuske karijere Faruka Hadžibegića i Mehmeda Baždarevića skoro da se podudaraju. I Hadžibegić je došao na Stade Auguste Bonal u Sochauxu 1987. godine, nakon što je prethodno igrao dvije sezone u španskom Betisu. Poput “Meše” pamti prvu sezonu u Francuskoj po utakmici finala Kupa na Parku Prinčeva 1988. godine. Nakon 1:1 u regularnom dijelu i nakon 30 minuta produžetaka, Metz je bio bolji od Sochauxa pri izvođenju jedanaesteraca, a Hadžibegić je u prvoj seriji bio siguran za “Žuto-plave”.

Za Sochaux je do 1994. odigrao 275 utakmica, postigao 18 golova, bio jedna od ključnih figura za dva četvrta mjesta u Division 1 (1988-89, 1989-90). Nakon jedne sezone u Toulouseu (1994-95), vratio se u Sochaux i tamo počeo trenersku karijeru.

MIRALEM PJANIĆ (Lyon 2008-2011)

Jedan on najboljih bh. igrača se fudbalski probijao u Francuskoj, najprije u dresu nejakog Metza u sezoni 2007-08. Kada je 15. decembra 2007. postigao gol za Metz protiv Sochauxa, postao je jedan od najmlađih strijelaca u historiji Ligue 1 sa 17 godina i osam mjeseci. Ipak, pravu afirmaciju je stekao u Lyonu, baš u vrijeme kada je prestala sedmogodišnja dominacija “Les Gonesa” u francuskom fudbalu.

Tokom tri sezone na Gerlandu, Pjanić je odigrao 90 prvoligaških utakmica i postigao 10 golova. Ipak, najviše se pamti njegov gol za eliminaciju Reala u revanš-utakmici osmine finala Lige prvaka 10. marta 2010. godine na Santiago Bernabeu. Prethodno je Mali princ svojim golom srušio Fiorentinu te postigao dva gola mađarskom Debrecenu.

blaz sliskovicbosko anticfaruk hadzibegicivan curkovicjosip katalinskimehmed bazdarevicmiralem pjanicsafet susicvahid halilhodzicvahidin musemic
KOMENTARI

KOMENTARI