Sport Centar

Uoči spektakla na Grbavici: Kako su Rođeni nadigrali AEK i osvojili međunarodni trofej

U četvrtak 22. jula Velež će ponovo biti u centru pažnje bh. ljubitelja fudbala. U meču 2. kola kvalifikacija za Konferencijsku ligu, Rođeni će na Grbavici dočekati atinski AEK, grčki klub s kojim ga povezuje historija. U oba kluba status igračke i trenerske legende uživa Dušan Bajević, a zajedno s Princom s Neretve za AEK je dvije sezone igrao i Franjo Vladić, drugi član slavnog Veležovog BMV-a.

Uoči spektakla na Grbavici: Kako su Rođeni nadigrali AEK i osvojili međunarodni trofej
FOTO: Ekipa Veleža u jesen 1980. godine: Kalajdžić, Marić, Mulahasanović, Ledić, Mičić, Đurasović, trener Milutinović (stoje); Okuka, Međedović, Halilhodžić, SKočajić, Vukoje (čuče)

U četvrtak 22. jula Velež će ponovo biti u centru pažnje bh. ljubitelja fudbala. U meču 2. kola kvalifikacija za Konferencijsku ligu, Rođeni će na Grbavici dočekati atinski AEK, grčki klub s kojim ga povezuje historija. U oba kluba status igračke i trenerske legende uživa Dušan Bajević, a zajedno s Princom s Neretve za AEK je dvije sezone igrao i Franjo Vladić, drugi član slavnog Veležovog BMV-a.

Malo je poznato da predstojeći dueli u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu neće biti prvi zvanični okršaji Veleža i AEK-a. Naime, dva kluba su prije nešto više od četiri decenije odmjerili snage u Balkanskom kupu, u sezoni u kojoj je Velež osvojio svoj jedini evropski trofej.

Balkansku kup bilo je međunarodno fudbalsko takmičenje klubova iz Albanije, Bugarske, Grčke, Rumunije, Turske i Jugoslavije. Pokrenut 1961. godine, bio je vrlo popularan ’60-ih, pa je, recimo, revanš utakmicu finala Fenerbahče – AEK 1:0 u Istanbulu 1967. pratilo 42.000 gledalaca.

Tih godina je za klubove iz većeg dijela regije Balkanski kup bio drugo po važnosti međunarodno klupsko takmičenje, odmah iza Kupa evropskih prvaka. Objašnjenje: Kup pobjednika kupova izvorno je privukao malo balkanskih timova, jer mnogi nisu redovno organizovali domaće kupove, a samo je Jugoslavija imala značajnu zastupljenost u Kupu sajamskih gradova.

Od jugoslovenskih klubova trofej balkanskog kupa osvajali su niški Radnički (1975), zagrebački Dinamo (1976), Rijeka (1977-78) i Velež (1980-81). A najteža prepreka na Veležovom putu do trofeja bio je upravo AEK, pa ćemo se podsjetiti ovih duela ali i Balkanskog kupa u sezoni 1980-81.

Velež se 1980. našao u grupi A Balkanskog kupa, zajedno s AEK-om i albanskim Fljamurtarijem, pri čemu je samo pobjednik išao u finale. Prva utakmica grupe bio je veliki derbi Veleža i AEK-a, odigran 18. septembra 1980. u Mostaru.
Malo podataka o grčkom rivalu: Nakon polufinala Kupa UEFA (1976-77) i dvije titule grčkog prvaka (1977-78, 1978-79), “zlatne godine” AEK-a prekinute su tek četvrtim mjestom u Prvenstvu Grčke u sezoni 1979-80, uprkos činjenici da su Bajević i drugovi imali samo dva boda manje od šampiona Olympiacosa.

Stoga su “Žuto-crni” kontinuitet evropskih nastupa morali održati u Balkanskom kupu. Pored jakog protivnika, posebnu draž utakmici dao je dolazak u Mostar bivših Rođenih – Bajevića i Vladića – pa se na Stadionu pod Bijelim Brijegom okupilo solidnih 13.000 gledalaca.

Međutim, “Duško” i “Kulje” zamolili su trenera Miltosa Papapostolua da ih poštedi utakmice protiv “njihovog” Veleža! Ako se ovome doda izostanak i centarfora Thomasa Mavrosa – najboljeg grčkog fudbalera tog vremena, “Srebrene kopačke Evrope” (drugog najboljeg strijelca kontinenta) 1979. godine – AEK je prilično oslabljen došao na meč u Mostar.

Ni Miloš Milutinović, trener Veleža, nije mogao računati na jednog najboljih igrača: Blaž Slišković je zbog povrede propustio prvi meč s AEK-om, a njegovo mjesto zauzeo je Adnan Međedović. Bajević i Vladić su svog trenera Papapostolua upozorili od koga vreba najveća opasnost: Grci su odbranu postavili tako da “isključe” ubojitog centarfora Vahida Halilhodžića.

Prvo poluvrijeme duela Veleža i AEK-a prošlo je u napadima domaćina koji nisu dali rezultat, da bi na odmoru Miloš Milutinović povukao hrabar potez. Legendarna “Plava čigra” u drugom poluvremenu u igru uvodi golobrade mladiće – tada 19-godišnjeg Borivoja Lučića i 18-godišnjeg Anela Karabega.

Napadi Veleža dobili su dodatni impuls, pa je već u 49. minuti Vladimir Skočajić savladao Nikosa Christidisa. U samom finišu meča je Vladimir Matijević postigao drugi pogodak (pokazat će se kao presudni za trofej) za konačnih Velež – AEK 2:0 u uvodnoj utakmici.

Pet mjeseci kasnije, 5. marta 1981. godine, odigran je revanš u Atini. AEK, ovaj put u najjačem sastavu – s Bajevićem, Vladićem i Mavrosom – revanširao se Rođenim i pobijedio 3:1. “Hat-trick” je u drugom poluvremenu, u razmaku od svega 12 minuta, postigao Mavros, nakon što je u prvom dijelu Međedović doveo Velež u vodstvo.

Potpuno neočekivano, i Velež i AEK su poraženi u Albaniji od Fljamurtarija, pa su Rođeni uoči posljednje utakmice držali “fenjer” Grupe A. No, Mostarci su bili gospodari svoje sudbine, jer im je za plasman u finale u meču s Fljamurtarijem u Mostaru trebala pobjeda od najmanje dva gola razlike.

U aprilu 1981. godine, kao uvod u čuveno finala Kupa Maršala Tita protiv Željezničara, na Stadionu pod Bijelim Brijegom Velež je postigao željenu pobjedu nad Fljamurtarijem (4:1), čime je osiguran plasman u finale Balkanskog kupa gdje je čekala bugarska Trakija iz Plovdiva.

Sudbina i kalendar htjeli su da finale Balkanskog kupa bude odigrano tek u novembru i decembru 1981. godine, dakle u narednoj sezoni. U pauzi između dvije sezone Velež je ostao bez Halilhodžića (otišao u Nantes) i Sliškovića (Hajduk), ali su se iz AEK-a vratili Bajević i Vladić! To znači da su “Duško” i “Kulje” za AEK odigrali grupnu fazu Balkanskog kupa, a potom finale u dresu Veleža!

Mečevi s Trakijom bili su pravi festival golova. Prvi meč, odigran 25. novembra 1981. u Plovdivu, Velež je dobio nevjerovatnim rezultatom 6:5 (Bijedić, Bajević 2, Međedović, Karabeg, Bingulac). Sedam dana kasnije u Mostaru je odigran revanš, u kojem su Bugari ponovo popili “šesticu”.

Rođeni su pobijedili s još ubjedljivijih 6:2 (Bingulac 3, Bajević 2, Horozov-autogol) i ukupnim rezultatom 12:7 osvojili jedini međunarodni trofej. Sudbina je htjela da to bude i jedini pokal koji je osvojio legendarni mostarski BMV (Bajević, Marić, Vladić), kao utjeha što titula prvaka Jugoslavije nikad nije stigla na Stadion pod Bijelim Brijegom.

Velež – AEK 2:0

Mostar, 18. septembar 1980. Stadion pod Bijelim Brijegom. Gledalaca 13.000. Vrijeme i teren pogodni za igru. Sudija: Stipe Glavina (Jugoslavija). Žuti karton: Eleftherakis (AEK). Strijelci: 1:0 Skočajić (49), 2:0 Matijević (89).

VELEŽ: Marić, Mulahasanović (Lučić), Meseldžija, Kalajdžić, Matijević, Šišić, Okuka (Karabeg), Međedović, Halilhodžić, Skočajić, Vukoje. Trener: Miloš Milutinović.

AEK: Christidis, Manolas, Mousouris (Vlachos), Ravousis, Tzirakis, Eleftherakis, Konstantinou (Stafylas), Rigas, Gesios, Thodis, Kottis. Trener: Miltos Papapostolu.

aek atinafkvelez
KOMENTARI

KOMENTARI