Sport Centar

Tuka po povratku u BiH otkrio: Osjećao sam se loše, mislio sam da ću morati odustati

Nakon što je Amel Tuka, najbolji bh. atletičar i osvajač srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu u Dohi, zajedno sa trenerom Giannijem Ghidinijem sletio na sarajevski aerodrom održana je pres konferencija.

Tuka po povratku u BiH otkrio: Osjećao sam se loše, mislio sam da ću morati odustati

Nakon što je Amel Tuka, najbolji bh. atletičar i osvajač srebrene medalje na Svjetskom prvenstvu u Dohi, zajedno sa trenerom Giannijem Ghidinijem sletio na sarajevski aerodrom održana je pres konferencija.

Tuka i njegov trener dočekani su ogromnim aplauzom. Prvo se obratio Ghidini.

“Veoma sam sretan što sam danas u Sarajevu, u Amelovoj domovini. Bio sam već ovdje nekad 80-ih godina i vratio sam se prije tri-četiri godine i upoznao sam nekoliko prijatelja s kojima sam uspostavio bratski odnos”, rekao je trener našeg najboljeg atletičara, dodavši:

“Amel je sa prethodnim trenerima se izgradio kao čovjek i sportista. On sve više i više napreduje i raste. Da je imao isto iskustvo 2015. godine kao što ga ima danas, sigurno bi uspio osvojiti zlatnu medalju u Pekingu. Imao je nekih nezgoda, što je usporilo njegovo napredovanje, ali u tom periodu naporno je trenirao”.

Govorio je i o emocijama kada je Amel prolazio kroz cilj, te o planovima za budućnost.

“Emocije su bile zaista jake. Isto je bilo i u polufinalnoj utrci, jer te noći Amel se nije osjećao najbolje. Svi smo bili zabrinuti, ali Amel je bio odličan i u polufinalu i u finalu. Razmišljali smo da postavimo visoke ciljeve, da se osvoji medalja koja je zaista bitna. Moja prethodna iskustva ukazuju da ukoliko sportista ne sanja i ne očekuje veliki rezultat, ne može do njega doći. Zato trebamo težiti ka zlatu. Kada postavite takve ciljeve, sportista onda daje sve od sebe, kako na trenizima tako i u trkama”, kazao je Ghidini, te je dodao:

“Zadovoljan sam koje god mjesto osvoji, jer znam da je dao sve od sebe. Sportista ne treba biti pod pritiskom, već da sa voljom i željom trenira kako bi došao do ciljeva. Što se tiče projekata, Amel prvo treba da se odmori. Pred njim je i sklapanje braka. Nakon tog perioda krećemo sa pripremama za Olimpijske igre u Tokiju. Mi svake godine želimo biti bolji i u metodama koje primjenjujemo”.

Ghidini je nakon toga stavio srebreni medalju iz Dohe oko vrata našeg najboljeg atletičara, koji se potom obratio prisutnim medijima.

“Moram se prije svega zahvaliti svima na ovakvoj dobrodošlici. Od samog slijetanja to je skroz neki drugi osjećaj koji sam doživio. Kada sam sletio na tlo BiH emocije su počele da rade. Govorio sam da idem u Dohu spreman i sjećam se dobro intervjua u aprilu kada sam rekao da ću se vratiti na vrh, jer mi je tu mjesto. Evo me, tu sam, gdje mi je i mjesto”, rekao je Tuka, dodavši:

“Znam da sam napravio veliku stvar. Veću nego u Pekingu. Medalja je sada sjajnija. Ono što želim reći jeste da sam 2015. godine morao osvojiti medalju, jer sam otišao kao najbrži. Imao sam pritisak. Dobro je sve prošlo. Ovaj put je bilo drugačije. Bio sam dobar, ali niko me nije stavljao za ozbiljnog kandidata za medalju. To mi je prijalo. Iskustvo mi je također pomoglo. Otišao sam rasterećen i puno sigurniji”.

Tuka je po povratku u BiH otkrio da se osjećao loše nakon prve trke i da je mislio da će morati odustati od takmičenja.

“Prvi put ovo govorim. Poslije prve trke osjećao sam se loše. Dobio sam temperaturu i groznicu. U jednom trenutku sam pomislio da će se desiti najgore, da ću morati odustati. Moram se zahvaliti treneru. Doktori italijanske federacije su me izliječili. Polufinale je bilo dobro, što mi je dalo samopouzdanje pred finale. Znao sam da će biti brza trka u finalu. Bio sam spreman na to i da idem na sve ili ništa. Kao što trener reče bili bismo zadovoljni bilo kojim mjestom, jer znamo da smo dali sve ode sebe. Išao sam na sve ili ništa. Ponosan sam na ovaj rezultat. Jedva sam čekao da se vratim u BiH da ovo podijelim sa svima”, kazao je osvajač srebrene medalje iz Dohe, a zatim je nastavio:

“Poslije Pekinga imao sam zdravstvenih problema. Nisu bile velike povrede, ali dovoljno velike da me sputava da dam sve od sebe. Volim ovaj sport, a znate kako je kada nešto hoćete da nešto radite i ograničeni ste. U jednom trenutku sam sebe pitao da li ovo više može, da li sam doživio vrhunac, da li se mogu ikada plasirati u finale nekog velikog takmičenja. Desile su se neke druge stvari. Upoznao sam još neke ljude. Prije svega, dvije predivne dame. Profesorica Jasna i doktorica Dragana. Hvala Bogu koji me je spojio sa ovim ljudima. Trenera gledam kao svog oca.”.

Istakao je da mu je motivacija velika ljubav prema domovini koju su mu usadili roditelji.

“Moje kolege imaju veliku podršku sistema svojih država. Ja volim svoju zemlju. I trudim se da je predstavim najbolje što mogu, iako nemam ništa od tog sistema. Nažalost, mi tog sistema nemamo. Nadam se da ćemo imati. Ljubav prema domovini usadili su mi roditelji. Moj babo se borio za ovu zemlju”, istakao je Tuka, a zatim je pozvao svoju vjerenicu Aminu.

“To je smisao života. To je ono što slijedim. Porodica je skroz na drugim nivou. Hvala Bogu što mi je poslao osobu koja mi pruža bezuslovnu podršku. Shvatio sam da mi je Bog poslao i da je moram čuvati do kraja života”, rekao je naš atletičar koji ima zakazanu svadbu za 12. oktobar.

amel tuka
KOMENTARI

KOMENTARI