Sport Centar

Talenti u podrumu, stranci na travnjaku: Zašto klubovi u BiH rade protiv sebe?

Priča svakog fudbalskog kluba, uz obavezno nabrajanje osvojenih trofeja, počinje diktiranjem velikih igračkih imena koja su nekad ponikla u toj ekipi ili barem ranu mladost provela noseći dres određenog tima.

Talenti u podrumu, stranci na travnjaku: Zašto klubovi u BiH rade protiv sebe?

Priča svakog fudbalskog kluba, uz obavezno nabrajanje osvojenih trofeja, počinje diktiranjem velikih igračkih imena koja su nekad ponikla u toj ekipi ili barem ranu mladost provela noseći dres određenog tima.

Ako želite razgovarati o Barceloni, negdje u tom narativu mora postojati i Lionel Messi, dijete La Masije, čuvene akademije katalonskog nogometnog giganta. On je neodvojiv dio historije kluba, taman i da je tokom karijere promijenio sredinu. Kao što je David Beckham zauvijek ostao percipiran kao dijete Manchester Uniteda, iako je kasnije nastupao za Real, Milan, PSG,…

Navijači Željezničara uvijek će se tako imati pravo pohvaliti da je od njihovog omiljenog kluba krenuo put Edina Džeke, isto kao što će fanovi Sarajeva ponosno naglašavati činjenicu da je Safet Sušić u bordo bojama gazio koševsku travu.

Nikad, naravno, to i ne ostane na samo jednom imenu, pa ćete tako, ako recimo pričate s nekim simpatizerom Veleža, slušati o Mariću, Bajeviću, Halilhodžiću, Kodri,…

Djeca kluba zapravo su njegov identitet. Zauvijek. Autentični proizvod određene nogometne sredine još je značajniji u zemlji poput naše, gdje su klupski rezultati na međunarodnoj sceni poprilično skromni. Koliko god bio razočaran rezultatima ekipe za koju navijaš, uvijek se možeš tješiti činjenicom da je tu nekad igrao neko ko je danas poznato svjetsko fudbalsko ime.

Potreba za proizvodnjom vlastitog igračkog kadra danas bi u našoj zemlji možda trebala biti i izraženija nego u prethodnih nekoliko decenija. I to ne samo zbog bajkovitih predavanja o identitetu, razlozi su ponajprije ekonomske prirode.

Posljednjih dana nagledali smo se finansijskih izvještaja klubova iz Premijer lige BiH u kojima je vidljivo da je priliv sredstava od sponzorskih ugovora i ulaznica zapravo mizeran. Mnogi posluju u minusu, a prava je tek zagonetka kako neki od njih uopšte opstaju.

Rješenje, srećom, postoji. I to upravo u brušenju sopstvenih talenata. Ulaganje u omladinski fudbal trebalo bi zapravo biti prioritet naših klubova, ako znamo da zarada od transfera jednog nadarenog fudbalera može premašiti višegodišnje lomatanje i rintanje marketinškog odjela bilo koje ekipe u BiH.

Na tržištu malom kao naše, novac od sponzora nikad neće biti slamka spasa za sportske kolektive, dok su i donacije lokalnih zajednica dovoljne tek da pokriju elementarne troškove, u najboljem slučaju.

Dakle, ako želite zaista stvoriti finansijski stabilan i uspješan klub, morate razvijati mlade igrače. Dovoljno je pogledati primjer zagrebačkog Dinama i shvatiti kako to šljaka. Redovno su u top 10 evropskih klubova sa najvećom zaradom od transfera, ubjedljivi regionalni šampion u toj oblasti. Proizvode vlastite talente ili pokupe klince čak i ispred giganata poput Barcelone („slučaj“ Danija Olma), pa ih nakon dodatne „edukacije“ prodaju za 20 i više miliona eura.

Ipak, rukovodstvima ekipa iz Premijer lige BiH sve ovo, očito, ipak nije jasno.

Evidentnim nerazumjevanjem materije kojom se bave i vlastitim okruženjem, čelnici većine premijerligaša na jučerašnjem online sastanku sa predstavnicima Nogometnog saveza BiH glasali su protiv prijedloga da se barem jedan fudbaler mlađi od 21 godine mora naći u prvih 11 na svakoj utakmici. I ne samo to. Najveći broj klubova je glasao da se poveća dozvoljeni broj stranaca u ekipi, sa četiri na pet.

Vrhunac paradoksa je da podršku ovim prijedlozima, naprimjer, daju Željezničar i Zrinjski. Dakle, klubovi koji su u posljednje dvije sezone prvaci u Omladinskoj Premijer ligi BiH. Imaju talentovane juniore, što potvrđuju i rezultati, ali opet ne žele natjerati stručne štabove seniorskih ekipa da im pruže šansu na najvišem nivou.

To govori i statistika. Prema istraživanju nogometnog opservatorija CIES, mostarski Plemići su lani bili tim koji najmanje minuta u PLBiH daje fudbalerima mlađim od 22 godine, svega 6,5 posto. Željezničar samo 7 posto.

Ovi klubovi čak će i glasati da neki isluženi stranac, koji ne može igrati u Hrvatskoj ili Sloveniji (jer išao bi tamo da vrijedi više), zauzima mjesto u svlačionici mladom igraču koji može biti samo bolji i od čijeg transfera se mogu nadati nekom profitu. Na stranom veteranu u BiH se niko nije obogatio, što se ne može reći, recimo, za Džekin slučaj i novac koji je proteklih godina donio upravo Želji. Ili za slučaj drugih fudbalera koji su punili kasu na Grbavici – poput Višće, Šehića, Bajića, Hadžiahmetovića, Šabanadžovića,…

Da, ima ovdje „materijala“. Zašto onda pojedini bh. klubovi svoje talente drže u podrumu, a polovnim strancima otvaraju više prostora? Nemaju strpljenja? Morali bi ga imati, ako žele dugoročnu stabilnost. Ne vjeruju u proces? Neka pogledaju pozitivne primjere. A pritom ne trebaju glavu okretati prema Zagrebu.

Dovoljno je pogledati u našu avliju. Najviše minuta je mladima prošle godine podarila Mladost iz Doboja kod Kaknja (čak 43 posto), koja je i zaradila, naprimjer, na transferima Anđušića u Trabzonspor i Nikolića u Olympiakos. Na drugom mjestu je Sarajevo (29,6 posto minuta igračima mlađima od 22 godine), aktuelni prvak BiH. Ta dva kluba su i glasala za prijedlog o obaveznom uvrštavanju U-21 fudbalera u početnu postavu. Sasvim razumljivo i zbog čega.

Jedni su već profitirali na mladima, drugi će tek trljati ruke, nakon novog izlaska na evropsku scenu i igranja utakmica u kvalifikacijama Lige prvaka, najboljem „izlogu“ za mlade fudbalere. Ovim putem mogu krenuti i ostali. Kakva god da na kraju bude odluka NSBiH o broju mladih fudbalera i stranaca, na koncu će svako odabrati svoj put i snositi odgovornost. Kako za trenutni uspjeh, tako i za ono što određuje svaki klub na duže staze. Identitet.

S druge strane, svoje breme mora konačno ponijeti i Savez, umjesto što se vječno skriva iza tuđih stavova. Prva liga FBiH, recimo, može postati razvojno takmičenje, kad već nemamo prvenstvo za U-23 igrače, koje bi poslužilo za tranziciju juniora u seniore.

Naravno da će i klubovi koji učestvuju u tom rangu biti protiv, ali nakon nekoliko godina shvatili bi koje su prednosti. U blatu finansijskih problema ne vide jedino pravo rješenje. Neka im NSBiH otvori oči. I uradi nešto zaista dobro. Za promjenu. Za budućnost bh. fudbala.

fkmladostdkfksarajevofkzeljeznicarhskzrinjskinogometni savez bih
KOMENTARI

KOMENTARI