Sport Centar

Sudbina je odredila najtužniju kompoziciju za ”Malog Mozarta”

„Vjerujem da mu je to podario dragi Bog“, reče učitelj violine o najboljem učeniku kojeg je ikada vidio, reče o neviđenom čudu koji je kroz svoj život budućnim generacijama podario puno, možda i previše. Podario mu je talenat i znanje, kao i puno sreće koja mu je itekako trebala u postajanju onoga što je kasnije postao, a sad je dovoljno reći samo Wolfgang Amadeus Mozart.

Sudbina je odredila najtužniju kompoziciju za ”Malog Mozarta”

I neće se tek tako neko napraviti pametan, uzeti riječ sebi, uperiti prst u nekoga i uporediti ga s Mozartom, uporediti ga s onim kakav se više neće ponavljati. Možda neće u budućnosti, jer u čarobnom svijetu fudbala jedan fudbaler dobio je taj naziv.

Za njega su rekli da je “Mali Mozart”, da je veznjak kakav će se teško kada ponoviti, mada će njegove granice i mogućnosti gotovo sigurno iznad sebe imati još jedan veliki upitnik. Stalni pacijent u Arsenalovoj bolnici nedavno se pozdravio sa svim uposlenicima u klubu, igračima i trenerom. Otišao je polovično dokazan, za one koji ga nisu gledali ostat će nepoznanica, za neke dalje generacije ostat će nezapamćen. A nije taj kalibar, nije nešto što se svakodnevno može vidjeti i kakvih ima puno u svijetu, ako ih uopšte i ima.

Thomas Rosicky, bivši igraču Borussije Dortmund koji je na Emirates stigao 2006. i deset godina kasnije skrhan od silnih povreda napustio brod Arsena Wengera. Brod koji možda čeka nekog novog kapetna ili nove uposlenike. Mada, on je bio jedan od najboljih, ali su ga vrijeme i godine stigli u toj mjeri da je kasno za ponovne pokušaje i velike povratke.

Ovaj češki uvijek je bio omiljen kako u svom klubu, tako i širom drugih stadiona zbog svoje skromnosti ali i velikog fudbalskog znanja. Ostat će utisak da je Čeh i u svojim tridesetim godinama baš kao i Mozart bio dijete u duši, ono skromno i malo nevino biće koje ne želi da se izdvaja niti bude iznad ostalih.

I sav taj talenat i znanje nemoguće je opisati riječima, staviti na “papir” i objasniti. Dovoljno je pogledati jednu fudbalsku kompoziciju u režiji Thomasa Rosickyog koja ga je svrstala u one “posebne i drugačije”. Rosicky je suvereno vladao prostorom, posjedovao je nevjerovatan osjećaj za diktiranje tempa utakmice i ono najbitnije, bio je konkretan fudbaler. Bio je jedan od onih koji preuzima odgovornost i kompletan teret stavlja na svoja leđa.

Uostalom, drhtao je Marco Reus pred ovim skromnim Čehom i tražio posrednika da bi došao do njegovog dresa. Jedan Marco Reus, igrač koji je meta Real Madrida, Barcelone, PSG-a i drugih velikih klubova ispred jednog Thomasa Rosickyog drhtao je i sanjao o njegovom dresu. Nije li to već dovoljno da se radi o pravom genijalcu?

Ali, ali, ali i stotinu puta ali. Nikada se neće saznati šta je taj talenat u sebi sve skrivao i koliko toga je mogao pokazati. Tužno, da tužnije ne može biti. Maler s povredama iz godine u godinu grizao je njegovu karijeru i uništavao ga i fizički i psihički.

Proveo je on na terenu minuta i minuta, zabio je on golova, golčina. Za kraj, ostat’ će samo da se sjedne, pusti Mozart, pogledaju klipovi s njegovim imenom i prezimenom i uživa u trenucima inspiracije i pisanja nota na terenu, akcijama i golovima.

Sretan 36. rođendan, Mozarte.

euroliga
KOMENTARI

KOMENTARI