Sport Centar

Senaid Salkičević, svjetski prvak bez desne noge: Nisam želio biti žrtva!

Senaid Salkičević, svjetski prvak bez desne noge: Nisam želio biti žrtva!

Salkičević je rođen u mjestu Tešnjaka kod Tešnja, a imao je osam godina kada je počeo rat. Kobnog 25. maja 1992. godine pale su tri granate kada je igrao fudbal sa svojim ocem, koji je tada poginuo, a on je ostao bez desne noge i teško je ranjen u glavu. Na svu sreću preživio je.

Prihvatio je situaciju kakva jeste i sa majkom otputovao je u Hrvatsku odakle je otišao u njemački Darmstdat kod amiže i strine, koji su mu bili veliki oslonac, a zatim krenuo je i u školu.

Fudbal velika ljubav

Oduvijek je volio sport, a jedna od najvećih ljubavi bila je fudbal.

“Igrao sam fudbal kao mali. Ništa posebno. Dječiju ligu. Poslije sam se bavio brejk densom. Tačno je da mi je fudbal bio jedna od najvećih ljubavi. I sada gledam fudbalske utakmice”, rekao je Salkičević u razgovoru za portal SCsport.ba, te je dodao:

“Naravno da pratim Bundesligu, a pratim i špansko prvenstvo. Bayern Munchen i Real Madrid su mi najdraži klubovi. Da li mi je žao što nisu ta dva kluba u finalu? Mogli su da budu, mada dosadno je da Bayern bude stalno u finalu, neka malo i drugi budu. Mada i prošle sezone su bili Atletico i Real. Volio bih da je možda City s Realom u finalu”.

Počeo sa 18 godina

Salkičević je počeo ozbiljno trenirati thai kick boks sa 18 godina, a obzirom da je trenirao taj sport kao mlađi to iskustvo od ranije mu je mnogo pomoglo.

“Imao sam ranije iskustva sa tim sportom. Bili su to dječiji treninzi. Trenirao sam sedam-osam mjeseci. Trenirao sam kod jednog od najboljih naših trenera, Huseina Alibalića, koji je i danas uspješan. Dobro napreduje. Ima nove dobre momke”, kazao je naš borac.

Nakon samo mjesec dana treniranja Salkičević je dobio poziv za borbu.

“Otprilike nakon mjesec dobio sam poziv za borbu. Svi su se čudili kako taj momak može da radi to s uspjehom. Imao sam sreću da moj trener nije gledao na protezu kao na nedostatak. Na sreću, bila je uspješna borba”, dodao je Salkičević.

Velike organizacije protezu gledaju kao oružje

Thai & Kickboxing Council (TKBC) jedna je od rijetkih organizacija koja dopušta Salkičeviću da se bori ravnopravno sa borcima bez hendikepa.

“Problem je u tome što velike organizacije ne dopuštaju da se borim, jer na moju protezu gledaju kao oružje, a ne nedostatak. Ne dopuštaju sve organizacije da se borim, samo dvije – tri”, istakao je Salkičević.

Nije želio biti žrtva u Rumuniji

Naš borac iznenada je dobio poziv u Rumuniju na Svjetsko prvenstvo, gdje je na iznenađenje mnogih osvojio titulu.

“Bio sam rangiran na petom mjestu u toj organizaciji. Oni su me pozvali, jer je momak koji se trebao boriti otpao. Nisam išao tamo samo da učestvujem. Išao sam da pobijedim. Nisam želio da budem žrtva”, rekao je Salkičević, dodavši:

“Dobro sam se pripremao. Radio sam sa veoma kvalitetnim ljudima. Bio sam siguran u pobjedu, jer takve šanse se ne propuštaju. Svi su gledali na to što nemam jednu nogu kao na lošu tačku. Dosta sam se bokserski spremao. Iznenadio sam ih brzinom”.

Dobio trenersku licencu

Prošle godine Salkičević je dobio i trenersku licencu, tako da uskoro planira kraj karijere.

“Trenutno uporedo radim oboje, na svojoj karijeri i kao trener. Vidjet ću da napravim još dvije borbe i da se oprostim, da se posvetim trenerskoj karijeri. Moram gledati na zdravlje. Moram paziti nogu. Ne smijem se preforsirati”, rekao je naš sjajni borac.

Salkičević smatra da je Bosna i Hercegovina veoma bogata kvalitetnim borcima u svim borilačkim sportovima.

“BiH je veoma bogata talentima, a mi smo nacija koja voli borilačke sportove. Mi smo prirodno takav narod”, istakao je Salkičević koji svoju domovinu posjećuje svaki put kada mu se ukaže prilika, te kojem mnogo pomaže naš poznati borac Adnan Redžović.

Planira se vratiti u BiH

Kaže kako bi se volio jednog dana vratiti se u BiH, a čak i uložiti u nju ukoliko se ukaže prilika za to.

“Naravno da se planira nekada vratiti. Volim biti tamo gdje sam odrastao, tamo gdje imam familiju. Volim posjediti Sarajevo i sva ostala lijepa mjesta naše BiH. Naravno, ukoliko bi postojala mogućnost da nešto uložim, učinio bih to”, kazao je Salkičević, koji je napravio jedan sjajan gest:

“Jednom čovjeku ću donirati protezu. Jednom sam rekao da želim nekome da poklonim. Uspostavio sam kontakt s jednim čovjekom koji ima ženu i dvoje djece. Mlad je i jako mu je potrebno. Do kraja godine će to biti realizovano”.

Na kraju razgovora Salkičević je imao poruku.

“Mislim da talenata ima svuda u svijetu u svakom sportu, u svakom poslu. Upornost je najbitnija. Ona pobjeđuje svaki talenat. Ne smije se nikada predavati. Ko želi nešto on će i uspjeti”, istakao je naš borac.

Vrijedi istaći da je Salkičević prvi borac sa hendikepom kojeg sponzoriše Nike.

napoliwenger
KOMENTARI

KOMENTARI