Sport Centar

Reprezentacija, konačni pad: Šteta je već učinjena – ko će sada pospremiti nered?

Prije otprilike dvije godine, također u novembru, svirao je bečki valcer na Ernst Happel stadionu. Sve je bilo muzika te večeri za nas, navijače nogometne reprezentacije BiH.

Reprezentacija, konačni pad: Šteta je već učinjena – ko će sada pospremiti nered?

Prije otprilike dvije godine, također u novembru, svirao je bečki valcer na Ernst Happel stadionu. Sve je bilo muzika te večeri za nas, navijače nogometne reprezentacije BiH.

Nakon divnog uvoda sa stadionskih zvučnika, s tribinama ispunjenim zastavama i euforijom, odigrali smo 0:0 sa domaćom selekcijom Austrije uz vrlo pristojnu predstavu. Osigurali smo plasman u diviziju A Lige nacija i eventualni baraž – ako se kojim slučajem direktno iz kvalifikacijske grupe ne plasiramo na Evropsko prvenstvo.

U prohladnoj noći na ulicama Beča nikom od nas, zapravo, nije bilo zima. Grijala nas je najava lijepe budućnosti, vjerovali smo kako putem od žute cigle sigurno stižemo u evropsku nogometnu elitu, tamo gdje nam je odavno (koje li zablude) bilo mjesto.

Naredne dvije godine donijele su nešto potpuno suprotno. Pravi horor. Ne samo da smo se potpuno raspali u kvalifikacijama pod vodstvom istog selektora koji je Zmajeve više nego solidno vodio u Ligi nacija, a potom nam priredio poniženja protiv Armenije i Finske, nego smo nakon toga posrnuli na prvoj stepenici baraža, protiv sjevernoirske reprezentacije koja je toliko kvalitetna da je ispala u diviziju C.

Agonija je konačno završena sinoć, na Grbavici. Dušan Bajević je posljednji put vodio reprezentaciju koju je naslijedio od Roberta Prosinečkom u lošem stanju, a potom je istu dokusurio u najgorem selektorskom mandatu kojeg Zmajevi pamte. Šest poraza i dva remija, cijela godina bez pobjede. Plasman u A diviziju bila je zapravo zlatna kočija koja se iza ponoći pretvorila u bundevu, a Princ s Neretve u najvećeg tragičara koji je nacionalni tim srozao do ispadanja iz top 50 ekipa na FIFA rang-listi.

Zmajevi su nekad u prvom šeširu dočekivali žrijeb, a sada poput uplašenih grlica vire iz četvrtog čekajući da nam ciriške kuglice narednog mjeseca dodijele protivnike u kvalifikacijama za Mundijala. Sve što je mukotrpno građeno godinama nestalo je u trenutku, od statusa reprezentacije koja apsolutno svakome na ovoj planeti može pomrsiti konce do tima koji je danas u rangu Luksemburga, našeg „komšije“ iz četvrtog šešira.

Loši rezultati kreirali su bljutavu atmosferu u samoj ekipi, ionako bolesnoj od udara korona virusa, a krenuli su i obračuni unutar stručnog štaba reprezentacije. U narednim sedmicama očekujte još materijala za naslovnice tabloida, jer bitka za pozicije u Nogometnom savezu BiH zapravo tek počinje, a bit će okončana tek u februaru ili martu, kada se očekuje famozna Izborna skupština ove organizacije koja je odavno postala svrha samoj sebi.

No, sve to nas, one iste navijače koji smo u hladnom Beču bili zgrijani novom nadom do onih koji su kidali vlastite živce pred TV ekranima gledajući Zmajeve kako padaju sve niže, zapravo toliko i ne zanima. Toliko smo se nagutali pesimizma u proteklom periodu da mnogi i od nas, profesionalnih sportskih novinara, potpuno ravnodušno dočekuju nešto što se pompezno najavljuje kao nova era u NSBiH.

U istinske promjene na bolje vjerovat ćemo kada se jedna naša ekipa plasira u grupnu fazu evropskih kupova ili kada konačno izaberemo selektora koji je grupu odličnih indvidualaca iz respektabilnih liga i vrhunskih talenata sposoban pretvoriti u reprezentaciju dostojnu velikog takmičenja. Jednom nam se to dogodilo pod vodstvom Safeta Sušića i taj odlazak u Brazil, sve dok nam se veliko takmičenje ponovo ne desi, trebamo posmatrati kao incident, spoj sretnih okolnosti koje su rezultirale najvećim uspjehom reprezentacije.

Novi selektor bi, stoga, kada tokom marta krene u kvalifikacije za SP, trebao biti zaista nešto poput vjesnika proljeća u našem nacionalnom timu. Mnogo toga ima za popraviti, pospremiti.

Veliko je pitanje šta bismo uopšte mogli očekivati u situaciji kada se nova stranica Zmajeva okreće u jednoj izuzetno delikatnoj situaciji, koja nije za svačiji stomak. I za svakog trenera.

Trebamo biti svjesni da će plasman na Mudijal, kada već ulazimo iz četvrtog šešira, biti skoro nemoguće ostvariti. Samo prvi u grupi ide direktno na SP, drugoplasirani u baraž, a znamo koliko volimo tu riječ.

Iskoristiti momentum za podmlađivanje reprezentacije? Bajević jeste gomilao fudbalere (čak 36 ih je igralo u njegovih osam mečeva na klupi BiH, a mnogo više pozivano), ali i otkrio nekoliko interesantnih imena za budućnost.

No, kako to učiniti u situaciji kada ćemo Edina Džeku imati vjerovatno još samo u ove dvije naredne godine? Možda ostajemo i bez Pjanića te još nekih iskusnijih reprezentativaca?

Trpiti greške neiskusne odbrane u situaciji kada očekujemo čuda od provjerenih vedeta u napadu svakako se ne čini fer za ove druge. No, evidentno je da će rezovi biti neophodni. Koliko god bili bolni.

Prvi potez skaplelom u toj osjetjivoj operaciji bit će izbor selektora. Način na koji će biti izabran mnogo će toga reći o novom rukovodstvu NSBiH. Način na koji će on raditi odredit će sudbinu bh. fudbala.

dusan bajevicliga nacijanogometni savez bih
KOMENTARI

KOMENTARI

Obavijesti me o
avatar
Trener
Gost

Fakat se pitam možemo li NAPOKON izabrati selektora kako treba. Kad vidim ko je sve na evropskom, zlo mi je…Znam da imamo igrače,poredim s drugim reprezentacijama,ali katastrofalne greške pravimo kada biramo trenera

wpDiscuz