Sport Centar

Reprezentacija, konačni pad: Šteta je već učinjena – ko će sada pospremiti nered?

Prije otprilike dvije godine, također u novembru, svirao je bečki valcer na Ernst Happel stadionu. Sve je bilo muzika te večeri za nas, navijače nogometne reprezentacije BiH.

Reprezentacija, konačni pad: Šteta je već učinjena – ko će sada pospremiti nered?

Prije otprilike dvije godine, također u novembru, svirao je bečki valcer na Ernst Happel stadionu. Sve je bilo muzika te večeri za nas, navijače nogometne reprezentacije BiH.

Nakon divnog uvoda sa stadionskih zvučnika, s tribinama ispunjenim zastavama i euforijom, odigrali smo 0:0 sa domaćom selekcijom Austrije uz vrlo pristojnu predstavu. Osigurali smo plasman u diviziju A Lige nacija i eventualni baraž – ako se kojim slučajem direktno iz kvalifikacijske grupe ne plasiramo na Evropsko prvenstvo.

U prohladnoj noći na ulicama Beča nikom od nas, zapravo, nije bilo zima. Grijala nas je najava lijepe budućnosti, vjerovali smo kako putem od žute cigle sigurno stižemo u evropsku nogometnu elitu, tamo gdje nam je odavno (koje li zablude) bilo mjesto.

Naredne dvije godine donijele su nešto potpuno suprotno. Pravi horor. Ne samo da smo se potpuno raspali u kvalifikacijama pod vodstvom istog selektora koji je Zmajeve više nego solidno vodio u Ligi nacija, a potom nam priredio poniženja protiv Armenije i Finske, nego smo nakon toga posrnuli na prvoj stepenici baraža, protiv sjevernoirske reprezentacije koja je toliko kvalitetna da je ispala u diviziju C.

Agonija je konačno završena sinoć, na Grbavici. Dušan Bajević je posljednji put vodio reprezentaciju koju je naslijedio od Roberta Prosinečkom u lošem stanju, a potom je istu dokusurio u najgorem selektorskom mandatu kojeg Zmajevi pamte. Šest poraza i dva remija, cijela godina bez pobjede. Plasman u A diviziju bila je zapravo zlatna kočija koja se iza ponoći pretvorila u bundevu, a Princ s Neretve u najvećeg tragičara koji je nacionalni tim srozao do ispadanja iz top 50 ekipa na FIFA rang-listi.

Zmajevi su nekad u prvom šeširu dočekivali žrijeb, a sada poput uplašenih grlica vire iz četvrtog čekajući da nam ciriške kuglice narednog mjeseca dodijele protivnike u kvalifikacijama za Mundijala. Sve što je mukotrpno građeno godinama nestalo je u trenutku, od statusa reprezentacije koja apsolutno svakome na ovoj planeti može pomrsiti konce do tima koji je danas u rangu Luksemburga, našeg „komšije“ iz četvrtog šešira.

Loši rezultati kreirali su bljutavu atmosferu u samoj ekipi, ionako bolesnoj od udara korona virusa, a krenuli su i obračuni unutar stručnog štaba reprezentacije. U narednim sedmicama očekujte još materijala za naslovnice tabloida, jer bitka za pozicije u Nogometnom savezu BiH zapravo tek počinje, a bit će okončana tek u februaru ili martu, kada se očekuje famozna Izborna skupština ove organizacije koja je odavno postala svrha samoj sebi.

No, sve to nas, one iste navijače koji smo u hladnom Beču bili zgrijani novom nadom do onih koji su kidali vlastite živce pred TV ekranima gledajući Zmajeve kako padaju sve niže, zapravo toliko i ne zanima. Toliko smo se nagutali pesimizma u proteklom periodu da mnogi i od nas, profesionalnih sportskih novinara, potpuno ravnodušno dočekuju nešto što se pompezno najavljuje kao nova era u NSBiH.

U istinske promjene na bolje vjerovat ćemo kada se jedna naša ekipa plasira u grupnu fazu evropskih kupova ili kada konačno izaberemo selektora koji je grupu odličnih indvidualaca iz respektabilnih liga i vrhunskih talenata sposoban pretvoriti u reprezentaciju dostojnu velikog takmičenja. Jednom nam se to dogodilo pod vodstvom Safeta Sušića i taj odlazak u Brazil, sve dok nam se veliko takmičenje ponovo ne desi, trebamo posmatrati kao incident, spoj sretnih okolnosti koje su rezultirale najvećim uspjehom reprezentacije.

Novi selektor bi, stoga, kada tokom marta krene u kvalifikacije za SP, trebao biti zaista nešto poput vjesnika proljeća u našem nacionalnom timu. Mnogo toga ima za popraviti, pospremiti.

Veliko je pitanje šta bismo uopšte mogli očekivati u situaciji kada se nova stranica Zmajeva okreće u jednoj izuzetno delikatnoj situaciji, koja nije za svačiji stomak. I za svakog trenera.

Trebamo biti svjesni da će plasman na Mudijal, kada već ulazimo iz četvrtog šešira, biti skoro nemoguće ostvariti. Samo prvi u grupi ide direktno na SP, drugoplasirani u baraž, a znamo koliko volimo tu riječ.

Iskoristiti momentum za podmlađivanje reprezentacije? Bajević jeste gomilao fudbalere (čak 36 ih je igralo u njegovih osam mečeva na klupi BiH, a mnogo više pozivano), ali i otkrio nekoliko interesantnih imena za budućnost.

No, kako to učiniti u situaciji kada ćemo Edina Džeku imati vjerovatno još samo u ove dvije naredne godine? Možda ostajemo i bez Pjanića te još nekih iskusnijih reprezentativaca?

Trpiti greške neiskusne odbrane u situaciji kada očekujemo čuda od provjerenih vedeta u napadu svakako se ne čini fer za ove druge. No, evidentno je da će rezovi biti neophodni. Koliko god bili bolni.

Prvi potez skaplelom u toj osjetjivoj operaciji bit će izbor selektora. Način na koji će biti izabran mnogo će toga reći o novom rukovodstvu NSBiH. Način na koji će on raditi odredit će sudbinu bh. fudbala.

dusan bajevicliga nacijanogometni savez bih
KOMENTARI

KOMENTARI

Trener
Gost

Fakat se pitam možemo li NAPOKON izabrati selektora kako treba. Kad vidim ko je sve na evropskom, zlo mi je…Znam da imamo igrače,poredim s drugim reprezentacijama,ali katastrofalne greške pravimo kada biramo trenera

wpDiscuz