Sport Centar

Računica po kojoj je profitirala košarka: Inkubator za Zmajeve napaja se u radionici entuzijaste

Sunce je konačno granulo za nas, ljubitelje sporta ispod obruča. Košarka je nakon dugo vremena ponovo jedna od top-tema u Bosni i Hercegovini.

Računica po kojoj je profitirala košarka: Inkubator za Zmajeve napaja se u radionici entuzijaste

Sunce je konačno granulo za nas, ljubitelje sporta ispod obruča. Košarka je nakon dugo vremena ponovo jedna od top-tema u Bosni i Hercegovini.

Naša reprezentacija plasirala se na Eurobasket, dva kola prije kraja kvalifikacija (po prvi put u historiji) Zmajevi su osigurali ulaznice za smotru najboljih selekcija Starog kontinenta.

Uspjeh koji dolazi u pravom trenutku, kako je to već rekao legendarni Nenad Marković u noći pobjede nad Latvijom na Ilidži, naglašavajući da je konačno vrijeme da država stane iza sportista, koji su više učinili za promociju BiH u svijetu nego kompletan diplomatski kor naše zemlje, obično selektiran po sistemu „podobni ispred sposobnih“.

Zna dobro Neno o čemu priča, jer pravo je čudo da ijedna naša reprezentacija uz takav maćehinski tretman političara i institucija pobijedi bilo koju drugu evropsku ekipu, a kamoli da ode na vrhunsko takmičenje.

Poseban paradoks je vezan za košarku, kao „granu“ koja dobija od države manje sredstava i od nekih slabije zastupljenih sportova u BiH. O poređenjima sa nekim višemilionskim propalim projektima koja su finansirala razna ministarstva da i ne govorimo. A deseti put će naša košarkaška reprezentacija nastupati na Evropskom prvenstvu. Deseti.

Taj podvig je volšeban uzimajući u obzir i nesređenu situaciju u domaćem prvenstvu, koje zbog raskola klubova tek nekoliko dana pred početak nove sezone rješava pitanje sistema takmičenja i broja učesnika. Čudesan i zbog frapantno zakržljale proizvodnje igrača u tim istim klubovima, od kojih neki i tu slabiju produkciju stavljaju u službu drugih, uglavnom komšijskih, reprezentacija.

Srećom, postoji izuzetak. Slamka bambusa u mulju i blatu, kroz koju naša košarka diše. Projekt bez kojeg bi, zapravo, plasman na EP bio nemoguća misija.

Riječ je o klubu koji se jučer pohvalio činjenicom da je čak šest košarkaša igralo za bh. reprezentaciju u ovom posljednjem prozoru kvalifikacija, a koji nose ili nosili njegov dres. Računajući isključivo selekcije koje su već osigurale plasman na EP, samo je grčki velikan Olympiakos dao više bivših igrača za aktuelni roster nacionalnog tima.

Spars je osnovan prije svega 15 godina, a danas „djeca“ tog sarajevskog kolektiva čine pola reprezentacije koja će igrati na Eurobasketu – Kenan Kamenjaš, Edin Atić, Amar Gegić, Adin Vrabac, Sani Čampara i Ajdin Penava.

Isti klub uredno svojim igračima popunjava i omladinske bh. reprezentacije, a riječ je i o višestrukom predstavniku BiH u Euroligi za juniore. Tačnije, samoj završnici takmičenja. Ko je ikad svjedočio tim susretima na euroligaškom Final Eightu, gdje cijenjeni menadžeri i NBA skauti čine veći dio publike, zna o kakvoj se potvrdi kvalitete radi.

Danas, Spars Realway pod svojim okriljem ima stotine mališana koji se žele baviti košarkom. Klub ih je tako maknuo s ulice i dao loptu u ruke, ali praktično i učinio ogromnu uslugu kompletnoj bh. košarci. Nije nikakva patetika, već statistička činjenica – bez te Sparsove male vojske, mogli bismo proglasiti kliničku smrt naših reprezentacija.

Nije nebitna ni činjenica da ovaj klub zapošljava veliki broj educiranih i ambicioznih trenera, kao i da vlastiti portfolio upotpunjava ženskom sekcijom, koju vodi Nidžara Tabaković, članica one izvrsne generacije na čelu sa Razijom Mujanović i Marom Lakić, koja je prije više od 20 godina činila našu reprezentaciju na Evropskom prvenstvu.

Koliko je zaista Nihad Selimović, tvorac projekta i apsolutno najzaslužniji za ono što je Spars danas, svjestan činjenice da zapravo njegova ideja drži košarku u BiH na optimalnoj temperaturi, teško je reći.

Da je s kalkulatorom u ruci pristupio cijeloj priči, nenametljivi biznismen vjerovatno bi davno zatvorio tu knjigu i u potpunosti se posvetio ostalim poslovima (poput sve respektabilnijeg brenda No1) koji mu donose zaradu. Da, zaradu, jer Spars je, gledajući ekonomski, čisti minus, treba i to reći naglas.

Zlih jezika će uvijek biti čak i kada je ovakav kolosalni entuzijasta u pitanju, kao i onih koji će reći da su u Sparsu znali praviti greške kod nekih procjena. No, ljudi koji se bave mlađim kategorijama dobro znaju da su propusti i kolateralna šteta neminovni, nešto na što trebate pristati u startu, kao i da zapravo najveće škole košarke, poput Barcelonine i Realove, prave i najviše grešaka. Ali ujedno i proizvode najviše igrača za špansku Furiju.

Oni čija se riječ sluša, „old school“ stručnjaci kalibra Boše Tanjevića i Sulejmana Begovića, označit će Selimovića kao jednu od najboljih stvari koja se desila domaćoj košarci posljednjih godina. Jer su svjesni koju težinu ima njegov projekt i koliko ga, na kraju krajeva, košta. Ne samo u novcu.

No, komplimenti na njegov račun ga ionako ne zanimaju previše. Nihada Selimovića sretnim čini nešto drugo. Recimo, trenutak kada sirena odsvira kraj utakmice i nakon što reprezentacija BiH, koju toliko pomaže i u kojoj su djeca njegovih Sparsa, osigura plasman na Evropsko prvenstvo.

Jer tip koji s toliko entuzijazma podržava druge, očito zna u čemu je trik. Da su najbolje stvari u životu džabe.

bogdan tanjevickvalifikacije za eurobasket 2022nenad markovicnihad selimovicokkspars realwaysulejman begovic
KOMENTARI

KOMENTARI