Sport Centar

Puši tri kutije dnevno, čita Bukowskog i drugo ime mu je Mister 33

Rizično, ali s jakim razlogom, i još jačom željom: "Želim Vam se zahvaliti na ukazanom povjerenju i prilici, ali u ovom trenutku trebam jedan drugi izazov, puno teži.", bile su oproštajne riječi Maurizija Sarrija u trenutku kada je tadašnjem poslodavcu u banci saopštio svoj otkaz. Za već tada bivšeg bankarskog konsultanta, to je bio gol u sudijskoj nadoknadi i odluka koja mu je u potpunosti promijenila život.

Puši tri kutije dnevno, čita Bukowskog i drugo ime mu je Mister 33

To pakleno vruće ljeto 2002. godine jedan lokalni tim na čelu s bankarom na klupi izborio je  promociju u Seriju D, što je za Sansovino tada bio veliki uspjeh, a za Sarrija je značilo samo  jedno – igra počinje.

Razvijajući svoje trenerske sposobnosti i fudbalsku filozofiju, tada 44-godišnji nepoznati trener  krenuo je putem koji ga je u potpunosti mogao progutati ili bar zadržati na nedovoljno  atraktivnom ili slabo plaćenom stajalištu. I radio je to, samo u veoma kratkom vremenskom periodu  jer je za Sarrija svako stajanje bio korak bliže cilju, da bi po prvi put na dobro poznato mjesto  i lokaciju vrijednu pažnje Sarri zastao 2012. godine kada je imenovan za novog trenera Empolija.

I tu su koferi po prvi put čekirani na duže od dvije godine, a njegova filozofija i način rada  imala je pravi ispit. Član Serije B već u prvoj sezoni bio je na korak od pridruživanja društvu  najboljih, međutim njegovoj ekipi trebala je još jedna sezona kako bi kao drugoplasirani postali  novi/stari član najvišeg fudbalskog ranga u Italiji.

Nije dugo trebalo da se “čizmom” proširi životna priča bivšeg bankara, a u to vrijeme heroja  Empolija kojem su zalijepili i prvu trenersku etiketu- Mister 33. Uz ime samo broj, ali za one  kojima slijedi utakmica protiv Empolija, to je značilo i 33 različite kombinacije za prekide koje  je imao zapisane u svojoj bilježnici, a za koje su protivnici teško nalazili lijek.

Cilj je na kraju ispunjen, Empoli je u svojoj prvoj sezoni pokazao zube svima, ali ipak ostao  dovoljno jak da i sljedeće godine pravi društvo najboljima. Jedina promjena bila je ta što  navijači u prvom redu pored klupe neće morati kupovati cigare i davati tek pokoji dim treneru  Sarriju. Njegovi najbliži kažu da puši po tri kutije cigara dnevno, a ništa manje nije mu trebalo  kada je odlučio preuzeti poljuljani Napoli čiji su navijači sezonama prije bili prinuđeni na  slušanje o šampionskoj priči, koja je bila i ostala samo u izjavama.

No, nisu vjerovali da još jedan novi početak može donijeti sreću i radost na njihova lica. Osim  što je Samuel Eto’o nekoliko mjeseci prije strpljivo čekao Sarrija da izađe iz svlačionice samo  da bi pružio ruku i odao priznanje za fantastično vođenje kluba, Napolitanci skoro ništa nisu  znali o novom treneru.

Prepisan recept koji je osigurao uspjeh s Empolijem donio je prve i još uvijek jedine probleme u  Napulju. Dva boda iz prva tri kola i alarm za buđenje zvonio je toliko jako da je i ikonu kluba  Diega Armanda Maradonu izbacio iz takta: “Plaši me ovaj Napoli. Nema jasan plan, a odbrana ne  uvjerava kako možemo sanjati o nečemu većem. Sa ovakvom igrom nećemo završiti ni u sredini  tabele“, oštar je bio Diego te dodao da je uprava dala i preskup rođendanski poklon za Sarrija.

Osim što je gospodski rekao da mnogo poštuje i lik i riječi najveće legende kluba, Mister 33  totalno je promijenio sistem igre i u narednih šest utakmica upisao isto toliko pobjeda i to s  gol-razlikom 18:1, a između ostalih pali su Lazio, Juventus i Milan. I tu su sve sumnje postale  nada za budućnost.

Neki novi Napoli bio je veliko osvježenje za talijansku monotoniju u kojoj se prvak znao i prije  nego je prvenstvo počelo. Sarri je i definitivno odustao od 4-3-1-2 sistema s kojim se u  Empoliju proslavio, a ključna i glavna promjena bila je izbacivanje “desetke” i guranje  playmakera u sami vrh napada. I postali su nezaustavljivi. Do kraja prvenstva Sarri je u svojoj  prvoj sezoni bio jedini pravi konkurent Staroj dami u borbi za Scudetto, a nes(p)retno primljeni  gol u utakmici za titulu na Juve Areni bar za trenutak ugasio je nade vrućih Napolitanaca. Oni su  znali da Sarri ostaje i sve oči gledale su u novu sezonu.

Maurizio Sarri nije trener kojem je glavno i osnovno mjerilo utakmica i zeleni travnjak.  Predsjednik kluba De Laurentiis izjavio je da je oduševljen inteligentnom jednostavnošću kojom  Sarri zrači, a s obzirom da je na klupi želio nekoga ko ne gleda sve sa fudbalske strane, trener  koji se gotovo uvijek opušta čitajući Bukowskog i Johna Fantea bio je prava odluka.

Danas se u Napulju ne žali što je Jurgen Klopp odbio preuzeti klub ili što je Emeryj želio još  jednu sezonu ostati na klupi Seville. A šta reći tek za Sinišu Mihajlovića koji je bio na korak  od preuzimanja kluba, ali je zbog viška poziva u trenutku dok su se odvijali pregovori izgubio  svaku šansu.

Da ima ozbiljne planove i svoju budućnost vidi na San Paolou, Sarri je pokazao time što je za veliki budžet koji je prodajom Higuaina njegov klub obezbijedio, osigurao potpis nekoliko vrhunskih mladih fudbalera. Neki od njih postat će nosioci igre u tekućoj sezoni gdje u prvih pet kola još uvijek ne znaju za poraz, a sistem igre koji je prošle sezone bio enigma mnogim ekipa ostao je isti, samo puno uigraniji.

Sarri je svjestan uspjeha koji je napravio za malo više od godinu dana, a potražnja za njim iz dana u dan je sve veća. Možda i najveći problem u ovom trenutku može da mu predstavlja činjenica da stadion Napolija ima atletsku stazu, i da ne može tek tako otići do navijača i uzeti tek pokoji dim. A možda mu i ne treba, nekada nije loše uživati dok se sluša himna Lige prvaka, a njemu i njegovom Napoliju ostaje samo da slušaju riječi njemu omiljenog Charlsea Bukowskog “Ako hoćete nešto da uradite -idite do kraja. U suprotnom, ni ne počinjite.”

Piše: Kenan Hadžić/ Sport Centar

euroliga
KOMENTARI

KOMENTARI