Sport Centar

Povratak otpisanih: Plasman na EP umjesto razglednice iz zemlje ugašenih reprezentacija

Ko bi pomislio da ćemo toliko čekati. Bio je maj 1998. godine kada se ženska reprezentacija Bosne i Hercegovine posljednji put plasirala na Evropsko prvenstvo.

Povratak otpisanih: Plasman na EP umjesto razglednice iz zemlje ugašenih reprezentacija

Ko bi pomislio da ćemo toliko čekati. Bio je maj 1998. godine kada se ženska reprezentacija Bosne i Hercegovine posljednji put plasirala na Evropsko prvenstvo.

Desilo se to na kvalifikacijskom turniru, odnosno svojevrsnom baražu (Challenge Round) u češkom Brnu. U maloj ekspediciji iz naše zemlje bila su svega dva novinara, društvo mi je pravio kolega Haris Dedović iz tadašnjeg BH Pressa (današnja FENA), dobričina kakva se rijetko susreće u ovom surovom zanatu.

Odradili smo posao rutinski, uglavom redakcijama slali samo najave i izvještaje s utakmica. Najveći problem nam je predstavljalo slanje faksa iz školske dvorane.

Ženska košarkaška reprezentacija, iskreno govoreći, nije toliko zanimala našu javnost, plasman na EP se podrazumjevao. Stoga ni meni urednici Večernjih novina nisu stvarali veliki pritisak i tražili da pravim intervjue spektakularne dužine i intrigantne teme vezane za naše košarkašice.

Turnir u Brnu rutinski su odradile i naše djevojke. Tri lagane pobjede nad Njemačkom, Bugarskom i Ukrajinom, očekivani poraz od domaćina Češke i pomalo iznenađujući od Bjelorusije. Selektor Sulejman Begović uglavnom se oslanjao na najiskusnije igračice; Razija Mujanović, Vesna Bajkuša i Tima Džebo trpale su daleko više poena od ostatka ekipe, Mara Lakić je bila najviše korišteni šesti igrač.

Niko tada nije postavljao pitanje – šta će se desiti kada se povuče ta stara garda, igračice skovane u sistemu bivše Jugoslavije? Nagovještaj potonuća u anonimnost selekcije koja nam je donijela zlato na Mediteranskim igrama 1993. (također pod vodstvom Begovića) desio se na Evropskom prvenstvu u Poljskoj godinu dana nakon turnira u Brnu.

Mujanović i Lakić su se već oprostile od nacionalnog tima, na EP smo ostvarili samo jednu pobjedu (sedam poraza) i okončali takmičenje na desetom mjestu. Danas bismo takav plasman objeručke prihvatili.

U naredne 22 godine ženska košarkaška reprezentacija BiH prolazila je kroz razne metamorfoze, ispadala i u B diviziju, mijenjali su se selektori, čak smo ukidali te ponovo oživljavali selekciju (!), ali odlazaka na Eurobasket više nije bilo.

Šta se dogodilo? Proces označen famoznom floskulom o smjeni generacija na primjeru ženske selekcije naše zemlje pokazao je tipičnu sportsku brutalnost u svoj svojoj raskoši.

Ne može se reći da u međuvremenu nije bilo kvalitetnih košarkašica na bh. tlu, ali na seniorskom nivou zapravo nikad više nismo dobili nacionalnu ekipu koja bi barem malo prišla generaciji iz prošlosti, a kojoj je odlazak na EP bio rutinska obaveza kao, recimo, nedjeljni šoping. Usljed uspavljujućeg zagrljaja neperspektivnosti, na nekoliko godina smo zatim jednostavno “ugasili” žensku selekciju.

Poput blagog podrhtavanja površine, nešto se ipak pomjerilo kada je U-20 reprezentacija prije pet godina izašla iz ambisa B divizije na krilima ekstremno talentovane Marice Gajić, a konture ozbiljnog seniorskog tima mogle su se nazrijeti u kvalifikacijama za EP u Srbiji i Latviji 2019. godine.

Selektor Goran Lojo složio je ekipu na temeljima pomenute U-20 reprezentacije, okupljene oko Gajić, a realizovao je i ideju uključivanja jedne naturalizovane strane igračice. Lynetta Kizer ipak nije odradila svoju ulogu kako treba, a njena brzo pronađena zamjena Courtney Hurt pretrpjela je tešku povredu križnih ligamenata.

I pored toga, malo je nedostajalo da Zmajice ugledaju Prvenstvo Evrope, tek zbog nešto lošije koš-razlike u odnosu na ostale drugoplasirane selekcije bile su uskraćene za nastup na smotri najboljih reprezentacija kontinenta.

Kucnuo je zatim čas i za aktuelne kvalifikacije. Sad ili nikad. Tako mi je rekao Lojo otkrivajući da će za BiH igrati Jonquel Jones, WNBA zvijezda i članica evropskog prvaka Ekatarinburga.

Djevojka s Bahama čak je i nadmašila očekivanja, uz Gajić predvodila BiH do skora od 3-1 nakon prve četiri utakmice. Cesta se otvorila. Ali naravno da nije moglo bez problema. Nema labavo kad smo mi u pitanju.

Upravo smo bez Jones i Gajić (povrede) ostali pred ključni meč kvalifikacija protiv Švicarske. Nije bilo lako, posebno nakon prvog poluvremena, koje smo gubili (29:32).

No, othrvale su se djevojke pritisku, a Courtney Hurt konačno dobila priliku da upiše debi za Zmajice. I to kakav… Trideset poena, dva ključna šuta u tijesnom finišu. Šlag na tortu pogocima s linije slobodnih bacanja stavlja Melisa Brčaninović, kćerka legendarne Mare Lakić.

Pobijedili smo. I idemo na Evropsko prvenstvo.

Slika euforije zaslužuje najljepši ram. Uspjeli smo, majka mu stara. Ali neka ta slika stoji i kao upozorenje na zidu države u kojoj je najlakše ugasiti neku žensku selekciju.

Istina, naše otpisane košarkašice su se vratile iz ponora, što želimo u bliskoj budućnosti i rukometnoj selekciji naših djevojaka. Međutim, uspjeh je ostvaren naporima pojedinaca iz Košarkaškog saveza BiH koji su prevrtali svaki kamen tražeći talentovane igračice, ali i novac za finansiranje nacionalnog tima.

Ne i zahvaljujući državi. Već uprkos njoj.

goran lojojonquel joneskvalifikacije za ep kosarkasicamara lakicmarica gajicmelisa brcaninovicrazija mujanovic
KOMENTARI

KOMENTARI