Sport Centar

Nova normalnost: Željina izraelska priča tek je početak, pravi problemi očekuju Zmajeve

Kakvo grozno vrijeme za biti živim, rekla bi Lara iz Pasternakovog „Doktora Živaga“. Na sličan način većina nas je razmišljala u onim teškim mjesecima pomiješanih sa panikom i neizvjesnošću nakon što je uslijedio planetarni lockdown usljed pojave korona virusa.

Nova normalnost: Željina izraelska priča tek je početak, pravi problemi očekuju Zmajeve

Kakvo grozno vrijeme za biti živim, rekla bi Lara iz Pasternakovog „Doktora Živaga“. Na sličan način većina nas je razmišljala u onim teškim mjesecima pomiješanih sa panikom i neizvjesnošću nakon što je uslijedio planetarni lockdown usljed pojave korona virusa.

U karantinskim noćima smo se ipak nadali da neće sve trajati (pred)dugo i da ćemo se vratiti uobičajenoj rutini čim prije. S povratkom sporta, a pogotovo nogometa, mnogi su pomislili – evo ga, sve će ubrzo biti kao prije. Kakva zabluda.

Upravo na primjeru najvažnije sporedne stvari možemo vidjeti da nas čeka još puno mjeseci iscrpljujuće borbe sa virusom i života pod staklenim zvonom takozvane „nove normalnosti“.

Na većini evropskih stadiona utakmice se i dalje odigravaju bez prisustva publike, dok huk fanova sa zvučnika tek dodatno pojačava bljutavi okus podgrijane fudbalske supe. To nije to, ali opet je bolje išta nego ništa, pogotovo kada je tako malo ostalog sadržaja. Čovjek treba pročitati knjigu, otići na predstavu i pogledati utakmicu da bi nahranio vlastito biće, potcrtao je jednom prilikom autoru ovih redova košarkaški stručnjak Duško Vujošević tokom svojih sarajevskih dana.

I dok je nama, publici ispred TV ekrana, vrhunac naše gledalačke nevolje taj nedostatak prizora popunjenih tribina, s mnogo većim problemima se suočavaju fudbalske ekipe. I to ne samo zbog toga što moraju rigidnije nego mnogi drugi ispunjavati obaveze nametnute novim propisima, već se suočavaju i sa različitim aršinima u implementaciji tih istih pravila.

Fudbaleri Željezničara u prošloj sedmici prošli su pakao upravo zbog „nove normalnosti“. Pred sami put u Izrael, na utakmicu prvog pretkola Evropske lige protiv domaćeg Maccabija iz Haife, obavili su testiranje na Covid-19 i ispostavilo se da imaju čak šestoricu zaraženih igrača.

Njih šest nije ni putovalo, ali po dolasku u Haifu, Ministarstvo zdravlja Izraela naredilo je novo testiranje. Rezultat – pet zaraženih članove Željine ekspedicije (nije na odmet pomenuti da nisu imali nikakve simptome). Ministarstvo je zatim jasno poručilo da zbog toga od utakmice nema ništa, a Plavi su se promptno vratili u Sarajevo gdje ih je nova drama čekala na aerodromu. Naređena im je izolacija u sljedeća četiri dana i novo testiranje, a vratiti se redovnim treninzima mogu tek ako svi budu negativni.

Tu priča dobija još volšebniji zamah jer su potom igrači kluba s Grbavice, koji su imali pozitivne nalaze na Covid-19 u Izraelu, nakon (najnovijeg) testiranja u Sarajevu bili – negativni.

Kako je moguće da dvije certificirane laboratorije u dvije različite države, koje bi trebale imati podjednake standarde i procedure prilikom testiranja, imaju potpuno različite rezultate nalaza? Ok, čudne su se stvari u Izraelu dešavale i ranije, kada su se naprimjer košarkaši Olympiakosa otrovali hranom u telavivskom hotelu noć prije utakmice s lokalnim timom, ali to opet ne znači da je upravo izraelska laboratorija zakazala. Svako je nevin dok se ne dokaže suprotno, jel’ tako.

Na koncu su nogometaši Željezničara ipak dobro prošli. UEFA je, uz pristanak Maccabija, odredila da se utakmica u Haifi odigra u novom terminu. Plavi su uložili žalbu (koja je odbijena u međuvremenu), tražeći da meč bude upriličen na neutralnom terenu, što je razumljivo imajući u vidu njihovo ojačano nepovjerenje u izraelsko zdravstvo, ali zapravo ne razumiju da su praktično nagrađeni u odnosu na slučaj Slovana iz Bratislave.

Slovački tim je izbačen iz kvalifikacija Lige prvaka, a njihov susret protiv predstavnika Farskih Ostrva registrovan u korist domaćeg Klaksvika službenim rezultatom od 3:0. Razlog? Zaražen fizioterapeut! Slovanova ekipa se vrati u domovinu, ponovo testira – svi zdravi.

Najavili su žalbu Sudu za sportsku arbitražu, famoznom CAS-u Lozani, ali šanse su im minimalne jer zapravo UEFA-in Covid-protokol (onaj isti u kojem se navodi da je dovoljno imati 13 zdravih igrača da bi mogli igrati meč) sadrži toliko sivih zona da se evropska kuća fudbala može odbraniti od optužbi na nekoliko različitih načina. Prepredeni lisci u Nionu dobro znaju šta rade kad sastavljaju takve propise i protiv njih se mogu hrvati samo oni koji advokate plaćaju suhim zlatom. Poput Manchester Cityja, naprimjer.

Potpuno je jasno, dakle, da nogometni Covid-protokol često ide na štetu ekipa iz manje uticajnih zemalja. Ali i njihovih reprezentacija.

Selektor naše U-21 vrste Slobodan Starčević je dobro osjetio na vlastitoj koži tu konfuznu elastičnost UEFA-inog pandemijskog pravilnika, pred okupljanje nacionalnog tima u Zenici.

“Ermedin Demirović i Benjamin Hadžić neće doći i neće igrati naše utakmice protiv Velsa i Moldavije. Klubovi sada imaju opciju, uz odobrenje UEFA-e, da zabrane igračima odlazak u zemlje koje smatraju rizičnima po pitanju korona virusa. Ništa ne možemo poduzeti, tek tako smo ostali bez jako bitnih fudbalera”, rekao nam je selektor mlade reprezentacije BiH u nedavnom razgovoru.

Identičan problem ima i šef stručnog štaba naše A selekcije Dušan Bajević. Ženevski Servette je, naprimjer, zabranio odlazak Miroslava Stevanovića na okupljanje u Zenicu jer bi potom, kada se odigraju utakmice protiv Italije i Poljske u Ligi nacija, Zvorničanin morao u 14-dnevnu izolaciju po povratku u Švicarsku. Dakle, nije riječ o tome da je Stevanović zaražen poput, recimo, Miralema Pjanića, već jednostavno njegova ekipa koristi pravo zabrane pravdajući to mjerama u vlastitoj državi.

Ko nam garantuje da se nečega sličnog ne bi dosjetili u Italiji ukoliko bi protiv njih igrali neku značajniju utakmicu od ove na startu Lige nacija, takmičenja koje nogometne velesile ipak ne doživljavaju ozbiljno. Juventus ili Roma bi mogli zabraniti dolazak Edina Džeke pod istim izgovorom kao Servette. A ako i dalje naivno vjerujete u fair-play, samo se sjetite slučaja Slovana iz Bratislave.

Uostalom, evo još jednog primjera za razmišljanje. Real Madrid ne dopušta Luki Joviću da se priključi reprezentaciji Srbije. S druge strane, španski klub nije ni pomislio da napravi sličan problem Raphaelu Varaneu, koji će biti u kadru francuske selekcije ove sedmice.

Covid-protokol otvara širok prostor za manipulacije i u većem broju slučajeva, već sada je to kristalno jasno, oštećuje one koji ionako od UEFA-e dobijaju više batine nego šargarepe. Da, zaista grozno vrijeme za biti selektor i navijač male reprezentacije. Samo da hoće što prije proći.

dusan bajevicfkzeljeznicarliga nacijanogometna reprezentacija bihslobodan starcevicuefa
KOMENTARI

KOMENTARI