Sport Centar

Njima ovo ne odgovara: Uspjeh rukometaša nam govori zašto država ne pomaže više bh. sportu

Prizori radosti iz Ostrave obišli su jučer cijelu Bosnu i Hercegovinu. Najbolji rukometaši naše zemlje grlili su se, ljubili, pjevali,… Euforija je nosila Nikolu, Mirsada, Ivana, Nebojšu, Benjamina, Alena… Ostvarili su pobjedu nad domaćom selekcijom Češke i tako ovjerili historijski plasman na Evropsko prvenstvo. Kakvo olakšanje.

Njima ovo ne odgovara: Uspjeh rukometaša nam govori zašto država ne pomaže više bh. sportu
FOTO: (Ilustracija: Facebook - Rukometna reprezentacija)

Prizori radosti iz Ostrave obišli su jučer cijelu Bosnu i Hercegovinu. Najbolji rukometaši naše zemlje grlili su se, ljubili, pjevali,… Euforija je nosila Nikolu, Mirsada, Ivana, Nebojšu, Benjamina, Alena… Ostvarili su pobjedu nad domaćom selekcijom Češke i tako ovjerili historijski plasman na Evropsko prvenstvo. Kakvo olakšanje.

Slavili smo i mi u svojim domovima. Ako i niste pustili koju suzu radosnicu, barem ste se smijali od sreće, oko srca se javio neobični osjećaj topline i ponosa.

To su naši momci, pomislili ste, oni predstavljaju sve nas, a sada su ušli među elitu evropskog rukometa. Konačni osjećaj trijumfa podebljava dodatno činjenica da su prošli mnoge nedaće i to ne one koje se tiču sporta.

Novac za njihova putovanja, kao po pravilu, pronalazio bi se u posljednji trenutak, čak je i selektor Bilal Šuman iz vlastitog džepa plaćao smještaj i određene troškove. Rukometni savez BiH klinički je mrtav već godinama, uglavnom usljed katastrofalne finansijske situacije. Blokirani računi, problemi s dobijanjem ID broja, astronomski dugovi, neodlazak u baraž zbog nepostojanja printera u dvorani – znate već cijelu priču o svemu šta je snašlo RSBiH u proteklom periodu.

No, gledajući one prizore iz Ostrave postavite banalno pitanje – zašto je to tako? Pa, šta radi ova država prema tim momcima i njihovom matičnom savezu? Zašto je rukomet, ali i ostatak bh. sporta osudila na maćehinski tretman?

Svako će reći – mi smo siromašna zemlja. U redu, kako onda nismo siromašni kada treba namiriti te silne političare i finansirati njihove sulude ideje? Desetine miliona KM godišnje Bosna i Hercegovina troši na neperspektivne i propale projekte kao što su Talgo vozovi, priključivanje na Južni tok, nepostojeće avio-kompanije…

Možemo i o samim političarima. U rasponu od 2004. do 2017. godine izdvojeno je više od 260 miliona KM za finansiranje stranaka. A tu još ne govorimo o funkcionerskim i ministarskim platama, njihovim naknadama, bonusima, dnevnicama, putnim troškovima, skupocjenim službenim vozilima… Pričamo o nestvarnim ciframa za naše uvjete. Desetinama, stotinama miliona KM.

Ali kad treba dati nešto našim sportskim asocijacijama – para nema. Vjerujte da bi se u Rukometnom ili Košarkaškom savezu BiH onesvijestili od sreće kada bi im neka dobra vila štapićem dodijelila dva-tri miliona maraka, jer bi tako preko noći bili riješeni svi njihovi problemi.

Milione trošimo i na naše ambasade po bijelom svijetu. A ne možemo dati nekoliko stotina hiljada za one koji su zaista pravi ambasadori BiH, naše reprezentativce. Jučerašnja pobjeda rukometaša i plasman na EP promocija je Bosne i Hercegovine kakvu kompletan bh. diplomatski kor može samo sanjati, promocija kakvu nikad neće donijeti svojim salonskim govorima na svečanim večerama od Sjeverne Amerike do Azije.

Hrvatska je prošle godine na državnom nivou izdvojila više od 50 miliona eura za sport, BiH nije ni deset. Naravno, nisu ni svi bh. političari isti, pogotovo oni na lokalnoj razini imaju itekako razvijenu svijest o značaju ulaganja u sport, ali najveći kočničari su zapravo ovi “glavni” iz državnih i entitetskih institucija.

Otkrit ćemo vam tajnu – njima i nije u interesu da se bh. sport razvija. Nacionalističke stranke napajaju se podjelama, što je u potpunom kontrastu sa zajedništvom koje budi sport.

Njima ne odgovara da se Nikola, Mirsad, Ivan, Nebojša, Benjamin i Alen grle i ljube. Ne odgovara im da jedan za drugoga ginu na terenu, da posljednje atome snage daju za grb na prsima, da zajedno proslavljaju pobjede. Njima ne odgovara da nas rukometaši i ostali sportisti čine sretnima, da zaboravljamo na podjele i da skupa dočekujemo zore u slavlju.

Sve dok je na izborima u BiH prisutna logika “dok onaj glasa za svog, i ja ću za svog” ovom zemljom će vladati nacionalisti. Oni su toga svjesni te će i dalje zalijevati to sjeme mržnje zarad vlastitog profita. Divide et impera, reći će Rimljani. Mislite da su takvi ljudi bili sretni kada su naši nogometaši igrali na Mundijalu u Brazilu i kada su čak i stanovnici RS navijali za Zmajeve? Otvorite oči, probudite se. Njima to jednostavno nije u interesu.

Vladat će sve dok ne budemo zajedno, zato sport i predstavlja smetnju njihovim ambicijama i zato će davati mrvice, čisto da zavaraju trag, sportskim savezima i reprezentacijama. Njima ne treba zadovoljan narod, već nesretan i razvrstan po torovima.

Za takve glasamo više od 20 godina, samo zato što smo podijeljeni. S druge strane, oni nisu podijeljeni između sebe – to budite sigurni.

Još prije četiri godine velikan bh. glumišta Nermin Tulić je, referirajući se upravo na bh. rukometaše, napisao:

“Mnogi sad govore i pišu kako bi u BiH bilo super kad bi političari bili složni kao rukometaši. Složni su oni, složni. Kad “igraju” protiv nas!”

Zato vam hvala, Šumanovi Zmajevi! Niste ni svjesni kakvim demonima ste se suprotstavili. Pobijedili ste ih svojim zagrljajima, pjesmom i drugarstvom. Onim što oni najviše mrze. Zajedništvom.

bilal sumanevropsko prvenstvo u rukometurukometna reprezentacija bihrukometni savez bih
KOMENTARI

KOMENTARI