Sport Centar

Nesanica u Osaki: Zmajice sada mogu mirno spavati, na SP će se drugi bojati njih

Svjedočili smo paradoksu. Ženska košarkaška reprezentacija BiH plasirala se na Svjetsko prvenstvo prije nego što je uopšte odigrala ijednu utakmicu kvalifikacija.

Nesanica u Osaki: Zmajice sada mogu mirno spavati, na SP će se drugi bojati njih

Svjedočili smo paradoksu. Ženska košarkaška reprezentacija BiH plasirala se na Svjetsko prvenstvo prije nego što je uopšte odigrala ijednu utakmicu kvalifikacija.

I prije slijetanja u Osaku, do našeg nacionalnog tima došla je informacija da Bjelorusija odustaje od turnira s kojeg tri od četiri selekcije idu na SP. Već na aerodromu u Parizu skoro da se počelo slaviti, ali Zmajice i stručni štab su znali da ipak trebaju čekati zvaničnu potvrdu.

S razlogom se javljao loš predosjećaj u želucu, jer zapravo se, prema glasinama iz košarkaških kuloara, u pozadini odvijalo lobiranje da FIBA na mala vrata pokuša uvesti Španiju na kvalifikacioni turnir u Japanu.

Samo ih je, navodno, spriječila činjenica da za putovanje u Zemlju izlazećeg sunca ipak ne mogu tako lako dobiti vize (u što se prethodnog mjeseca uvjerila administracija Košarkaškog saveza BiH, koja je tri sedmice čekala na odgovor ambasade).

Da su Bjelorusi koji dan ranije javili da odustaju, ko zna. Možda bi Španija zaista došla u Osaku. Da li bi to promijenilo planove Zmajica? Da li bi se plasirale na Svjetsko prvenstvo, koje se tokom septembra održava u Australiji?

Nikad nećemo saznati odgovor na to pitanje. Ali jedno znamo sigurno – ženska košarkaška reprezentacija BiH zaslužuje biti na smotri najboljih 12 ekipa planete. Apsolutno! Zbog svega što su bh. igračice uradile.

Podvig na Eurobasketu skrenuo je pažnju košarkaškog univerzuma na naše djevojke, a pobjeda nad Japanom, na njihovom terenu, šlag je na tortu. Potvrda kvaliteta i karaktera.

Samo su dvije reprezentacije u posljednje dvije godine savladale Japanke – Sjedinjene Američke Države (dominantna sila ženske košarke) te Bosna i Hercegovina.

No, nije sve med i mlijeko, happy endu u Osaki prethodio je scenarij u maniru najboljih japanskih kreativaca iz žanra horora.

Sam dolazak u Zemlju izlazećeg sunca nudio je jezive slike neke izmišljene budućnosti u kojoj bauljate kroz kafkijanski labirint nekoliko desetina šaltera, dok vas s druge strane stakla besmislenim pitanjima bombarduju kontrolori pod maskama. Prolazak kroz sve aerodromske kapije trajao je dva sata da bi Zmajice nova SF drama dočekala u hotelu.

Luksuzni objekat bio je zapravo zlatna krletka. Život Osake mogle su gledati samo kroz prozore sobe i autobusa koji ih je vozio na treninge. Testiranja su bila svakodnevna. Same će konstatovati, balon svih balona, karantin kakav nisu doživjele ni na jednom prijašnjem turniru.

Najveću tegobu servirala je noć. Nema spavanja. Privikavanje na vremensku razliku teško mogu razumjeti oni koji nisu išli na ovako duga putovanja, većina naših košarkašica jednostavno se u prvim danima nije uspjevala izboriti sa prevrnutim pješčanim satom u organizmu.

Novi udarac bila je povreda Marice Gajić. Koliko su bile radosne što im se saigračica vratila, toliko su Zmajice bile pogođene bolnim urlikom i suzama na treningu. Nisu ostale samo bez saigračice, već bez jedne od sestara. Njihova veza teško je objašnjiva.

U takvim okolnostima desio se težak poraz od Kanade (62:94). Izabranice selektora Victora Lapene djelovale su kao vanzemaljci iz Space Jama protiv bh. selekcije. Kanađanke su se brzo adaptirale na vrijeme u Osaki, manja je i razlika u razdaljini između dvije zemlje, pritom su bile i maksimalno motivisane da poprave dojam nakon poraza od Japanki u prvom kolu.

Tukle su Jonquel Jones kako su stigle, sudije reagovale tek kada bi njihovi faulovi graničili s pokušajem ubistva. Gledale su i kako da “nabildaju” rezultat, nemilosrdno koristile spušteni gard pospanih Zmajica, stoga je konačna distanca potpuno nerealna.

I tako se desio debakl. Za koji niko u našem nacionalnom timu nije tražio alibi. Potcrtala je to i Nikolina Babić nakon poraza od Kanađanki.

Nadam se da više nikad nećemo odigrati ovako”, kazala je igračica ukrajinskog Prometeya.

Noć je najmračnija pred zoru. Našoj reprezentaciji BiH svanulo je u utakmici protiv Japana. Izabranice Gorana Loje su se žive pojele nakon Kanade, na parket Ookoni Arene istrčale su odlučne da, u najgorem slučaju, skupo prodaju kožu. Zube je stisnula i najbolja na svijetu, bolje da ne znate kakve je muke Jonquel Jones prolazila s grčevima u nozi.

Znale su rejting domaćina, srebrna reprezentacija Olimpijskih igara moćan je protivnik, najmoćniji s kojim je ova generacija bh. košarkašica igrala. Pogotovo kada onako sipaju trojke, energične Japanke djeluju nepobjedivo.

Srce je ipak trijumfovalo. Srce Zmajica. Kakvo drugo poluvrijeme, kakva herojska predstava u zadnjoj četvrtini. Partija Jones za titulu najkorisnije igračice turnira (MVP) i trojka Nikoline Babić za pečat na velikoj pobjedi (87:82). Utakmica je ponudila još jednu junakinju, ali o tome će reći nešto Jonquel na press-konferenciji.

Matei Tavić se ne daju zasluge kakve bi trebale i kakve ona zaslužuje svojom igrom. Ona vodi ovaj tim i igra sjajno. Lider je i kao naš organizator igre zaslužuje mnogo više respekta. Vjerujem u nju i samo sam to željela kazati”, kazala je ljudska gromada i najbolja igračica planete.

Bajku je na kraju upotpunio aplauz u Ookini Areni nekoliko hiljada Japanaca. Veličanstvena nacija. Bili su “bad guys” tokom karantina, ali ostaju u najljepšoj uspomeni. Ljubazni, susretljivi, odgovorni i dostojanstveni. Radosni kad vas usreće. Poput drevnih samuraja odali su poštovanje prema ekipi koja je pobijedila njihovu reprezentaciju, prizor koji je teško zamisliv u nekim drugim zemljama.

Šta dalje slijedi? Zmajice će, nakon odrađenih klupskih obaveza, u prvoj polovini ljeta imati zasluženi odmor, a onda se spremati za ono što ih čeka u Australiji tokom septembra. Historijski nastup na Svjetskom prvenstvu. Dotad mogu mirno spavati, same sebe ponovo su otkrile u Osaki. Njihov snažni personality bio je na surovom azijskom ispitu, ali digle su se nakon teškog poraza i ostvarile podvig koji će se pamtiti.

“Igrali smo protiv jakih ekipa i vidjeli da se možemo nositi s njima. Nastavite da vjerujete u ove djevojke, one to zaslužuju i idemo dalje pisati historiju“, kaže Goran Lojo.

Selektor, njegov stručni štab i košarkašice ne mogu znati šta ih čeka sutra. Ali ne boje se gledati u sunce kada izađe da obasja novi dan. Zapravo, ne boje se više nikoga.

goran lojojapanjonquel joneskvalifikacije za svjetsko prvenstvo za kosarkasicematea tavicnikolina babicookini arenaosakazenska kosarkaska reprezentacija bih
KOMENTARI