Sport Centar

Nastupio je premijerligaški zimski san: Prvak na dobrom putu, bitka za Evropu sluti nemirno proljeće

Najduža zimska pauza u svijetu fudbala počela je danas, pošto je utakmicama proteklog vikenda spuštena zavjesa na jesenji dio šampionata u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Nastupio je premijerligaški zimski san: Prvak na dobrom putu, bitka za Evropu sluti nemirno proljeće

Najduža zimska pauza u svijetu fudbala počela je danas, pošto je utakmicama proteklog vikenda spuštena zavjesa na jesenji dio šampionata u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.

Navijači na stadion nisu mogli od samog početka sezone. Nekima je to bio veliki problem, a nekima vjerovatno i blago olakšanje jer su bili pod dosta manjim pritiskom i mogli su igrati dosta opuštenije i rasterećenije. U ovoj polusezoni smo imali veliki broj postignutih golova i zaista mnoštvo jako, jako zanimljivih utakmica.

Tako smo nakon 114 odigranih utakmica u ovom dijelu prvenstva stigli do ukupne cifre od okruglo 300 postignutih golova, što govori da je po utakmici u prosjeku viđeno 2,63 gola. Zaista visoka cifra, a zbog nje i zbog svega viđenog, čak i oni najveći skeptici prema domaćem fudbalu moraju reći da je liga, ako nije visokom nivou što se kvaliteta tiče, ipak jedna od zanimljivijih, a vjerovatno i najzanimljivija u regionu.

Prvi dio sezone je prošao u dominaciji jednog kluba – Sarajeva, koje je isti završilo impresivno. Bordo tim nije doživio niti jedan jedini poraz, skupio je čak 45 bodova, rušio rekorde i konstantno povećavao prednost nad konkurentima, koja je na kraju narasla na devet, po mnogima nedostižnih bodova, koliko za ekipom Vinka Marinovića kasni prvi pratilac Željezničar.

Željezničar je izvrsno počeo. Imao četiri vezane pobjede i zaista igrao fantastično, ali Plavi su tada, čini se, potrošili skoro svu municiju. Potrošio ju je i Mustafa Mujezinović, najbolji igrač Plavih na startu prvenstva, koji je u prvih šest utakmica postigao pet golova, svojim pogocima donosio i pobjede Želji, ali onda je potpuno nestao i do kraja polusezone nije postigao niti gol, niti je asistirao.

Potom se Željo vratio i svojim starim mukama na koje smo već navikli u prethodne tri ili četiri sezone. Grbavica je i dalje ostala noćna mora za Željine fudbalere, gdje su se još jednom propisno izblamirali i prosuli ogromnu količinu bodova i to će ih i ove godine koštati borbe za dugo čekani naslov prvaka. Ka njemu potpuno otvoren put ima ljuti gradski rival Sarajevo, koje je dok je Željo prosipao 11 bodova na Grbavici, svoje “male” mečeve na Koševu, ali i u gostima, rješavalo bez ikakvih problema.

A, onda kada su naišli na probleme na domaćem terenu, iz drugog ugla su nam momci Vinka Marinovića pokazali zašto su ekipa šampionskog kova. Radnik je na Koševu u 17. kolu u 88. minuti stigao do vodstva, a onda je bordo tim pokazao nestvaran karakter i u roku od manje od tri minute stigao čak do preokreta i velikog slavlja koje je samo ojačalo njihov pobjednički i šampionski mentalitet koji su definitivno izgradili posljednjih godina.

FOTO: Dino Omerović/scsport.ba

Preokret protiv Radnika je donio Tino Sven Sušić. Kapitalac, koji koliko god bio osporavan, u finišu polusezone je pokazao zašto je veliko ime i zašto je skupo plaćen. Takvog “kapitalca” na drugoj strani grada u prvom dijelu ove sezone nije bilo. Semir Štilić je odigrao polusezonu ispod svog nivoa, iako je statistika ponovo jako dobra (šest golova i pet asistencija na 16 mečeva).

Nije više ni tajna da su uzrok problema na Grbavici i slabije finansije, zbog kojih Plavi iz prelaznog roka u prelazni rok ostaju bez svojih ponajboljih igrača, za koje nakon toga nisu u stanju dovesti pravu zamjenu i igrački kadar tako konstantno slabi. Ivan Lendrić, Luka Juričić i Anel Hajrić stigli su u klub kako bi nadomjestili odlazak Sulejmana Krpića.

Koliko je Krpić iznad pomenutih govori samo podatak da je on prošle godine na polusezoni imao 12 pogodaka, dok Lendrić, Juričić i Hajrić sada nakon 19 odigranih kola imaju postignuta dva gola manje (deset). Na početku sezone je klub napustio i sjajni stoper Aleksandar Jovanović, kao nešto ranije i Enes Sipović i Kemal Osmanković. Frane Ikić se pokazao kao dosta pristojno rješenje na toj stoperskoj poziciji, ali stoperski tandem u cjelini nije dobro funkcionisao, posebno u drugom dijelu ove polusezone.

FOTO: fkzeljeznicar.ba

Naravno, ne može se ne pomenuti i odlazak Damira Sadikovića, ponajboljeg igrača Željezničara sredinom ove polusezone, koji je, čini se, zadao i završni udarac za šampionske ambicije Plavih, koji su tada na sredini terena izgubili previše. Također, značajan minus ide i struci Plavih na čelu s Amarom Osimom, koja nije našla rješenje za višegodišnji problem prosipanja bodova na Grbavici, koji je, simptomatično došao s novim terenom koji je postavljen u Dolini ćupova.

U borbi za Evropu sa Željezničarom će na proljeće biti Široki Brijeg, Velež, Borac i Zrinjski, te nas tu zasigurno do kraja prvenstva očekuje prava drama jer će na evropskoj sceni biti mjesta za samo tri od ovih pet klubova i to ukoliko neko od njih (ili Sarajevo) bude osvajač Kupa Bosne i Hercegovine.

Posebno treba istaknuti sjajan rad Tonija Karačića u Širokom Brijegu, sa kojim je, kada se sve okolnosti uzmu u obzir, ovaj stručnjak napravio veliki posao. U sezonu je tim s Pecare ušao kao jedan od mlađih u ligi, ali počeo je nizati pobjede, a nije ih previše pokolebao ni haos s korona virusom, kojim je bio zaražen gotovo cijeli tim.

Uspio je Karačić da izdigne svoj tim iznad svega, a polusezonu je zaključio fantastičnim izdanjima i pobjedama nad Željerničarom na Grbavici (2:3) i u hercegovačkom derbiju nad Zrinjskim (2:1).

FOTO: Facebook/NK Široki Brijeg

Feđa Dudić je dao svoj pečat igri Rođenih koji je već prepoznatljiv, našao je zanimljiva rješenja na bekovskim pozicijama u vidu Samira Zeljkovića, koji je čak stigao do reprezentacije BiH i u nekoliko utakmica Muharema Ćivića, koji su jako dobro odrađivali taj posao na sebi neprirodoj poziciji.

Bio je Velež jako dobar domaćin ove jeseni i u Vrapčićima upisao sedam pobjeda uz tri remija i bez poraza, te su od njega na svom terenu bolji samo Sarajevo i Široki Brijeg.

Velež je pravu formu uhvatio u finišu polusezone kada je vezao i tri pobjede, te su Rođeni uz pomenuti Široki Brijeg ekipa koja najviše može žaliti što je došla ova duga pauza, pošto su ušli u fantastičan ritam. Široki Brijeg je također u nizu od tri pobjede i zasigurno je jedan od favorita za plasman u Evropu.

FOTO: Facebok/ FK Velež Mostar

Još jedna ekipa koja je briljirala na domaćem terenu jeste Borac, čiji su makasimalan učinak u Banjaluci tek u posljednja dva meča pokvarili Široki Brijeg i Sarajevo, koji su odnijeli po bod s Gradskog stadiona. Veliki problem Borca jesu gostovanja, na kojim Vlado Jagodić nikako nije uspio da nađe formulu i recept za uspjeh.

Banjalučani su “na strani” poraženi čak sedam puta, dok su upisali svega tri pobjede. S takvim učinkom i nisu mogli bolje od pete pozicije i 32 boda s koliko su okončali godinu. Isti broj bodova ima Zrinjski, koji se muči od prvog kola i već odavno je ispao iz trke za titulu, koja je svake godine cilj Plemića.

Cilj je ona bila i ove godine, posebno sa imenima kakva ima Zrinjski u svom kadru, a zbog toga jedan minus moramo upisati i Mladenu Žižoviću, koji je još jednom pokazao da se ipak ne snalazi najbolje u situacijama kada Zrinjski mora da igra napadački, da juriša na gol protivnika i pokušava stići do pobjede od prve minute.

Utisak je da Žižovićevom trenerskom stilu mnogo više odgovara klub poput Radnika, s kojim je pravio jako dobre rezultate, kojem je u prirodi da se protiv velike večine timova u ligi brani i iz kontranapada čeka svoje prilike da ugrozi gol protivnika. Radniku i njegovim ciljevima i osvojeni bod znači dosta, posebno na gostovanjima, no to u Zrinjskom nije slučaj, te će Žižović definitivno morati napraviti radikalne promjene kako bi sačuvao posao u Mostaru i napravio nešto više sa Plemićima.

FOTO: bljesak.info

Tuzla City je još jednom razočarao, a nakon što se pod vodstvom Zlatana Nalića u prvom dijelu polusezone “vrtila” oko četvrtog mjesta koje bi trebalo voditi u Evropu, uslijedio je otkaz ovom stručnjaku, da bi potom na klupu bio postavljen Nermin Bašić.

Pod Bašićem su kola tima iz Simin Hana dodatno krenula nizbrdo, u jednom trenutku je Tuzla City vezao i tri poraza, a polusezonu je završio trijumfom na Tušnju protiv, u gostima očajnog, Borca. Sve to je na kraju bilo dovoljno za tek sedmo mjesto i pet bodova manje od prvog sljedećeg tima (Zrinjskog).

Uz to, Bašić je u nedjelju najavio da napušta klupu ovog kluba, pošto je dogovor bio da tim vodi samo do kraja godine… Borba za Evropu će i ove godine za Tuzla City ostati samo san.

Na osmoj poziciji premijerligaške tablice slijedi Sloboda, klub koji je u fazi stabilizacije i na početku novog projekta (tako kaže njen predsjednik Elmir Šećerbegović), a Tuzlaci mogu biti zadovoljni svojim učinkom u ovoj polusezoni pod vodstvom mladog stručnjaka Gradimira Crnogorca.

Sloboda je imala nekoliko zapaženih rezultata u ovih 19 kola poput pobjeda nad Borcem (1:0) i Širokim Brijegom (3:0), kojem su nanijeli najteži poraz sezone. Slavili su crveno-crni i na nekim nezgodnim gostovanjima timovima koji se bore za opstanak, a osvojili su i veliki bod na Grbavici protiv Željezničara (2:2). Tako su skupili 22 boda i čini se da će bez problema izboriti opstanak jer prvi tim u zoni ispadanja (Krupa) ima devet bodova manje (13).

Tako dolazimo do pomenute borbe za opstanak u kojoj će do kraja sezone biti Mladost, Radnik, Krupa i Olimpik.

FOTO: Facebook/FK KRUPA

Zaigrana mladost Mladosti iz Doboja kod Kaknja odigrala je neke jako dobre utakmice i stigla do čak šest pobjeda, što je iznad svih očekivanja sa starta prvenstva u koje je ova ekipa ušla s ogromnim problemima i bez priprema zbog zaraze korona virusom većine fudbalera.

Ekipa je uspjela da smogne snage i ostvari dobre rezultate, a sredinom polusezone su dobili i novog trenera Nemanju Miljanovića, koji odgovara filozofiji kluba pošto preferira rad s mladim igračima kojih je tim Mladosti prepun. Od onih koji su posebno privukli pažnju bh. javnosti su tu mladi stoper Azur Mahmić i napadač Nedim Hadžić, a ekipu je s kapitenskom trakom predvodio Amer Hiroš, dijete Željezničara koje je veliki znalac s loptom.

Mladost ima 19 bodova i na +6 je u odnosu na mjesta koja vode u niže rangove, a u dosta većem problemu je bijeljinski Radnik.

Radnik se i prije početka sezone počeo susretati s problemima pošto je klub napustio Mladen Krstajić, a dodatne komplikacije izazvala su politička pitanja u Semberiji o kojima ne bi puno govorili. Važno je samo da je to dovelo Radnik pred samo dno tabele i u grčevitu borbu za opstanak u kojoj ovaj klub i nismo navikli gledati.

FOTO: Dino Omerović/scsport.ba

Krupa i Olimpik su u zoni ispadanja sa po 13 bodova, dva manje od Radnika, te je to i realno stanje, pošto su ova dva tima zaista igrački najslabija u ligi.

Da sumiramo, Sarajevo s devet bodova viška pred sobom ima pravi autoput do trećeg vezanog naslova prvaka, Želji preostaje borba za Evropu sa Širokim, Veležom, Borcem i Zrinjskim, dok dva tuzlanska kluba, reklo bi se, ne mogu ni gore ni dole.

Mladost je u prilično dobroj poziciji da već na startu drugog dijela zadrži stečenu prednost i osigura opstanak, za koji će se boriti Radnik, Krupa i Olimpik.

U proljetnom dijelu sezone vidjet ćemo još 14 mečeva. Prvi će se susreti igrati 27. februara kada je na programu 20. kolo i veliki derbi Željezničara i Sarajeva.

Svi se zajedno nadajmo da će se dotad popraviti i situacija s korona virusom u našoj državi i da će se navijači konačno vratiti na svoja omiljena mjesta, na tribine bh. stadiona. Liga bez njih definitivno nije ista.

amar osimfedja dudicfksarajevofkvelezfkzeljeznicarhskzrinjskimladen zizovicnksirokibrijegvinko marinovic
KOMENTARI

KOMENTARI