Sport Centar

Na putu za baraž Zmajeve čeka još puno posla, ali barem više niko ne sumnja u selektora

Sve se još uvijek može srušiti kao kula od karata. Jedan loš rezultat, jedan poraz u preostala dva meča kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo i sve što je napravljeno u borbi za baraž prosut će se poput bokala brižno skupljane kišnice.

Na putu za baraž Zmajeve čeka još puno posla, ali barem više niko ne sumnja u selektora

Sve se još uvijek može srušiti kao kula od karata. Jedan loš rezultat, jedan poraz u preostala dva meča kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo i sve što je napravljeno u borbi za baraž prosut će se poput bokala brižno skupljane kišnice.

Rečenica koju sada vjerovatno očekujete jeste ona koja poziva na oprez i koja poručuje kako nema mjesta euforiji. Ali svejedno – radujte se.

Fudbalska reprezentacija BiH u dva oktobarska susreta definitivno je pokazala kako sada s obje noge čvrsto stoji na zemlji. I to je dovoljno dobar razlog za sreću svih nas koji s toliko žara pratimo nacionalni tim.

Bila je komirani bolesnik na aparatima, naročito nakon one prokockane prilike da se plasira na Evropsko prvenstvo, a danas je to opet zdravi i energični lav, ili bolje rečeno zmaj, koji se ne boji pokazati zube protivnicima.

Rano je za usporedbe s bh. reprezentacijom koja je igrala u Brazilu, ali ovo sada trenutno je najbliže toj slici u proteklih nekoliko godina. Ponovo imamo ekipu koja nema snagu velesile, ali koja može igrati sa svima. I svima zagorčati život. Kao recimo prošlog mjeseca, kada smo otkinuli bod svjetskim prvacima i aktuelnim osvajačima Lige nacija na njihovom terenu.

U obračunu s Kazahstancima, pak, naša reprezentacija je konačno pokazala da može biti i favorit u punom smislu te riječi. Pobjeda od glatkih 0:2 u Nur Sultanu ostvarena je rutinski, a dugo se čekao upravo trijumf u zvaničnim mečevima. Vratili smo se.

Na Lavov Areni bili smo gosti učesnika proteklog Eura, gubili već nakon prvih 15 minuta. U nekim drugim izdanjima, selekcija BiH jednostavno bi potonula i prepustila se porazu, ali upravo u meču s Ukrajincima postalo je jasno da više nismo onaj iscrpljeni pacijent na aparatima. Već ekipa s karakterom, dostojnim borbe za Mundijal.

Malo ko je vjerovao da ćemo tako izgledati kada je krajem januara ove godine kao novi selektor predstavljen Ivaylo Petev. Sumornog sarajevskog jutra dočekali su ga protesti ispred prostorija Nogometnog saveza BiH, koji su najmanje zapravo imali veze sa bugarskim stručnjakom. Bio je to bunt protiv onoga što je u tom trenutku predstavljala nomenklatura NSBiH, a Petev je, ni kriv ni dužan, postao personifikacija svega lošeg što se dešava u domaćem fudbalu.

Očekivanja su jako velika i ja sam to prihvatio. Uvijek sam radio pod pritiskom i nije mi to problem. Trebamo raditi i zbog toga sam došao. Siguran sam da će rezultati biti. Ja nikada ne odustajem, radim posao sa srcem. Nisam najidealniji i najljepši, ali mislim da mogu napraviti dobar posao”, kazao je tada Petev.

Bile su to riječi koje niko od navijača nije kupio. Novi šef stručnog štaba Zmajeva preko noći je postao jedna od najomraženijih ličnosti u državi. Da je zapisivao sve uvrede koje su mu odapinjali s društvenih mreža, do danas bi imao bilježnicu veličine telefonskog imenika.

Nije se obazirao. U narednih devet mjeseci Petev je ispunjavao obećanje. Radio. I puno toga uradio.

Za početak, sklopio je novu formaciju, što nije bilo lako uraditi s ekipom koja je godinama igrala u postavci sa isključivo jednim klasičnim napadačem u vrhu. Edina Džeku je počeo koristiti na pametniji način, kao mamac za stopere kojima bi odvlačio pažnju sa Prevljaka i drugih ofanzivaca. Revitalizirao je zaboravljenog Miroslava Stevanovića, koji je u posljednja dva meča bio jedan od najboljih bh. reprezentativaca.

Veliki posao uradio je i na mentalnom planu. Vratio je zajedništvo u svlačionicu, psihološki stabilizirao ekipu koja još uvijek prolazi kroz bolni proces smjene generacija. Nacionalni tim danas vjeruje samom sebi, čak i kada je lišen prvotimaca poput Pjanića i Krunića.

Kada se sjetite u kakvom je stanju bila reprezentacija, morate priznati da je zaista mnogo toga dobrog napravljeno. Ipak, treba naglasiti kako puno posla zapravo tek čeka Peteva i Zmajeve.

Za početak, naša neiskusna odbrana na početku prvog i drugog poluvremena u Ukrajini pravila je diletantske greške, od ostavljanja previše prostora protivničkim napadačima do poklanjanja lopti. Prekidi u Lavovu i Nur Sultanu nisu bili (preveliki) problem, ali svakako se također radi o segmentu koji treba popravljati.

Srećom, mane nas nisu koštale ranog otpisivanja iz igre za baraž. Naprotiv. Raspored figura na tabli kvalifikacione grupe D nam govori da BiH, iako trenutno predzadnja, zapravo ima najveće šanse za plasman u baraž između tri kandidata (ako pretpostavimo da će Francuska osigurati prvom mjesto pobjedom nad Kazahstanom u sljedećoj utakmici).

Posljednja dva susreta kvalifikacija igramo na domaćem terenu, direktni rivali Finska i Ukrajina narednog mjeseca dolaze u Zenicu. Četiri boda bi trebala biti dovoljna, sve je u našim rukama.

I sve sada dobro izgleda. Ambijent je pozitivan, sunce se probilo do reprezentacije. Lakše diše i selektor. Više niko ne sumnja u njega. Hvale ga i oni koji su ga dočekali na nož. Sve je super i sve za pet.

Ali, Bugarin zna. Jedan loš rezultat, jedan poraz u preostala dva meča kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo i sve što je napravljeno u borbi za baraž prosut će se poput bokala brižno skupljane kišnice… Uključujući i komplimente kojima ga sada obasipaju.

ivaylo petevkvalifikacije za sp u katarunogometni savez bih
KOMENTARI

KOMENTARI

Obavijesti me o
avatar
nafuranost
Gost

imamo ekipu koja moze igrati sa svima? kako majke ti mile? ovaj tekst je prava slika naseg navijanja i podrzavanja reprezentacije, konacno jedna ili dvije utakmice koje nismo odigrali tako lose su nas ekspresno postavile za favorita do kraja, pa malte ne da cemo osvojiti prvenstvo

Repstacija
Gost

Pa piše ti u textu,uzeli smo bod svjetskom prvaku u gostima. To ti nije neki argument, a?Šta bi zadovoljilo tvoj itsančani ukus,da razvalimo Englesku na Wembleyu?

wpDiscuz