Pobjedom nad Dinamom, 11. juna 1965. godine, Bordo tim je osvojio drugo mjesto u Prvenstvu Jugoslavije, što dotad nije uspjelo nijednom bh. klubu
Piše: J. MRŽLJAK
Prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1964-65 bio je prvi šampionat u kojem se neki bh. klub borio za titulu. Bila je to sezona u kojoj je Prva liga brojala 15 klubova, pošto je Vardar, koji je trebalo ispasti na kraju prethodnog prvenstva (1963-64), zadržan u eliti iz solidarnosti zbog katastrofalnog zemljotresa u glavnom makedonskom gradu 26. jula 1963.
Fudbaleri Sarajeva, pod vodstvom legendarnog Novopazarca Abdulaha Gegića “Ducea” (naredne sezone će Partizan dovesti do finala Kupa šampiona) igrali su sjajno i sve do 22. kola držali lidersku poziciju na tabeli. Tada je došao kobni april 1965. godine, tokom kojeg je Sarajevo na Koševu izvuklo mršave remije protiv Radničkog (1:1) i Vardara (1:1) te doživjelo katastrofalan poraz u gostima od Zagreba (0:4).
Na ove neuspjehe se nadovezalo 25. kolo u kojem je Bordo tim bio slobodan zbog neparnog broja klubova u Prvoj ligi, pa je početkom maja lider Partizan pobjegao četiri boda, čime je praktično riješeno pitanje prvaka. Fudbaleri Sarajeva potom bilježe dvije uzastopne pobjede, protiv Sutjeske u gostima (2:1) i Rijeke na Koševu (2:1), ali onda i dva poraza u nizu (0:4 u Beogradu protiv Crvene Zvezde, 4:5 na Koševu od novog prvaka Partizana).
Tako je uoči posljednjeg 30. kola ekipa Sarajeva pala na četvrto mjesto s 33 boda – iza Partizana (41), Crvene Zvezde (34) i Rijeke (33), a ispred gradskog rivala Željezničara (31). U posljednjem kolu, 10. juna 1965. je Sarajevo gostovalo na Maksimiru, ekipi Dinama, koja 15 dana ranije osvojila Kup maršala Tita, pobijedivši u finalu tim Budućnosti (2:1). Dinamo je bio prepun zvijezda (Škorić, Ramljak, Zambata, Jerković, Lamza, Belin…), koje su dvije godine ranije protiv Valencije igrale finale Kupa sajamskih gradova.
Činilo se da je susret Dinama i Sarajeva bez rezultatskog značaja, jer su u posljednjem kolu ekipe Crvene Zvezde i Rijeke na Marakani u međusobnom duelu trebale riješiti pitanje vicešampiona. Toga su bili svjesni i čelnici Fudbalskog saveza Jugoslavije koji su susret Dinama i Sarajeva ubacili kao predigru duela Trešnjevka – Vardar, važnog zbog majstorice domaćeg kluba za opstanak. Tako su, na današnji dan prije 60 godina, Dinamo i Sarajevo počeli svoju utakmicu u 14,30 sati, dok su svi ostali susreti posljednjeg kola zakazani za 17,15 sati.
Dvostruki program na Maksimiru donio je zbrku oko sudija. Sudija Lado Jakše iz Ljubljane, koji je određen da vodi utakmicu Trešnjevke i Vardara, u posljednji trenutak je “prekomandovan” na utakmicu Dinama i Sarajeva. Vijest o promjeni je prekasno stigla do njegovog pomoćnika Janžekovića iz Maribora, pa je kao “mahač” neplanirano uskočio zagrebački sudija Potočnik. Zanimljivo da će Lado Jakše dvije godine kasnije na istom mjestu suditi susret istih rivala, epsku majstoricu u kojoj je Sarajevo izborilo remi za prvu titulu.
Oslabljeni zbog neigranja Asima Ferhatovića i Nusreta Čerkića, fudbaleri Sarajeva su meč posljednjeg kola počeli oprezno, prepuštajući domaćinu inicijativu. Naprijed su bili Stjepan Blažević i Džemaludin Mušović, fudbaleri koji su u 20. minutu izigrali kompletnu odbranu Dinama. Blažević je vodio loptu od sredine terena, kada se približio šesnaestercu sjajno je asistirao Mušoviću, a najbolji strijelac Sarajeva je plasirao loptu ispod istrčalog Zlatka Škorića (0:1).
Nekoliko minuta kasnije nova minijatura Blaževića i Mušovića, potonji je pobjegao Rudiju Belinu i šutirao pored gola. Kazna za promašaj je stigla u 26. minutu: Miljenko Puljčan je uposlio Slavena Zambatu, koji je pogodio rašlje gola Refika Muftića (1:1). Nastavaka utakmice prošao je u inicijativi Modrih, koji su imali više šansi da dođu u vodstvo. Najizgledniju je imao Zdenko Kobešćak, koji je u 70. minutu pogodio stativu.
Kada se sudija Jakše spremao svirati kraj, Sarajevo je stiglo do pobjede: Fahrudin Prljača je centrirao s desne strane, prebacio Škorića, na drugoj stativi je bio Džemaludin Mušović i loptu glavom ubacio u mrežu za pobjedu Sarajeva (1:2). Bio je to 17. gol Mušovića u sezoni, pogodak koji mu je donio drugo mjesto na listi strijelaca, iza Zlatka Dračića (23). Mušovićevi golovi i pobjeda Sarajeva će pravu vrijednost steći nekoliko sati kasnije, kada su završene ostale utakmice posljednjeg kola.
Iako su fudbaleri Crvene Zvezde i Rijeke znali za rezultat iz Maksimira, odnosno bili su svjesni da nijednom timu ne odgovara remi, njihov međusobni susret na Marakani je okončan bez golova (0:0), zahvaljujući bravuroznim odbranama Marijana Jantoljaka, čuvara mreže gostiju, buduće legende banjalučkog Borca. To je značilo da je Sarajevo osvojilo vicešampionsku titulu, što dotad nije uspjelo nijednom bh. klubu. Dvije godine kasnije će Sarajevo postati prvi bh. klub koji se okitio titulom prvaka Jugoslavije…
Dinamo – Sarajevo 1:2 (1:1)
Zagreb, 10. juni 1965. Stadion Maksimir. Gledalaca 20.000. Vrijeme oblačno, teren pogodni za igru. Sudija: Lado Jakše (Ljubljana).
Strijelci: 0:1 Mušović (20), 1:1 Zambata (26), 1:2 Mušović (89).
DINAMO: Škorić, Križaj, Ramljak, Puljčan, Kasumović, R. Belin, Kobešćak, Zambata, D. Jerković, Matuš, Lamza. Trener: Vlatko Konjevod.
SARAJEVO: Muftić, M. Bajić, A. Ristić, Fazlagić, Biogradlić, S. Vujović, Mušović, Šiljkut, Šehović, Prljača, S. Blažević. Trener: Abdulah Gegić.
