Sport Centar

Na današnji dan: Slavlje fudbalera Sarajeva nakon majstorice u Maksimiru

U historiji fudbala na prostoru bivše Jugoslavije rijetko kada su pretendenti za titulu u međusobnom duelu u finišu ligaškog takmičenja rješavali pitanje šampiona. Jedan od rijetkih izuzetaka bila je sezona 1966-1967 kada su Sarajevo i Dinamo vodili mrtvu trku za titulu. Slučaj je htio da pitanje prvaka riješi međusobni duel Modrih i Bordo kluba na Maksimiru, na današnji dan prije 54 godine!

Na današnji dan: Slavlje fudbalera Sarajeva nakon majstorice u Maksimiru
FOTO: Boško Antić na rukama navijača Sarajeva nakon utakmice u Maksimiru

U historiji fudbala na prostoru bivše Jugoslavije rijetko kada su pretendenti za titulu u međusobnom duelu u finišu ligaškog takmičenja rješavali pitanje šampiona. Jedan od rijetkih izuzetaka bila je sezona 1966-1967 kada su Sarajevo i Dinamo vodili mrtvu trku za titulu. Slučaj je htio da pitanje prvaka riješi međusobni duel Modrih i Bordo kluba na Maksimiru, na današnji dan prije 54 godine!

A samo dvije sedmice ranije nad Koševom su se nadvili tamni oblaci. Porazom u 27. kolu, 11. juna 1967. godine, u Novom Sadu od Vojvodine (2:4), Sarajevo je nakon dugo vremena izgubilo prvo mjesto, na koje je zbog bolje gol-razlike probio Dinamo, dok je vodeći tandem pratio Partizan s bodom manje.

Uslijedilo je 28. kolo, 18. juna 1967, nakon kojeg se Bordo klub vratio na lidersku poziciju. Na Koševu je pao Vardar (2:1), no još veću radost navijačima Sarajeva donijeli su porazi direktnih konkurenata – Dinama na riječkoj Kantridi (2:3), Partizana u Splitu od Hajduka (1:2).

Tako je uoči velikog derbija u pretposljednjem kolu Prvenstva Jugoslavije, Sarajevo bilo lider na tabeli sa 39 bodova i gol-razlikom 46:27, dok je Dinamo bio drugi s 37 bodova i gol-razlikom 41:21. Partizan je već ispao iz trke za titulu s 36 bodova… Bilo je jasno da bi Dinamo eventualnom pobjedom izbio na prvo mjesto, iako je zagrebački klub u posljednjem kolu čekalo teško gostovanje kod Crvene zvezde, za razliku od Sarajeva kojem je na Koševu preostao duel s već otpisanim Čelikom.

Dinamo je bio u velikom naletu, ekipa koju je s klupe predvodio legendarni Branko Zebec je izborila plasman u finale Kupa sajamskih gradova (koji će osvojiti dva mjeseca kasnije). U aprilu je u Maksimiru deklasiran Juventus (3:0) u četvrfinalu, a 15 dana prije utakmice sa Sarajevom, u polufinalu i Eintracht Frankfurt (4:0).

Bilo je jasno da je Dinamo favorit uoči utakmice zakazane za 25. juni 1967. godine, makar su Zagrepčani bili lišeni pomoći ubojitog napadača Stjepana Lamze koji se povrijedio na bizaran način, padom s terase, tokom proslave pobjede nad Eintrachtom.

I tradicija je bila na strani Dinama jer je u 16 dotadašnjih međusobnih prvenstvenih utakmica u Maksimiru zagrebački klub slavio 14 puta, uz jedan remi i samo jednu pobjedu Sarajeva. Ta jedina pobjeda Sarajeva (2:1) ostvarena je dvije godine ranije, u posljednjem kolu Prvenstva Jugoslavije u sezoni 1964-65, kada je Bordo tim ostvario dotad najveći uspjeh bh. fudbala – osvajanje vicešampionske titule.

Ipak, postojao je razlog zbog kojeg su navijači Sarajeva s optimizmom dočekali utakmicu odluke 25. juna 1967. Naime, pet mjeseci ranije, 26. februara 1967, Dinamo i Sarajevo su već odigrali jednu utakmicu u Maksimiru, u osmini finala Kupa maršala Tita, a pobjedu (1:0) je slavio Bordo tim golom Vahidina Musemića.

No, uzalud tradicija i kvalitet, sve je bilo u sjeni značaja utakmice koja je rješavala pitanje prvaka Jugoslavije. Ljubljanski sudija Lado Jakše izveo je fudbalere Dinama i Sarajeva na prepuni stadion u Maksimiru, pri temperaturi koja je premašila 30 stepeni Celzijusa.

“Ambijent u kojem je započela današnja utakmica po svemu je odgovarao najvećem i najvažnijem susretu čitavog prvenstva. Gotovo rekordna posjeta u jednoj ključnoj utakmici i pored nesnosne vrućine, zastave i transparenti, čegrtaljke i razni drugi zvučni rekviziti – prizor kakav dugo nije viđen na maksimirskom stadionu”, pisalo je u izvještaju Oslobođenja.

Svjestan činjenice da je njegovom timu dovoljan i bod, legendarni trener Sarajeva Miroslav Brozović je postavio nešto zatvoreniju varijantu. Zaista, Dinamo je imao više od igre, ali napad Modrih, koji je tog proljeća “razmontirao” Juventus i Eintracht, nije mogao stvoriti gol-šansu pred vratima Ibrahima Sirće. Novinski izvještači naročito su pohvalili Milenka Bajića, centarhalfa Sarajeva koji je suvereno komandovao odbranom i bio najbolji igrač utakmice.

U drugom poluvremenu, kada je malo opala nesnosno visoka temperature, 40 hiljada gledalaca na Maksimiru je vidjelo bolju utakmicu. Dinamo je odlučnije krenuo naprijed, što je Bordo timu dalo šansu da iz kontranapada zaprijeti Zlatku Škoriću. Fudbaleri Sarajeva bili su bliže pogotku, no mreže su ostale netaknute.

Na velikom maksimirskom semaforu ostalo je 0:0, a kada je sudija Jakše označio kraj utakmice, počelo je veliko slavlje igrača i navijača Sarajeva. U teren je utrčalo nekoliko hiljada navijača Sarajeva koji su vozovima i autobusima stigli u Zagreb. Na njihovim ramenima našli su se fudbaleri Bordo tima, prije svih Boško Antić.

“Nogometaši Sarajeva poslije današnje neodlučne igre u Maksimiru zasluženo su postali novi šampion Jugoslavije u nogometu. Oni su to u svakom slučaju zaslužili jer su danas dokazali da su zasigurno najbolji nogometni kolektiv u zemlji”, stajalo je u izvještaju splitske “Slobodne Dalmacije”, makar Sarajevo još nije bilo zvanično prvak.

Urbana legenda kaže da je Branko Zebec nakon utakmice zaustavio Miroslava Brozovića, interesirajući se za njemu nepoznatog igrača koji je bio jedan od najboljih na terenu.

“Boga ti, Meho, ko ti je ovaj Makić”, upitao je Zebec, trener koji će se kasnije proslaviti na klupi Bayerna i HSV-a.

“Ne znam ni ja, moj Branko. Nisam imao koga drugog staviti u tim”, odgovorio je legendarni Mostarac u svom šeretskom stilu.

Narednog dana na Željezničkoj stanici u Sarajevu fudbalerima Sarajeva priređen je veličanstven doček, a prva titula bit će ovjerena naredne nedjelje pobjedom nad Čelikom 5:2.

Dinamo – Sarajevo 0:0

Zagreb, 25. juni 1967. Stadion u Maksimiru. Gledalaca 40.000. Vrijeme sparno, teren povoljan za igru. Sudija: Lado Jakše (Ljubljana).

DINAMO: Škorić, Blašković, Brnčić, Mesić, Belin, Ramljak, Novak, Gucmirti, Zambata, Pirić, Rora. Trener: Branko Zebec.

SARAJEVO: Sirćo, Fazlagić, Makić, Jesenković, Bajić, Prljača, Prodanović, Šiljkut, Musemić, Blažević (Vujanović), Antić. Trener: Miroslav Brozović.

dinamo zagrebfksarajevo
KOMENTARI

KOMENTARI