Sport Centar

Na današnji dan prije 40 godina: Šampion se provukao na Grbavici

U vrijeme kada nije bilo "liga nacija", raznih pretkvalifikacija i play-off rundi za evropske kupove, fudbalski šampionati bivše Jugoslavije skoro po pravilu startovali su u augustu. Jedan od rijetkih izuzetaka bila je sezona 1981-82, kada se stadionima bivše zajedničke države fudbalska lopta zakotrljala već krajem jula.

Na današnji dan prije 40 godina: Šampion se provukao na Grbavici
FOTO: Ekipa Željezničara u jesen 1981. godine

U vrijeme kada nije bilo “liga nacija”, raznih pretkvalifikacija i play-off rundi za evropske kupove, fudbalski šampionati bivše Jugoslavije skoro po pravilu startovali su u augustu. Jedan od rijetkih izuzetaka bila je sezona 1981-82, kada se stadionima bivše zajedničke države fudbalska lopta zakotrljala već krajem jula.

Razlog je bilo Svjetsko prvenstvo narednog ljeta u Španiji (1982), odnosno činjenica da su fudbalsku reprezentaciju Jugoslavije u jesen 1981. očekivale četiri kvalifikacione utakmice. Skoro siguran plasman Plavih na Mundijal postavio je imperativ da sezona završi do početka maja 1982. Stoga je već 26. jula 1981. počeo domaći šampionat u kojem je BiH imala “samo” četiri predstavnika.

Naime, nakon što je dugi niz godina BiH predstavljalo šest prvoligaša, desilo se da su u dvije uzastopne sezone iz najvišeg ranga ispali Čelik (1979-80) i Borac (1980-81), pa su u eliti ostali “samo” Velež, Sloboda, Željezničar i Sarajevo. Velež je pretrpio velike promjene u igračkom kandru odlaskom Vahida Halilhodžića (Nantes) i Blaža Sliškovića (Hajduk), odnosno povratkom Duška Bajevića i Franje Vladića iz grčkog AEK-a, na Koševu su željno iščekivali povratak Safeta Sušića iz JNA, Sloboda je u sezonu ušla u podmlađenom sastavu, dok je Željo bio velika enigma nakon nesretno izgubljenog finala Kupa maršala Tita nekoliko mjeseci ranije.

U prvom kolu nove sezone je podmlađena ekipa Slobode iščupala bod u Ljubljani protiv Olimpije (0:0), Velež je golom Vladimira Matijevića u posljednjoj minuti pobijedio Budućnost (1:0) pod Bijelim Brijegom, a Sarajevo je, također u posljednjoj minuti, poraženo na Kantridi (1:2). Bordo timu je presudio reprezentativac Miloš Hrstić, nakon što se činilo da će gol Husrefa Musemića biti dovoljan za bod iz Rijeke.

Ekipa Željezničara imala je najteži zadatak na startu prvenstva. Na Grbavicu, na derbi 1. kola, stigla je Crvena Zvezda, ekipa koja je branila titule iz prethodne dvije sezone. Beogradski tim s klupe je predvodio Branko Stanković, rođeni Sarajlija koji je trenersku karijeru počeo upravo u Željezničaru (1960). Osim što je dominirala jugoslovenskim fudbalom, Crvena Zvezda je tih godina nametnula kompleks timu s Grbavice. Od kako se Željezničar 1978. vratio u Prvu ligu, Plavi su u naredne tri sezone izgubili svih šest utakmica protiv Zvezda! Ako se računa i nekoliko sezona prije ispadanja u Drugu ligu, Željo je od 1974. do 1981. upisao 10 poraza i samo jedan remi u 11 utakmica protiv Beograđana!

Stoga navijači Želje nisu s previše optimizma očekivali utakmicu odigranu na današnji dan prije 40 godina – 26. jula 1981. Zvezda je na Grbavicu stigla u najjačem sastavu, prevođena ubojitim napadačkim triom Petrović-Savić-Šestić, budućom zvijezdom madridskog Reala Milanom Jankovićem, povremenim reprezentativcima Aleksandrom Stojanovićem, Zlatkom Krmpotićem, potom talentovanom braćom Đurovski… S druge strane stajao je tim Željezničara, žargonski rečeno “spoj mladosti i iskustva”, odnosno “miks” igrača koji su izborili povratak u Prvu ligu tri godine ranije i onih koji će četiri godine kasnije donijeti Plavima epsko polufinale Kupa UEFA.

Čim je Stipe Glavina – sudija zbog kojeg su svi u bivšoj Jugoslaviji znali za tadašnje selo, današnju općinu Klis pored Splita – dao znak za početak utakmice, krenuli su napadi pulena Ivice Osima. Neko neupućen bi te julske nedjelje pomislio da su igrači u plavim dresovima dvostruki uzastopni prvaci Jugoslavije. Pred golom Zvezde redale su se šanse, ali Rade Paprica, Nikola Nikić, Edin Bahtić i drugovi nisu uspijevali otključati branu šampiona. Briljirao je i golman gostiju “Dika” Stojanović, dok je njegov kolega na suprotnoj strani Senad Arnautović bio skoro nezaposlen. Željini 19-godišnji bekovi – Mirsad Baljić i Vlado Čapljić – uz pomoć iskusnih halfova Josipa Čilića, Vlade Komšića i Hajrudina Saračevića potpuno su isključili Zvezdine zvijezde.

Konačnih 0:0 su fudbaleri i navijači Željezničara dočekali s pomiješanim osjećajem. Napokon su prekinuli seriju poraza od Zvezde, ali je ostao žal zbog propuštenih šansi. Ono što nisu uspjeli na Grbavici, fudbaleri Željezničara će ostvariti u narednom susretu protiv Zvezde. Na startu proljetnog dijela prvenstva – 14. februaru 1982. – Željo je na Marakani slavio 2:1 golovima Hajrudina Saračevića i Mirsada Baljića i zabilježio prvu pobjedu nad Zvezdom nakon osam godina.

Ipak, pokazat će se da je utakmica na startu prvenstva imala dalekosežne posljedice po plasman Plavih. Željo je na kraju prvenstva zauzeo peto mjesto, što je doduše bio najbolji plasman nakon povratka u Prvu ligu, no da su 26. jula 1981. strijelci bili prisebniji i donijeli pobjedu nad Zvezdom, na Grbavici bi slavili plasman u Evropu. Upravo je taj bod nedostajao Željezničaru da preskoči komšije s Koševa, osvoji četvrto mjesto i ostvari plasman u Kup UEFA…

Željezničar – Crvena Zvezda 0:0

Sarajevo, 26. jul 1981. Stadion Grbavica. Gledalaca 18.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Stipe Glavina (Klis).

ŽELJEZNIČAR: Arnautović, Čapljić, Baljić, Komšić, Saračević, Čilić, Nikić, Odović, Paprica (Ćurić), Baždarević, Bahtić (Grabo). Trener: Ivica Osim

CRVENA ZVEZDA: Stojanović, Krmpotić, B. Đurovski, Janković, Miletović, Jurišić, V. Petrović, Šestić, D. Savić (M. Đurovski), Borovnica, Đorđić (Janjanin). Trener: Branko Stanković.

fkcrvenazvezdafkzeljeznicar
KOMENTARI

KOMENTARI