Sport Centar

Na današnji dan prije 35 godina: Veličanstvena pobjeda Veleža u finalu Kupa

Bio je to jedan od dva dana tokom osamdesetih godina kada se Mostar preselio u Beograd. Na današnji dan prije 35 godina fudbaleri Veleža su, drugi put nakon 1981, osvojili Kup maršala Tita. Predstavljalo je to vrhunac sjajne generacije koju je 1983. godine s klupe preuzeo legendarni Duško Bajević.

Na današnji dan prije 35 godina: Veličanstvena pobjeda Veleža u finalu Kupa
FOTO: Kapiten Veleža Vladimir Matijević s peharom Kupa maršala Tita

Bio je to jedan od dva dana tokom osamdesetih godina kada se Mostar preselio u Beograd. Na današnji dan prije 35 godina fudbaleri Veleža su, drugi put nakon 1981, osvojili Kup maršala Tita. Predstavljalo je to vrhunac sjajne generacije koju je 1983. godine s klupe preuzeo legendarni Duško Bajević.

Na krilima Semira Tucea i Seada Kajtaza Rođeni su odlično gurali u sezoni 1985-86, prvoj nakon dvije decenije u kojoj u sastavu Veleža nije bio nijedan od pet legendarnih reprezentativnih asova s Neretve – Enver Marić, Franjo Vladić, Duško Bajević, Vahid Halilhodžić, Blaž Slišković.

Osim što je u Prvenstvu bio prvi pratilac beogradskih vječitih rivala, Velež je uspješno igrao u Kupu maršala Tita. Pohod na trofej Rođeni su počeli laganim pobjedama nad dobojskim Željezničarom (5:1) i beogradskim Radom (2:0).

Najteži protivnik do finala bio je lider prvenstva Partizan u četvrtfinalu odigranom na stadionu JNA 22. februara 1986. Crno-bijeli su poveli u 59. minutu golom Zvonka Varge, da bi 10-ak minuta prije izjednačio Tuce. Pristupilo se izvođenju jedanaesteraca u kojem se istakao golman Mostaraca Sedin Tanović, dok su njegovi drugovi Predrag Jurić, Sead Kajtaz, Vladimir Gudelj i Nenad Bijedić savladali Fahrudina Omerovića za pobjedu Veleža 5:3.

OFK Beograd nije imao šansi u polufinalu: Pred 20.000 gledalaca na Stadionu pod Bijelim Brijegom puleni Duška Bajevića su 9. aprila 1986. godine s lakoćom zabilježili trijumf 3:0 golovima Matijevića (18), Kalajdžića (21) i Kajtaza (68) i zakazali finale u Beogradu. Tamo je čekao zagrebački Dinamo koji je u drugom polufinalnom susretu na Maksimiru deklasirao Crvenu Zvezdu 4:0.

Kao i pet godina ranije na finalu protiv Željezničara, tog 14. maja 1986. svi putevi vodili su iz Mostara u Beograd. Ionako euforičnu atmosferu dodatno je podgrijalo predstavljanje klupske himne “Rođeni, Rođeni”, koju je napisao Mišo Marić, komponovao Kemal Monteno, a otpjevao Željko Samardžić. Autobusi, vozovi, privatni automobili doveli su oko 15 hiljada navijača iz grada na Neretvi, pa je, poput Marakane 1981. godine, i Stadion JNA bio u crvenoj boji pet godina kasnije.

Uvijek smireni Duško Bajević morao je stišavati euforiju. Znao je da je suprotnoj strani stajao Dinamo, predvođen Ćirom Blaževićem, a strateg Rođenih nije mogao računati na čak četvoricu standardnih prvotimaca – Avdu Kalajdžića, Ivicu Barbarića, Milija Hadžiabdića i Vladimira Đurasovića. Princ s Neretve je morao improvizirati, naročito u odbrani koju je promiješao uvođenjem Nenada Bijedića i Ismeta Šišića, dok je umjesto junaka polufinala Avde Kalajdžića šansu dobio iskusni Vladimir Skočajić. Zanimljivo da su Skočajić i Matijević jedini fudbaleri Veleža koji su bili akteri oba finala Kupa maršala Tita.

U prelijepom ambijentu, pred 40 hiljada gledalaca, Velež je od početka krenuo ofanzivno i već u 6. minuti proključala je zapadna tribina. Mustafa Arslanović je u šesnaestercu oborio centarfora Veleža Predraga Jurića, a sudija Dušan Čolić je bez razmišljanja pokazao na bijelu tačku. Loptu je preuzeo Nenad Bijedić i savladao reprezentativnog golmana Ranka Stojića za 1:0 i erupciju oduševljenja među navijačima Veleža!

Veležova oslabljena odbrana je u prvom poluvremenu s lakoćom odbila sve napade Zagrepčana, dok su Kajtaz i Tuce unosili pomutnju u posljednji red Dinama. Na odmor se otišlo s vodstvom Mostaraca 1:0. Samo što je počelo drugo poluvrijeme stubovi Veležove odbrane krenuli su naprijed: Matijević je ubacio loptu u “prazan prostor” za Bijedića, a legendarni “Ćeća” po drugi put savladao Stojića za 2:0!

Dinamo se ne predaje i u 58. minuti dolazi do promjene rezultata. Na vrhu šesnaesterca dosuđen je slobodan udarac koji je Marko Mlinarić velemajstorski pretvorio u pogodak (2:1) i vratio nadu Modrima da će osvojiti osmi trofej Kupa u klupskoj historiji. Ubrzo je Dinamo ostao s igračem manje jer je Zvjezdan Cvetković dobio crveni karton zbog udaranja laktom Nenada Bijedića.

S igračem više fudbaleri Veleža su bez mnogo problema održavali vodstvo potpuno isključivši najopasnije napadače Dinama – Snješka Cerina i Boru Cvetkovića. Kako se bližio kraj utakmice i Ćiro Blažević sve više otvarao karte, to je ostajalo prostora Crvenima da riješe utakmicu. Najzad u 89. minutu sjajnu asistenciju Skočajića iskoristio je Predrag Jurić koji je pogodio za konačnih 3:1 i neopisivo slavlje na stadionu, Mostaru, cijeloj BiH…

U sudijskom vremenu je emotivno ispražnjeni Vladimir Matijević loptu zaustavio rukom, dobio drugi žuti karton i morao napustiti teren. Kada je sudija Čolić odsvirao kraj utakmice počelo je slavlje. Nikome nije smetalo kršenje propisa, presedan što je isključeni “Dada” Matijević kao kapiten Veleža primio pehar maršala Tita iz ruku prof. Mihajla Andrejevića. Život je pisao romane i tragedije: Junaci pobjede “Dada” Matijević i “Ćeća” Bijedić nisu više među živima…

A dan nakon drugog trijumfa Rođenih u Kupu maršala Tita organizirana je proslava na Stadionu pod Bijelim Brijegom kojim se orila pjesma Željka Samardžića “Mi smo raja iz Mostara, sve nas ista ljubav spaja…”

Velež – Dinamo 3:1 (1:0)

Beograd, 14. maj 1986. Stadion JNA. Gledalaca 40.000. Vrijeme sunčano, teren pogodan za igru. Sudija: Dušan Čolić (Beograd). Crveni karton: Z. Cvetković (Dinamo). Dva žuta kartona: Matijević (Velež). Strijelci: 1:0 Bijedić (6), 2:0 Bijedić (51), 2:1 Mlinarić (58), 3:1 P. Jurić (89).

VELEŽ: Petranović, Prskalo, G. Jurić, Bijedić, Matijević, Šišić, Kajtaz, Skočajić, P. Jurić, Karabeg (V. Gudelj), Tuce. Trener: Duško Bajević.

DINAMO: Stojić, Bračun (Besek), Cupan, Arslanović, Lulić, Z. Cvetković, B. Cvetković, Katanec, Cerin, Mlinarić, Munjaković. Trener: Ćiro Blažević.

dusan bajevicfkvelezgnkdinamonenad bijedicsead kajtazsemir tuce
KOMENTARI

KOMENTARI