Sport Centar

Na današnji dan: Kako je Sloboda pokvarila Džajićev oproštaj od Marakane

U mnogim anketama Dragan Džajić je proglašen za najboljeg fudbalera bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, mada će neki prednost dati Bobeku, Vukasu ili Zebecu. O ukusima ne vrijedi raspravljati, ali je činjenica da je legendarni Džaja odigrao najviše utakmica (85) za reprezentaciju "velike Jugoslavije".

Na današnji dan: Kako je Sloboda pokvarila Džajićev oproštaj od Marakane
FOTO: Ekipa Slobode u sezoni 1997/78: Alibegović, Cakić, Verlašević, Mujezinović, Miličić, Hadžić (stoje); Sarajlić, Blagojević, Kovačević, Jašarević, Džafić (čuče)

U mnogim anketama Dragan Džajić je proglašen za najboljeg fudbalera bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, mada će neki prednost dati Bobeku, Vukasu ili Zebecu. O ukusima ne vrijedi raspravljati, ali je činjenica da je legendarni Džaja odigrao najviše utakmica (85) za reprezentaciju “velike Jugoslavije”.

Ako se izuzmu dvije sezone u francuskoj Bastiji (1975-1977), Džajićeva klupska karijera vezana je isključivo za Crvenu Zvezdu, klub čiji je dres na ligaškoj utakmici prvi put obukao sa nepunih 17 godina protiv Budućnosti u maju 1963. Braneći boje Zvezde Džajić je osvojio pet titula i četiri kupa, a nakon igračke karijere sjeo je u fotelju direktora kluba i smatra se najzaslužnijim za osvajanje titule prvaka Evrope 1991.

Na današnji dan prije 43 godine Dragan Džajić je odigrao posljednju utakmicu za Crvenu Zvezdu na Marakani. Desilo se to u sezoni 1977-78, u kojoj je Zvezda, predvođena legendarnim kapitenom, povratnikom iz Francuske, vodila veliku bitku s Partizanom za titulu. Nakon 32 kola na čelu tabele bio je Partizan sa 52 boda, dok je Zvezda bila prvi pratilac sa 49 bodova. Uslijedili su mečevi 33. kola, u kojem je Partizan gostovao u Osijeku, dok je na Marakanu stigla sedmoplasirana tuzlanska Sloboda (32 boda).

Bila je to sezona u kojoj je Sloboda prvi put izašla na evropsku scenu, nakon osvajanja trećeg mjesta u Prvenstvu Jugoslavije 1976-77. Iako nije uspjela ponoviti uspjeh iz prethodne sezone, ekipa koju je predvodio Đorđe Gerum ponovo je pokazala kvalitet, zadržavši se u vrhu jugoslovenskog fudbala, a pamti se demoliranje šampiona Partizana 3:0 (jedan od samo dva poraza Crno-bijelih u sezoni) sa tri gola u prvih 10 minuta!

Kako je Džajić uoči utakmice protiv Slobode najavio povlačenje, bilo je jasno da će utakmica odigrana u predvečerje 21. maja 1978. godine biti posebna. Posljednji susret Dragana Džajića na Marakani za Zvezdu, za klub čiji je dres nosio 590 puta i postigao 287 golova, bio je sve samo ne običan meč.

Uoči prvog zvižduka sudije Abdulaha Abdulahua iz Kosovske Mitrovice predstavnici Zvezde i Slobode uručili su poklone Džajiću, a onda je krenuo duel u kojem je domaćin želio održati minimalnu nadu za titulu, a Tuzlaci tražili priliku za revanš za poraz u prvom dijelu sezone na Tušnju (1:3). Kako je već završena utakmica Osijek – Partizan 1:1, Zvezdi je pobjeda bila imperativ da ostane u trci za titulu.

Crveno-bijeli su napadali ka golu Ranka Cakića koji je od samog početka pokazao da će to biti njegovo veče. Redaju se šanse pred golom Slobode, ali je Cakić nesavladiv, silno motivisan da začepi usta kritičarima koji su ga proglasili krivcem što je Sloboda prokockala pobjedu nad Zvezdom u prethodnoj sezoni, u najgledanijoj utakmici na Tušnju (27. marta 1977.), okončanoj remijem 2:2. Kada je Cakić najzad savladan na Marakani, u 18. minuti nakon udarca Vladimira Petrovića Pižona, ispriječila se stativa i spasila mrežu tuzlanskog prvoligaša.

Semafor je pokazivao 30. minut kada je Cvijetin Blagojević na sredini terena prekinuo napad Zvezde, prenio loptu u protivničku polovinu. Poslovođa Slobode potom je prevario Slavoljuba Muslina, izašao sam pred Aleksandra Stojanovića i postigao sjajan pogodak za vodstvo Tuzlaka (0:1). Kuriozitet: Bio je to pretposljednji meč Blagojevića u dresu Slobode jer je 15-ak dana kasnije potpisao upravo za Crvenu Zvezdu, čije će boje braniti do 1983.

I u nastavku se igra “viktorija” pred golom Cakića, u 65. minuti Džajić izvodi čak pet uzastopnih kornera, u odličnim šansama su Dušan Savić i Zoran Filipović, ali promjene rezultata nema. Posljednji zvižduk sudije Abdulahua donio je radost fudbalerima Slobode, ali ne samo njima. Trijumf Crveno-crnih donio je Partizanu titulu šampiona Jugoslavije kolo prije kraja prvenstva. Tuzlaci su tako pokvarili oproštaj Dragana Džajića od stadiona na kojem je u dresu Zvezde ispisao historiju.

Zanimljivo da će sedam dana kasnije Džajić odigrati posljednju zvaničnu utakmicu za Crvenu Zvezdu s jednakim epilogom “oproštajne klupske turneje”. Na Stadionu pod Bijelim Brijegom Velež je golovima Vahida Halilhodžića pobijedio Crvenu Zvezdu 2:0 u posljednjem 34. kolu sezone 1977-78. Ako su Sloboda i Velež pokvarili Džajićev oproštaj od klupskog dresa, velikan bh. fudbala pobrinuo se da posljednji nastup u reprezentativnom dresu bude trijumfalan.

Naime, Džajić je posljednji 85. put zaigrao za reprezentaciju Jugoslavije u susretu protiv svjetskog prvaka Argentine 16. septembra 1979. Bio je to više revijalni nastup jer je Džajić, tada već 16 mjeseci “umirovljenik”, odigrao 20-ak minuta i rekao “zbogom” u meču koji je svojim “hat-trickom” za pobjedu Plavih (4:2) obilježio Safet Sušić.

Crvena Zvezda – Sloboda 0:1

Beograd, 21. maj 1978. Stadion Crvene Zvezde. Vrijeme toplo, teren pogodan. Igrano pod svjetlošću reflektora. Gledalaca 10.000. Sudija: Abdulah Abdulahu (Kosovska Mitrovica). Strijelac: 0:1 Blagojević (30).

CRVENA ZVEZDA: A. Stojanović, Jelikić, Novaković, Muslin, N. Jovanović, Krmpotić, V. Petrović, Filipović (Lukić), D. Savić, Milovanović, Džajić. Trener: Gojko Zec.

SLOBODA: Cakić, Hadžić, Miličić (S. Petrović), Mujezinović, Verlašević, Alibegović, Sarajlić, Blagojević, M. Kovačević (Džafić), Jašarević, Mališević. Trener: Đorđe Gerum.

dragan dzajicfkcrvenazvezdafksloboda
KOMENTARI

KOMENTARI