Sport Centar

Na današnji dan: Evropsko zlato Jugoslavije s rekordnim brojem košarkaša Bosne

Mirza Delibašić, Žarko Varajić, Ratko Radovanović i Anto Đogić činili su trećinu košarkaške reprezentacije Jugoslavije koja je osvojila Prvenstvo Evrope 1977. godine, a njima treba pridodati i Bogdana Tanjevića, pomoćnika selektora Ace Nikolića.

Na današnji dan: Evropsko zlato Jugoslavije s rekordnim brojem košarkaša Bosne
FOTO: Osvajači zlatne medalje: Radovanović, Krstulović, Ćosić, Jelovac, Jerkov, Đogić, Varajić, Dalipagić (stoje); Kićanović, Slavnić, Delibašić, Papič (čuče)

Završetak Prvenstva Jugoslavije u košarci u sezoni 1976-77 donio je gorku pilulu igračima i navijačima Bosne. Studenti su u regularnom dijelu prvenstva ispustili +4 boda ispred Jugoplastike, a onda 20. aprila 1977. u Beogradu izgubili majstoricu protiv Splićana (96:98). Iako je Bosna tri minute prija kraja imala osam poena prednosti, Jugoplastika je preokrenula rezultat i košem Damira Šolmana u posljednjoj sekundi došla do pobjede i titule.

Da je Bosna zaslužila titulu pokazalo se nekoliko mjeseci kasnije. Legenadrni Aleksandar Nikolić, selektor košarkaške reprezentacije Jugoslavije, odabrao je igrače za Prvenstvo Evrope u Belgiji, a na spisku su se našla čak četvorica asova Bosne. Mirza Delibašić, Žarko Varajić, Ratko Radovanović i Anto Đogić činili su trećinu košarkaške reprezentacije Jugoslavije, a ako se njima pridoda i Nikolićev pomoćnik, Bogdan Tanjević, onda je reprezentacija Jugoslavije bila “Bosna u malom”.

I na broju reprezentativaca mogao se uočiti stalni napredak Bosne u jugoslovenskoj košarci. Mirzi Delibašiću, koji je na velikom takmičenju debitovao 1975. na Evropskom prvenstvu u Beogradu, naredne godine (1976) se u dresu Plavih na Olimpijskim igrama u Montrealu pridružio Žarko Varajić, da bi Eurobasket 1977 donio debi 25-godišnjeg Ante Đogića i mladog 21-godišnjeg centra Ratka Radovanovića.

Prvenstvo Evrope u belgijskom Liegeu i Ostendeu došlo je u trenutku potpune dominacije Jugoslavije u evropskoj reprezentativnoj košarci. Nakon dva evropska zlata (1973, 1975), olimpijskog srebra u Montrealu (1976) i srebra na Mundobasketu u Portoriku (1974), selektor Mirko Novosel je napustio klupu i kormilo Plavih prepustio Aleksandru Nikoliću.

Još za života je “Profesor Aca” postao legenda: Na startu trenerske karijere bio je punih 14 godina jugoslovenski selektor (1951-1965), a najveće uspjehe ostvario na klupi Ignisa iz Varesea s kojim je osvojio tri titule europskog prvaka. Zanimljivost: Prvi europski naslov su Ingnis i Aca Nikolić osvojili 1970. u finalu protiv CSKA, utakmici koja je odigrana u novootvorenoj dvorani Skenderija.

Na Evropskom prvenstvu 1977. učestvovalo je 12 reprezentacija, podijeljenih u dvije grupe, a dvije najbolje selekcije iz svake grupe išle su u polufinale i borbu za medalje. Reprezentacija Jugoslavije je u prvoj utakmici Grupe B u Ostendeu 15. septembra 1977. s dosta problema pobijedila Španiju 79:76, iako su Plavi na odmor otišli s +19 (46:27). Pamti se da je Ratko Radovanović s 9 poena uspješno debitovao na velikom takmičenju u dresu s državnim grbom.

Narednog dana su se Plavi namučili i s totalnim autsajderom – selekcijom Finske. Selekcija koju je s klupe predvodio Robert Petersen, američkim mormonski misionar, poražena je s 88:80, uz 12 poena Mirze Delibašića. Tek u trećem susretu uslijedio je lakši posao – pobjeda nad domaćinom Belgijom 111:83, a u strijelce su se upisali Delibašić (10), Radovanović (8) i Varajić (6). Bosnini igrači dali su doprinos i u četvrtoj pobjedi, ostvarenoj nad Nizozemskom 111:75 – Delibašić (16), Varajić (10) i Radovanović (6).

Posljednja utakmica grupne faze – 20. septembra – protiv Čehoslovačke odlučivala je o pobjedniku Grupe B. Kako je dan ranije u odlučujućem susretu Grupe A selekcija Italije napravila iznenađenje i pobijedila SSSR (95:87), bilo je jasno da poraženi iz duela Jugoslavija – Čehoslovačka ide na “Azzure”, a pobjednik na “Zbornaju”. I danas će mnogi reći da su Plavi kalkulisali i namjerno izgubili susret s Čehoslovacima (103:111), no činjenica je da nije bilo odbrane protiv fantastičnog Kamila Brabeneca koji je s 32 poena zatrpao koš Plavih. Na suprotnoj strani je jedan od najjefikasnijih bio Delibašić (15 poena).

Na redu je bilo polufinale, duel protiv Italijana, koji su željeli revanš za poraz na OI u Montrealu kada im je Zoran Slavnić košem u posljednjoj sekundi ukrao medalju. Iako se očekivao još jedan neizvjestan susret, polufinale u Liegeu bilo je “jednosmjerna ulica”. Aca Nikolić, sjajan poznavalac italijanske košarke, “pogodio” je kako će igrati Azzuri, nakon utakmice je objašnjavao njegov pomoćnik Bogdan Tanjević. Uz devet poena Radovanovića i osam Delibašića, reprezentacija Jugoslavije je s lakoćom došla do ubjedljive pobjede (88:69) i zakazala finale sa Sovjetima (91:76 u polufinalu protiv Čehoslovačke).

Finale je bilo repriza okršaja s Italijanima. Već nakon 10-ak minuta Plavi su se odvojili na +9 (21:12), Ćosić i Jerkov zatvorili su sovjetskog “diva”, 220 centimetara visokog Tkačenka, pa ni česte izmjene selektora Gomeljskog nisu mogle donijeti preokret. Na odmor se otišlo s +15 (42:27), da bi na početku drugog dijela semafor pokazao najveću prednost (44:27). Ipak, izlazak iz igre dirigenta Plavih, Zorana Slavnića, zbog četiri lične greške, i neuobičajeno dosta promašaja Kićanovića, Dalipagića i Delibašića, vratili su Zbornaju u meč. Sredinom drugog poluvremena SSSR je smanjio na samo pet poena zaostatka (48:43), no razloga za brigu nije bilo. Konačno je proradio dotad dobro čuvani Dalipagić, a mladi Ratko Radovanović je imao sjajnu rolu, dostojno zamijenivši iskusnog Ćosića.

Na nekih 90-ak sekundi prije kraja, pri rezultatu 72:59, desila se scena koja se decenijama pamti i godinama je krasila uvodnu špicu TV emisije “Sportska subota”. “Odbojka” Kićanovića i Slavnića oduševila je gledatelje, ali razbjesnila selektora Nikolića koji je ovu egzibiciju smatrao ponižavanjem protivnika. Malo kasnije sirena je označila kraj utakmice: Jugoslavija je pobijedila 74:61 i osvojila treću uzastopnu titulu prvaka Evrope. Uskoro je stigla čestitka predsjednika Tita, slavilo se od Triglava do Đevđelije.

Ostat će zabilježeno da je KK Bosna dala trećinu tima tima koji je u Liegeu osvojio zlato. Anto Đogić više nikad neće nastupiti na velikom takmičenju, Žarko Varajić osvojit će još bronzu na narednom Europskom prvenstvu u Italiji (1979), a Mirza Delibašić i Ratko Radovanović postati nezamjenjivi članovi reprezentacije koja je u narednih nekoliko godina osvojila svjetsko (1978) i olimpijsko zlato (1980). Dok je Kinđe zbog bolesti morao ranije prekinuti reprezentativnu karijeru (1982), Rašo je čitavu deceniju bio član selekcije Plavih. Nezaboravna reprezentativna karijera kršnog Nevesinjca, započeta je 1977. u društvu Ćosića, Slavnića, Jelovca, Dalipagića, Delibašića, a okončana 1987. u timu s mladim asovima Divce, Kukočom, Rađom…

Jugoslavija – SSSR 74:61

Liege, 24. septembar 1977. Dvorana Country Hall du Sart Tilman. Gledalaca 5.000. Sudije: David Turner (Engleska) i Dan Woolridge (SAD). Pet ličnih grešaka: Ćosić (37). Šut iz igre: Jugoslavija 30-70, SSSR 27-82. Slobodna bacanja: Jugoslavija 14-25, SSSR 7-11. Skokovi: Jugoslavija 48, SSSR 48. Lične greške: Jugoslavija 19, SSSR 24.

JUGOSLAVIJA: Papič, Kićanović 16, Jelovac, Krstulović, Jerkov 12, Đogić, Slavnić 12, Ćosić 5, Radovanović 6, Varajić, Dalipagić 19, Delibašić 4. Selektor: Aleksandar Nikolić.

SSSR: Jeremin 2, Petrakov 2, Miloserdov 2, Saljnikov 4, Arzamaskov 8, Harčenkov 2, S. Belov 8, Tkačenko 16, Miškin 4, Korkija 2, Belostenji, Žigilij 11. Selektor: Aleksandar Gomeljski.

anto djogicmirza delibasicratko radovanoviczarko varajic
KOMENTARI

KOMENTARI