Sport Centar

Na današnji dan: Afera Planinić, Beograd u plavom i velika pobjeda Želje

Bila je to jedna od najvećih pobjeda Željezničara, ostvarena na današnji dan prije 55 godina, na kraju jedne od najtežih sezona za klub s Grbavice i jednog od najkontroverznijih prvenstva u historiji yu-fudbala. A sve je počelo dvije godine ranije, u finišu sezone 1963-64.

Na današnji dan: Afera Planinić, Beograd u plavom i velika pobjeda Želje

Bila je to jedna od najvećih pobjeda Željezničara, ostvarena na današnji dan prije 55 godina, na kraju jedne od najtežih sezona za klub s Grbavice i jednog od najkontroverznijih prvenstva u historiji yu-fudbala. A sve je počelo dvije godine ranije, u finišu sezone 1963-64.

Sarajevski Plavi bili su u gornjem dijelu tabele, nisu mogli “ni gore ni dole”, no imali su važnu ulogu u borbi za opstanak igrajući protiv davljenika Hajduka i zagrebačke Trešnjevke. Najprije je u 24. kolu, 31. maja 1964. godine, Željo doživio katastrofu u Splitu (0:4), a sedam dana kasnije, 7. juna, u susretu pretposljednjeg kola, Trešnjevka odnosi bod s Grbavice (3:3). Hajduk i Trešnjevka su se bodovima protiv Želje spasili ispadanja, pa je u Drugu ligu ispao Novi Sad.

U obje utakmice za klub s Grbavice branio je Ranko Planinić, Mostarac koji je svoju fudbalsku karijeru započeo u Čeliku, nastavio u Bratstvu iz Travnika, kao golman se afirmisao u Sarajevu, odakle je 1964. godine prešao u Željezničar. I naredna sezona (1964-65) je prošla slično kada je riječ o tri pomenuta kluba: Željo je završio u gornjem dijelu tabele, Hajduk i Trešnjevka su se jedva spasili, Zagrepčani samo zahvaljujući proširenju lige s 15 na 16 klubova.

A onda je u augustu 1965. godine, na početku sezone 1965-66, fudbalsku Jugoslaviju potresla bomba. Nakon što se s Željom nije dogovorio o novom ugovoru, golman Ranko Planinić je otkrio da su 14 mjeseci ranije odigrane utakmice Plavih protiv Hajduka (0:4) i Trešnjevke (3:3) – namještene! Odmah je reagovao Disciplinski sud Fudbalskog saveza Jugoslavije i 27. avgusta 1965. godine donio odluku da se Željezničar, Hajduk i Trešnjevka izbace iz Prve lige.

Tri kluba su formalno dvije sedmice bili drugoligaši, a onda je uslijedio novi preokret. Komisija za žalbe Fudbalskog saveza Jugoslavije je 9. septembra 1965. godine, poslije višesatne rasprave, odlučila da se ublaže kazne klubovima, odnosno da se oni ne šalju u niži rang takmičenja. Umjesto izbacivanja iz lige, Željezničar je kažnjen oduzimanjem šest bodova u tekućem šampionatu, dok su Hajduk i Trešnjevka dobili po pet bodova “minusa”. Također, kažnjeni su brojni klupski funkcioneri i samo dva fudbalera: Ivica Osim i Mišo Smajlović, ponajbolji igrači Željezničara, dobili su godinu dana suspenzije! Ranko Planinić je oslobođen svake krivice…

Zbog “minusa” od pet bodova, Trešnjevka je već poslije nekoliko proljetnih kola izgubila sve šanse da ostane u Prvoj ligi, dok su Hajduk i Željezničar, umjesto u vrhu tabele, bili u grčevitoj borbu da izbjegnu seobu u niži rang. Nakon još jednog debakla u Splitu (2:6) protiv Hajduka, 5. juna 1966. godine, Željezničar je došao pred vrata ponora. Uoči dva posljednja kola Plavi su, zajedno sa Zagrebom i beogradskim Radničkim (svi po 22 boda) bili na diobi 15. pozicije koja vodi u Drugu ligu.

Želju su čekale dvije majstorice, prva u 29. kolu, 12. juna 1966. godine, protiv niškog Radničkog. Uoči utakmice stiglo je veliko pojačanje: Ivici Osimu je skraćena kazna, pa je “Švabo” predvodio Želju na prepunoj Grbavici, pred 20.000 gledalaca. Upravo je Osim, nakon centaršuta Borisa Bračulja, postigao gol odluke za supervažnu pobjedu Željezničara (1:0). Međutim, trijumfe su zabilježili i direktni konkurenti – Radnički Beograd protiv Vardara (3:1), Zagreb protiv Trešnjevke (2:1) – dok je Hajduk ponovo upao u opasnu zonu nakon poraza od Dinama (0:1) u Splitu.

Slijedilo je posljednje 30. kolo, mečevi odluke, uoči kojih su Željezničar, Zagreb i Radnički (B) imali po 24 boda, dok je opasno “visio” i Hajduk s 25 bodova. Igrom slučaja, svi davljenici su posljednji meč igrali u gostima – Radnički na Koševu, Hajduk u Nišu, Zagreb u komšijskom derbiju s Dinamom…

Željezničar je posljednju utakmicu, tražeći bodove spasa, igrao u gostima protiv OFK Beograda. Protivnik Plavih bio je izuzetno snažan: Romantičari s Karaburme su 20-ak dana ranije – predvođeni ubojitom napadačkom trojkom Samardžić, Santrač, Skoblar – osvojili Kup Maršala Tita, pobijedivši u finalu zagrebački Dinamo čak 6:2.

Na utakmicu odluku u Beograd otputovalo je blizu 10.000 navijača Željezničara koji su željeli pružiti podršku pulenima trenera Marsela Žigantea. Zanimljivo da je strateg Plavih odlučio početi meč bez pomilovanog Osima, oslonivši se na ekipu koja je te sezone igrala odlično, imala pozitivan učinak, ako se ne bi računali oduzeti bodovi.

Bodreni gromoglasnom podrškom brojnih navijača iz Sarajeva, igrači Željezničara su od prvog zvižduka sudije Horvata zagospodarili terenom. Redale su se šanse pred golom Đorđevića koji je kapitulirao u 18. minuti. Lazar Lemić, u posljednjem nastupu za Željezničar prije prelaska u Fenerbahče, sjajno je izveo slobodan udarac s 20-ak metara i pogodio rašlje gola za 0:1.

Na početku drugog poluvremena, Beograđani su krenuli ofanzivnije, ali je odbrana Želje, predvođena golmanom Vasilijem “Čikom” Radovićem, bila sigurna. U 63. minuti riješene su sve dileme. Nakon kornera najviši u skoku pred golom OFK Beograda bio je Josip Bukal za 0:2. Željezničar je izborio opstanak i više nije zavisio vijesti s drugih terena, mada su i ostali rezultati išli u prilog Plavima: Zagreb je remizirao s Dinamom (1:1), Hajduk je poražen u Nišu (1:2), a Sarajevo je poslalo beogradski Radnički u Drugu ligu odigravši 0:0 na Koševu.

Kada je sudija Horvat odsvirao kraj utakmice na Karaburmi, nastupilo je neopisivo slavlje: Hiljade navijača Željezničara utrčale su na teren i proslavili veliku pobjedu. Neki kažu da je ovaj trijumf “jače” proslavljen nego pobjeda nad Partizanom 4:0 šest godina kasnije, u komšiluku, na stadionu JNA, trijumf kojim je Željezničar osvojio titulu prvaka Jugoslavije. Tog 19. juna 1966. u sjeni Željinih bodova spasa ostao je čak i trijumf Veleža u Beogradu nad Crvenom Zvezdom, skoro nestvarnim rezultatom 6:2, za treće mjesto Rođenih na kraju prvenstva.

OFK Beograd – Željezničar 0:2 (0:1)

Beograd, 19. juni 1966. Stadion Karaburma. Gledalaca 15.000. Vrijeme sparno, teren pogodan za igru. Sudija: Horvat (Zagreb).

Strijelci: 0:1 Lemić (18), 0:2 Bukal (63).

OFK BEOGRAD: Đorđević, Čolić, Grujić, Marić (Petković), Vukašinović, Gugleta, Dakić, Santrač, Mitić, Skoblar. Trener: Dunja Milić.

ŽELJEZNIČAR: Radović, Kadrić, Tojagić, Bračulj, Jovanović, Matić, Jelušić, Bukal, Lemić, Kalaba, Bratić. Trener: Marsel Žigante.

fkzeljeznicarofkbeograd
KOMENTARI

KOMENTARI