Sport Centar

Marković: Ne mogu da vjerujem da su svi digli ruke od Bosne i pustili klub da tek tako propadne

Nenad Marković drugu godinu zaredom doveo je svoj klub Gazijantep na pripreme u Sarajevo, preciznije na Ilidžu, uz značajnu napomenu da bi respektabilni turski prvoligaš ovog puta trebao nastupiti i na 15. memorijalnom turniru “Mirza Delibašić”.

Marković: Ne mogu da vjerujem da su svi digli ruke od Bosne i pustili klub da tek tako propadne

Nenad Marković drugu godinu zaredom doveo je svoj klub Gazijantep na pripreme u Sarajevo, preciznije na Ilidžu, uz značajnu napomenu da bi respektabilni turski prvoligaš ovog puta trebao nastupiti i na 15. memorijalnom turniru “Mirza Delibašić”.

Nenad je pružio podršku porodici Delibašić, koja je, nakon lošeg prošlogodišnjeg turnira, odlučila da na sebe preuzme organizaciju Kinđetovog memorijala, umjesto Košarkaškog kluba Bosna.

Njegov je konkretan doprinos u tome što je, kako je rekao i Kinđetovom mlađem sinu Danku Delibašiću, Gaziantep spreman nastupiti na turniru i da njihov dolazak ništa ne košta. Bio bi to treći inozemni klub koji Nenad, kao trener, dovodi na Memorijal.

“Reagirao sam upravo zbog onoga što se desilo prošle godine. Nisam prisustvovao turniru, ali sam o tome čitao u novinama. Ne želeći bilo koga da uvrijedim, moram reći da ekipe koje su učestvovale, zaista nisu dostojne turnira Kinđetovog imena. Ne znam ni jesmo li mi, koji bismo trebali nastupiti ove godine, taj kalibar, mada su to sve respektabilne ekipe. Svako od nas je iskoristio neka poznanstva i kontakte kako bi pozvao što jače učesnike, a mislim da Gaziantep, Olimpija-Cedevita, Budućnost i Cluj to jesu. No, sad čujem da postoje neki tehnički problemi, kao da nekome nije stalo da se turnir održi”, kaže Marković (51) u razgovoru za Dnevni avaz.

Pokazuju li ti “problemi” s održavanjem turnira da ova sredina još ne cijeni dovoljno sve ono što je Delibašić uradio za Košarkaški klub Bosna i grad Sarajevo?

“Mirza je za mene jedina istinska Bosnina legenda. On je mnogo učinio za ovaj klub i grad. Iako nije rođen u Sarajevu, volio ga je bezgranično, mnogo mu je dao. To je dodatni razlog da se njegovo ime i djelo bolje i sačuvaju i promoviraju i respektiraju. Takvu svrhu mora imati ovaj turnir, a ne da se samo odigra reda radi i podijeli neki sitan šićar”.

Kad se spomene Kinđe, nemoguće je zaobići KK Bosna, koji je ponovo na rubu opstanka…

“Stvarno, to je teško pitanje. Ne znam ni gdje se klub više nalazi, u kojem je stanju, samo vidim da je to potpuni raspad sistema. Ne mogu da vjerujem da su na neki način svi digli ruke od kluba i pustili da to tek tako propadne…”

Jednom ste rekli da Studentima, bivšim prvacima Evrope, nisu potrebne donacije nego izgrađen sistem…

“I danas isto mislim. Svi smo nešto dali, nije problem dati 2-3 hiljade maraka, ali šta to znači? Samo dan ili dva produžiti agoniju. Ovdje treba osmisliti sistem, ne samo za Bosnu nego za cijeli naš sport. Bosna je prije petnaestak godina propustila šansu za veliku rekonstrukciju. Bilo je to vrijeme kad sam se ja vratio, kad je bila puna Skenderija. Imali smo dobre rezultate u jakoj ABA ligi. Digao se i omladinski pogon, počeli su se prodavati igrači za značajne cifre… No, klub je negdje na tom putu pao. Sve se rasplinulo. Uslijedile su godine lutanja bez cilja, samo se gomilao dug. Bez sistema i sposobnih ljudi, ne možemo više kriviti ni politiku. Kome više i u šta dati pare?”

Kako, generalno, gledate na našu košarku, u kojoj ste ostavili trag i kao igrač i kao selektor reprezentacije, čini se da se izgubio nekadašnji žar?

“Mislim da današnjim generacijama nedostaje idola. Ja sam kao dijete odrastao u gradu u kojem si mogao sresti Kinđeta, Papeta, Mešu Baždarevića, Čolu, Bregu, Memnuna Idžakovića…. ljude koji su bili simboli ovog grada. Koga danas u svojim sredinama mogu sresti i kome se diviti naši mladi ljudi koji žele da se bave sportom?”

Marković je kao dijete odrastao na Ilidži i san mu je bio da istrči na teren ilidžanske sportske dvorane u dresu Igmana, kasnije da zaigra pred punim tribinama Skenderije kao igrač Bosne…

“Te sam snove ispunio, a još pamtim da sam se tresao od uzbuđenja kad sam prvi put igrao na Ilidži. Naravno, košarkom sam se počeo baviti zbog Bosne i njenih igračkih asova i želje da krenem njihovim stopama – kaže Nenad te napominje da je kao pionir počeo u Igmanu, dok je već u kadetskom uzrastu bio član Studenata”.

Nenad je sa Gaziantepom napravio dva podviga. Prvi u sezoni 2017/2018., kad je već otpisanu ekipu ostavio u najvišem rangu, a drugi ove godine, senzacionalno izborivši plasman u plej-of u jednoj od najjačih evropskih liga, uz klupski rekord prema broju pobjeda. To nije prošlo nezapaženo, tražili su ga i neki jači klubovi, ali je stisak ruke u aprilu o nastavku saradnje odgodio planove o mogućem odlasku…

“Gazijantep je za mene sjajna sredina. Tu sam dobio sve ono što sam želio, stabilan klub, dobar i odgovoran menadžment, sjajnog generalnog menadžera Boraya Daija… Ljude koji su svjesni da ništa ne ide preko noći”, kaže Nenad

gaziantepkkbosnaroyalnena markovic
KOMENTARI

KOMENTARI