Sport Centar

Magija bosanskog Slovenca: Iličić je pružio partije života kad je shvatio da fudbal nije najvažniji

Kada je u ljeto 2018. godine Atalanta igrala protiv Sarajeva dvomeč kvalifikacija Evropske lige, u timu iz Bergama nije bilo Josipa Iličića. U tom periodu Slovenac je prolazio kroz najteži trenutak u karijeri koji mu je promijenio život i pogled na fudbal.

Magija bosanskog Slovenca: Iličić je pružio partije života kad je shvatio da fudbal nije najvažniji

Kada je u ljeto 2018. godine Atalanta igrala protiv Sarajeva dvomeč kvalifikacija Evropske lige, u timu iz Bergama nije bilo Josipa Iličića. U tom periodu Slovenac je prolazio kroz najteži trenutak u karijeri koji mu je promijenio život i pogled na fudbal.

Neposredno pred početak te sezone, Iličić je dobio vrlo opasnu i bolnu infekciju limfnih čvorova. Ljekari nisu baš najbolje procijenili situaciju, a Josip je kasnije morao biti hospitalizovan. Dva mjeseca bez fudbala, brojni antibiotici i terapije, dok konačno nije bio izliječen.

„U ta dva mjeseca na antibioticima shvatio sam da fudbal nije sve u životu. Ponekad se ljudi naljute zbog gluposti, ali ta bolest me je promijenila. Nisam čak ni želio gledati utakmice. Moja porodica, saigrači i trener bili su uz mene, a nakon što sam se oporavio, bilo je pitanje pronalaska fizičke spreme”, rekao je tada Iličić, a nakon što je postigao ​​hat-trick u pobjedi protiv Chieva (5:1), poručio je:

“Bilo me je strah i pitao sam se, šta ako se ujutro ne probudim? Sada sam mentalno jači, tada se nešto promijenilo i živim bolje. Moramo igrati sa osmijehom, to je najvažnija stvar.”

Bile su to riječi igrača kojeg je bolest duboko promijenila. Shvatio je da ima važnijih stvari od lopte i da mora uživati ​​u potpunosti u svakom trenutku.

Tada je Iličić počeo igrati fudbal života, ne obazirući se na kritike koje su ga pratile kroz karijeru, prije svega kao indolentnog i nekonstantnog igrača, dok je istovremeno imao epitet jednog od najtalentovanijih fudbalera u Seriji A.

U Italiji su ga doživljavali kao “klasičnog Balkanaca“, čija priča pomalo podsjeća na Genija – Dejana Savičevića. U svom raskošnom taletnu znao je biti spektakularan, ali i potpuno odsutan i isključen iz utakmica. Nerijetko je bio i povrijeđen. Taj diskontinuitet spriječio ga je da napravi dodatni iskorak u karijeri, iako je svakome jasno o kakvom fudbalskom velemajstoru je riječ.

Izvorni nadimak Profesor možda i najbolje svjedoči o umijeću Slovenca porijeklom iz BiH (rođen u Prijedoru op.a), ali po dolasku u Atalantu prozvali su ga La Nonna ili Baka. Taj nadimak dali su mu saigrači zbog krhkosti, jer je na trening gotovo uvijek dolazio fizički i psihički potrošen – umoran i loše volje.

Image result for josip ilicic  genio

Trener Atalante Gian Piero Gasperini jednom prilikom je objasnio da Iličića mora uvjeravati u važnost kontinuiranih treninga, ali da je uprkos indolentnom stavu, Josip veoma vezan za Atalantu i da je timski je igrač, omiljen u svlačionici.

Upravo je Gasperini bio glavna figura nakon bolesti koja ga je zadesila. Iskusni stručnjak pronašao je način da ga motiviše, dodijelivši mu ulogu ključnog fudbalera u timu. Bolest ga je navela da bude jači, hrabriji, pažljiviji i svjesniji, a trener Atalante je znao to kanalisati u pravom smjeru.

Na krilima sjajnog Slovenca, Boginja iz Bergama je postala najljepša fudbalska priča u Evropi u protekle dvije sezone. Gasperinijeva mašinerija napadačkom igrom pobrala je simpatije svih ljubitelja fudbala, a Iličić se u tom periodu etablirao kao jedan od najboljih fudbalera Serije A.

Nakon što je igrao u Palermu i Fiorentini, gdje je blistave partije znao zamijeniti trenucima nedicipline i pada performansi, u Bergamu je, čini se, pronašao svoje savršeno stanište. Našao je tim koji ga podržava u svakom pogledu i od kojeg ubire plodove svog igračkog genija, sa toliko slobode i mašte.

Uživanje je gledati Iličića. Visok, snažan, dugog koraka i prefinjene tehnike. Lažnjaci, pete, razne finte, elegancija, ali i mnogo golova koji su došli nakon što ga je Gasperini gurnuo bliže golu, gotovo kao isturenog napadača. Josip je postao igrač koji stvari čini lakim, pravi razliku i donosi prevagu.

Iličić je treću sezonu zaredom na dvocifrenom broju pogodaka. Lani je Slovenac u Seriji A postigao 12 golova uz sedam asistencija, dok je u sezoni 2017/18 dao 11 golova uz osam asistencija. Ove sezone je nakon samo 25 kola na brojici od 15 golova i osam asistencija.

Za istinske ljubitelje fudbala, Iličičevi golovi ipak su samo detalj u poređenju s potezima fudbalskog genija, koji svaki put driblinzima i tehničkom superiornošću dovodi do ludila svoje čuvare.

Iličić je igrač od temeljnog značaja na Gasperinijevoj šahovskoj ploči, što mu je sigurno pomoglo da u 32. godini doživi vrhunac karijere. Pod Gasperinijevom trenerskom palicom oslobodio se atributa vječitog, indolentnog talenta, bez jasne uloge. Za tri sezone u Bergamu napravio je nevjerovatan napredak i postao je vođa ekipe.

Godinama smo smatrali da Iličić nije dovoljno eksploatisao svoj talenat, a ove sezone smo vidjeli kako igra na nivou kakav vjerovatno niko od nas nije mogao zamisliti.

Igrač koji je bio samo lijep za gledanje, ali ne baš funkcionalan i konstantan, danas je prepoznat kao jedan od najboljih fudbalera u Italiji i Evropi. I uopće ne pretjerujemo, jer fudbalska inteligencija, improvizacija i vizija igre Josipa Iličića, nešto su posebno.

Image result for josip ilicic  genio

“Kad se osjećam dobro, na terenu mogu raditi šta želim”, objasnio je Iličić, u čijem talentu je uvijek bilo prisutna doza mističnosti, kontrasta i koji je sve radio “u rikverc”. Čak i kroz broj 72 koji nosi na dresu.

Kad je bio u Palermu, Pastore mu nije želio dati omiljeni broj 27, a on je umjesto toga odlučio da obrne brojeve, baš kao i tok sudbine, prolazeći more neizvjesnosti i poteškoća koje su ga pratile kroz karijeru.

On, “baka”, koju treba ohrabriti da kontinuirano trenira, čovjek koji se žali na stalna oboljenja, koji se nakon smrti Davidea Astorija bojao zaspati, koji je pomišljao na najgore kada je bio bolestan, izborio se sa krhkošću svog tijela i uma. Fudbalski mađioničar u poznim igračkim godinama pruža najbolje partije u karijeri, a i u Bergamu bi mogli zapjevati, ono čemu se svi nadamo.

“Držimo palce vrag i ja, da potraje ta magija”…

atalantajosip ilicic
KOMENTARI

KOMENTARI