Sport Centar

Lojo: Sada svako radi svoj posao, vrhunske strankinje nisu garancija uspjeha reprezentacije

Nije kamen pao s leđa Goranu Loji. Već kamenčuga. Gibraltarska stijena. Selektor ženske košarkaške reprezentacije Bosni i Hercegovine sada može sjesti u najudobniju fotelju hotela Hilton u Orenburgu i, poput Michaela Jordana, zapaliti kubansku cigaretu.

Lojo: Sada svako radi svoj posao, vrhunske strankinje nisu garancija uspjeha reprezentacije

Nije kamen pao s leđa Goranu Loji. Već kamenčuga. Gibraltarska stijena. Selektor ženske košarkaške reprezentacije Bosni i Hercegovine sada može sjesti u najudobniju fotelju hotela Hilton u Orenburgu i, poput Michaela Jordana, zapaliti kubansku cigaretu.

Cilj je ostvaren, Zmajice su se plasirale na Evropsko prvenstvo. Nakon 22 godine. Međutim, naravno da nije bilo lako. Naša ekipa, oslabljena izostankom tri bitne karike (Marica Gajić, Jonquel Jones i Tamara Kapor) u ključnom meču je prošla kroz oluju i na koncu ipak savladala Švicarsku, nakon tijesne završnice (67:62).

Ali, ako gledamo širu sliku, to je bila tek jedna utakmica, jedna prepreka koja se morala preskočiti. Samo Lojo i igračice znaju šta su prošli. Dug je put iza njih. Znaju da uspjeh nije došao preko noći, stvaran je godinama, tačnije od 2017., kada je ovaj stručnjak preuzeo kormilo reprezentacije.

“Došao sam u trenutku kada naš nacionalni tim nije imao bodova u FIBA-inom power rankingu i nismo uopšte bili u poretku. Sada smo na 37. mjestu u svijetu, 23. u Evropi, a penjemo se i dalje. Vrlo visoko kotiramo i prema procjeni kvaliteta rostera, na listi koju također kroji FIBA. Sreća je da sam prije prelaska na mjesto selektora seniorske reprezentacije radio ranije sa većinom ovih igračica, dok su bile u mlađim kategorijama. Kako kroz klub Play-Off, tako kao selektor U-18 reprezentacije. Dakle, dobar dio ekipe se itekako poznaje, to zajedništvo će se ispostaviti kao naš ključni adut”, govori Lojo na početku razgovora za SCsport.

Jeste li mogli pretpostaviti, prije te četiri godine, da ćemo se na kraju balade plasirati na EP?

“Pa nisam mogao obećati. Ali sam znao kakva hemija vlada u ekipi, s kojim emocijama i željom se bore ove djevojke. Znao sam i da postoji to jedno jezgro oko kojeg se može graditi kvalitetna ekipa i da tu postoji potencijal dostojan plasmana na Eurobasket”.

Prethodne kvalifikacije za Evropsko prvenstvo, organizovano 2019. u Srbiji i Latviji, ipak su donijele gorko razočarenje, jer tako malo je nedostajalo da se plasiramo. Tek zbog koš-razlike nismo otišli na EP…

“Nismo računali na namještaljke među ekipama koje su gledale kako da se uguraju u tu kategoriju najboljih drugoplasiranih selekcija. Nismo se bavili kalkulacijama kao neki drugi. Ko je mogao pretpostaviti da će recimo Estonija s juniorskim sastavom otići u Bjelorusiju i izgubiti 60 razlike? Da ne kažem kako je čudna bila utakmica u kojoj je favorizovana Turska poražena od te iste Bjelorusije. To nije bilo sve, jer smo imali problema i s registracijom igračica. Nakon što se Courtney Hurt povrijedila prije prvog nastupa za BiH, brže-bolje smo pokrenuli proceduru za Jonquel Jones. Ona je dobila bh. pasoš u avgustu 2018 godine, ali FIBA je odbila dati dozvolu za njen nastup u novembru… Ipak, nismo bili toliko razočarani na kraju, jer smo znali da je ostvaren veliki napredak u odnosu na prethodne kvalifikacije u kojima je naša reprezentacija upisala samo jednu pobjedu”.

To je, ispostavit će se, bila samo najava ovoga što danas gledamo. Najava plasmana na Eurobasket…

“Da. Meni je to postalo kristalno jasno kad smo na početku ovih kvalifikacija dobili Rusiju na njenom terenu, a zatim pružili odličnu predstavu protiv ove velesile i u Sarajevu. Bitno mi je to naglasiti, jer iako smo izgubili, meč je bio u egalu, time smo potvrdili da nismo ni gore slučajno pobijedili i da možemo sa svakim igrati”.

Samo da smo još nekako izbjegli dramu i kidanje živaca protiv Švicarske…

“Znam da su neki očekivali glatku pobjedu, ali moram reći da je million stvari uticalo na našu igru. Napatili smo se u putu kao nikad. Putovali 22 sata. Zatim nam nisu dali, mrtvim umornim, da uđemo u hotel dok ne obavimo PCR testiranje. U šest ujutro! Sutradan smo imali zakazan trening u 14.30 sati, ali do 14 nismo znali hoćemo li uopšte moći napustiti sobe jer smo čekali rezultate nalaza. Grozno… Da ne govorim i kako je značaj utakmice učinio svoje, pritisak je lomio djevojke”.

Opet je dobro ispalo, izašli smo kao pobjednici iz infarktnog finiša, Courtney Hurt je odigrala debi iz snova…

“Zaista, partija Courtney Hurt u ovoj utakmici je bila nešto posebno. Kako je preuzimala odgovornost, kakve je šuteve pogađala,… Kada je ubacila onaj ‘fadeaway’ u zadnjoj minuti, znao sam da dobijamo. To nam je trebalo u situaciji kada smo igrali lošije nego inače, ispod vlastitog nivoa. Sve je to bila posljedica nervoze, a nije jednostavno ni igrati bez tri košarkašice koje inače u prosjeku na parketu provode po 30-40 minuta. Ali djevojke su ipak vjerovale u pobjedu, moram to naglasiti. Pokazale su karakter”.

Ključni je možda bio onaj time-out kada smo gubili osam poena razlike u trećoj četvrtini. Nakon njega smo napravili seriju 10-0 i okrenuli utakmicu. Šta ste rekli igračicama u tom trenutku?

“Rekao sam da više nemamo šta čekati, da moramo sada uložiti zadnji atom energije i pokušati napraviti preokret svim silama. Da moramo poginuti do kraja treće četvrtine, ako ne želimo da Švicarska poveća razliku do tačke kada više ništa nećemo moći uraditi. Da smo to dozvolili, izgubili bismo. Trudio sam se da ne djelujem nervozno i ne unosim dodatnu paniku u ekipu, na kraju je stvarno dobro ispalo jer su i igračice jedna drugu bodrile. Velika je to stvar u timskom sportu, kada znaš da će se saigrač zauzeti za tebe, a to krasi ovu ekipu”.

I eto, to zajedništvo nas je na koncu i odvelo na Eurobasket…

“Moram reći da su se još neke stvari promijenile nabolje, što je također odigralo ulogu. Kad sam tek došao na mjesto selektora 2017. godine, vladala je jako teška finansijska situacija u Košarkaškom savezu BiH. Sada je mnogo drugačije, zahvaljujući ljudima kao što su Raza Mujanović, Mirza Teletović, Amer Čolan, Samir Avdić, koji je sada imenovan kantonalnim ministrom… Svako radi svoj posao, sve se zna. Nije moj posao da razmišljam o rezervaciji u hotelu ili transportu, a to je bio ranije slučaj. Privatnim vezama smo znali ugovarati utakmice i pripreme, da ne pričam o nekim drugim stvarima. Danas je situacija mnogo drugačija. Bolja.”

Pominjete Raziju Mujanović, tim-menadžera reprezentacije, koliko znači njeno prisustvo?

“Jako mnogo. Vrlo je cijenjena u svijetu košarke, mislim da ljudi u našoj zemlji nisu svjesni koliko. Odnos komesara, trenera i svih ostalih prema njoj… To trebate vidjeti. Mnoga nam vrata otvara i mnogo toga nam olakšava. Ima i specifičan odnos sa igračicama, uvijek je spremna na iskreni razgovor i savjet”.

Neki zaista ne vide sve segmente koji su ugrađeni u ovaj historijski uspjeh. Ima i onih koji uspjeh reprezentacije pripisuju isključivo našim naturalizovanim igračima, Jones i Hurt…

“Njihov doprinos jeste veliki, ali je smiješno pričati na taj način… U evropskoj košarci odavno je trend da se angažuje po jedan stranac u nacionalnom timu. Ako jedna Francuska, koja je velesila i ima takvu bazu igračica, smatra da će joj pomoći Bria Hartley – to je sasvim normalno. Da ne nabrajam ostale slične primjere. Moramo čak biti sretni što možemo računati na igračice takvog kalibra kao što su Jones i Hurt, na kojima nam zavidi pola Evrope. Ali imam potrebu i da naglasim kako jedna vrhunska strankinja ipak ništa ne znači ako ostatak ekipe nije kvalitetan. Evo, Sjeverna Makedonija naprimjer. Doveli su Boner, ali i dalje gube utakmice. Možda s manjom razlikom nego prije, ali opet gube. Ključna riječ je – ekipa. Bez toga nema ništa”.

Jeste li taj timski duh izgradili i u njemačkom Gottingenu, gdje ste trenutno također šef stručnog štaba?

“Dobro je, zadovoljan sam, zadovoljno je i klupsko rukovodstvo. Trenutno imamo skor od 7-7, to je najbolji omjer koji je Gottingen ikad imao u prvih 14 utakmica. Vidjet ćemo šta donosi kraj sezone, zasad dobro ide. Volio bih dovesti i neke bh. igračice u klub, ali s našim pasošom procedura u vezi njihovog angažmana je komplikovana, nažalost”.

Koliko ovaj uspjeh reprezentacije generalno može pomoći ženskoj košarci u BiH?

“Mislim da je već poomogao na određeni način. Nevjerovatno je medijsko interesovanje za ovu reprezentaciju, sada većina običnih građana znaju ko su Gajić, Jones, Hurt,… Vjerujem da će trenutna atmosfera potaknuti neke djevojčice da počnu trenirati košarku, uključe se u klubove, da će se omasovaiti baza… Košarkaški savez BiH je već započeo neke procese, ogromna baza je najbitnija.”

I za kraj – hoćemo li imati šta reći na Eurobasketu?

“Zavisit će od mnogih faktora. Ako u žrijebu izbjegnemo favorite poput Francuske ili Španije i ako nas zaobiđu povrede – sve je moguće. Jedan san koji smo sanjali 22 godine sada smo ostvarili. Trudit ćemo se da ostvarimo još neke”.

amer colancourtney hurtgoran lojojonquel joneskvalifikacije za ep kosarkasicamarica gajicmirza teletovicrazija mujanovicsamir avdic
KOMENTARI

KOMENTARI

sultandzek
Gost

Bravo! 🙂

wpDiscuz